IZBOR IZ PISANJA STRANOG TISKA I EMISIJA RADIO I TV POSTAJA

ZAGREB, 30. prosinca (Hina) THE INDEPENDENT (V. Britanija) - 29. XII. 1992. Zona zabrane letova se dokazuje... "Možda je irački predsjednik Saddam Hussein želio podsjetiti svijet na to da on ostaje na vlasti čak i dok se njegov stari protivnik George Bush sprema na odlazak. Kakav god bio glavni motiv, epizoda u kojoj je jednog od njegovih skupih MiG-ova srušio američki ratni zrakoplov iznad južne zone zabrane letova potvrđuje značenje savezničkog obuzdavanje njegove suverenosti", piše komentator lista. On drži kako je malo vjerojatno da je kršenje zabrane slučajno ili da je posrijedi neodobrena inicijativa lokalnoga zapovjednika. Saddam je najvjerojatnije osobno odobrio let, kako bi "iskušao američku odlučnost i možda razjasnio koliko novoizabrani predsjednik Bill Clinton slijedi politiku Bushove administracije". Kakav god bio cilj, učinak je jasan, ističe komentator. Saddam Hussein je pokazao koliko se i dalje ogorčeno protivi zonama zabrane letova nametnutim prošlog kolovoza, a Amerikanci su pokazali da i dalje štite narode na jugu Iraka zbog kojih je nametnuta zona zabrane letova. Autor ističe da je Saddam, čini se, odlučio likvidirati svoje neprijatelje na jugu i sjeveru. "Prije tjedan dana obećao je da će 'mir i sigurnost' (njemu svojstvene ubilačke vrste) biti ponovno uspostavljeni u sjevernom Iraku, kad zapadni elementi budu 'izbačeni'", napominje komentator. U nastavku autor ističe da ima i onih koji sumnjaju u legalnost dviju zona zabrane letova, koje su proglasile Britanija, Francuska i SAD, kao stalne članice Vijeća sigurnosti bez općeg glasovanja. Amerikanci tvrde da punomoć za zaštitu progonjenih skupina u Iraku proizlazi iz Rezolucije 688 Vijeća sigurnosti kojom se zahtijeva da Irak zaustavi represiju. Francuzi i Britanci drže da se pojavljuje novo načelo međunarodnoga zakona koje dopušta vojnu intervenciju kojom se spriječava humanitarna katastrofa. Njihovi kritičari pitaju, upozorava autor, zašto se onda zahtijeva glasovanje o intervenciji u Somaliji i sada o primjeni predložene zone zabrane letova u Bosni. "Odgovor je jasan: za novu primjenu novih načela politički je poželjan maksimalan konsenzus. Kao što nas je podsjetio incident na nebu iznad Iraka, predsjednik Saddam i dalje prijeti stabilnosti Srednjega istoka i onima iz njegova vlastita naroda koji imaju dovoljno hrabrosti za suprotstavljanje njegovoj okrutnoj autokraciji. Saveznička akcija kojom se spriječava uzlijetanje njegovih zrakoplova mora se poduprijeti sve dok se sigurnost ne zajamči drugim sredstvima", zaključuje komentator. ... druga mnogo obećava U drugom se komentaru autor osvrće na pitanje nametanja zone zabrane letova u Bosni. Sve veći pritisak da se objavi zona zabrane letova u Bosni i Hercegovini djelomice objašnjava uznemirenost na nedavnim sastancima u Ženevi, ističe komentator. A pojašnjava i "Karadžićevu oportunističku poruku. On je Johna Majora u pismu uvjeravao da su svi letovi na tim područjima humanitarni i ponudio mu da će promatračima UN dopustiti da potvrde njegovu tvrdnju. Prije samo dva tjedna Karadžić se razmetao vjerojatnošću da će njegov 'parlament' svaki pokušaj nametanja zone zabrane letova držati ratnim činom. Upozorio je da će tada kopnene snage UN biti prisiljene otići iz Bosne". U nastavku autor napominje da "Srbi u sjevernoj Bosni nisu toliko opasni koliko se nekad čine. Brzo početno napredovanje njihovih jedinica prošloga ljeta bilo je uglavnom rezultat iznenađenja, sustavnoga terora i činjenice da su Muslimani bili loše naoružani". Autor dodaje da je sve očitije da su srpske snage u Bosni nesigurne i da postaju još nesigurnije, s obzirom na to da se popravlja učinkovitost muslimanskih snaga. "Ako muslimanski uspjesi o kojima izvješćujemo potraju, srpski bi koridori kojima se opskrbljuju njihove jedinice u sjevernoj Bosni uskoro mogli biti prekinuti. U tom bi slučaju transport zrakoplovima postao ne samo bitan nego i ključan. Prekid poljoprivredne proizvodnje na tom području (djelomice rezultat 'etničkoga čišćenja') znači to da okupatori uglavnom ovise o hrani iz Srbije", napominje komentator. "Stroga primjena zabrane letova gotovo bi sigurno nanijela veliku štetu srbijanskoj borbi, unatoč uglavnom korektnim tvrdnjama da srbijanski zrakoplovi proteklih tjedana nisu provodili borbene akcije. Helikopterima i drugim letovima uglavnom se Srbima u Bosni, koji su zauzeli gotovo 70 posto Bosne, opkolivši muslimansko središte, iz Srbije dopremalo streljivo, hrana i ostalo". Međutim, prema izvješćima, glavni tajnik UN Boutros Ghali i supredsjedatelji lord Owen i Cyrus Vance, "vjeruju da bi brzo i strogo prisilno nametanje zabrane letova moglo ugroziti sadašnji pokušaj pronalaženja rješenja u Bosni i ugroziti humanitarnu pomoć civilima". Ako je to njihova procjena, drži autor, mora je se poštovati. Ali to ne bi bilo inkopatibilno s prihvaćanjem onakve rezoluciju UN kakvoj se uskoro nadaju SAD. Takvom se rezolucijom, primjerice ne bi odredio rok, nego bi se snagama UN omogućilo da ga nametnu prema vlastitoj procjeni, ili bi se moglo reći, kao u slučaju rezolucija kojima je odobrena primjena sile protiv Iraka, da se "sila može primijeniti poslije određenog datuma". Glavni je cilj psihološki pritisak na Srbe koji se mora postupno pojačavati. Djelotvorna bi mogla biti i pretpostavka da će zapadne sile dopustiti ograničeno popuštanje embarga na oružje Muslimanima. "Iskustvo je pokazalo da Srbi u Bosni lako daju obećanja, ali ih ispunjavaju samo pod pritiskom", zaključuje komentator. BRITANSKI RADIO - BBC - 29. XII. 1992. Pregled tiska International Herlad Tribune prenosi redakcijski komentar iz The New York Timesa posvećen Bosni. "Svijet s kojim je sučeljen novi američki predsjednik Bill Clinton drukčiji je i kaotičniji nego što je itko zamišljao još prije godinu dana. Teško je međutim reći koga to čini nervoznijim - vojnike ili pak mirotvorce staroga kova. Predvodnica Anne McCarthy iz rimokatoličke grupe "Pax Christi", koja pomaže balkanskim izbjeglicama, jasno i glasno je rekla kako svijet ne može dopustiti da se 500 tisuća ljudi pobije dok mirovne grupe sjede i o svemu vode rasprave. To je problem, a ovo su pitanja koja se nameću. U kojem trenutku nepodnošljiva nepravda unutar granica neke suverene države zahtijeva formiranje potjere UN radi pružanja pomoći žrtvama i kažnjavanja zločinaca. I u kojem trenutku svijet prestaje ovisiti o potjerama i odlučuje institucionalizirati provedbu zakona. U slučaju Bosne, nenasilne sankcije protiv srbijanske agresije nisu dale rezultata. Etničko čišćenje je eufemizam za genocid. A osiguravanje provedbe zabrane za letove nad Bosnom zadovoljit će kriterije proporcionalnosti", piše uvodničar The New York Timesa. "Bude li htjela artikulirati nova pravila i formirati stalne mirovne snage, nova Clintonova vlada mogla bi konačno dati pravu težinu i smisao ideji međunarodne zajednice", zaključuje uvodničar. Stephen Ashley piše o mogućnosti vojne intervencije u Bosni i prijetnji američkog predsjednika Beogradu, pa procjenjuje koliko to utječe na srpske snage u Bosni. "Tijekom devetomjesečnog građanskog rata u Bosni u nekoliko su se mahova mogle čuti pogrešne procjene o promjeni vojne ravnoteže u korist, uglavnom, muslimansko-hrvatskih snaga lojalnih bosanskoj vladi", piše Asley i napominje kako "posljednja izvješća o porazima Srba u istočnoj i središnjoj Bosni, čini se, govore o tome da provladine postrojbe otklanjaju neke svoje probleme. Britanske mirovne snage su potvrdile izvješća o napredovanju muslimanskih i hrvatskih postrojba u središnjoj Bosni. Takvi obrati situacije, čak i kada su mali, mogli bi biti zlokobni za samozvanu republiku Radovana Karadžića. Oni su dokaz da unatoč superiornosti u naoružanju, Srbi imaju teškoća u tome da zadrže osvojeni teritorij. Stoga, sve veća potreba da se osigura zračna dostava, potiče Srbe na to da se opiru odluci o zabrani vojnih letova nad Bosnom. Jučer je otkriveno da je u pokušaju da iskoristi razmimoilaženja u stajalištima zapadnih zemalja, Radovan Karadžić poslao pismo britanskom premijeru, koji je sklon krajnjem oprezu. Izvješćuje se i o velikom jačanju vojnih snaga i na Igmanu. Prema nekim izvješćima, govori se o koncentraciji nekih deset tisuća boraca, od kojih je šest tisuća dobro naoružano. Nije jasno zašto se okupila ta postrojba, ali neki promatrači nagađaju da se radi o planovima za razbijanje opsade Sarajeva. No, s obzirom na slabo naoružanje tih snaga takav cilj, čini se, nadilazi njihove mogućnosti. Lako je, međutim, moguće da se one pripremaju za 15. siječnja, što je dan na koji će islamske zemlje, kako su priopćile, početi opskrbljivati vladu u Sarajevu - oružjem". RADIO DEUTSCHE WELLE - RDW - 29. XII. 1992. Program na hrvatskom jeziku Pregled tiska Bonnski Die Welt predbacuje vladama u Parizu i Londonu da još uvijek vode prosrpsku politiku. "Na početku je upravo Francuska blokirala svaku vojnu akciju, kojom je trebalo zaustaviti srpske napadače. Nakon više od godinu i pol dana ponižavanja i pokolja, izborna pobjeda Slobodana Miloševića, dobri rezultati na izborima ultraradikala pod vodstvom Vojislava Šešelja, potaknuli su francuskog ministra vanjskih poslova Rolanda Dumasa na zagovaranje vojne akcije. I Amerikanci su za provedbu zabrane leta s početkom od Nove godine, ali sada Francuzi Srbima ponovno žele omogućiti više vremena. Time Pariz nastavlja svoju tradicionalnu prosrpsku politiku, ali, s obzirom na stanje u Bosni, u znatno manjoj mjeri. I Britanci se teško odvajaju od svojih starih, jugoslavenskih iluzija. Kad je premijer Major ovih dana posjetio britanski kontingent jedinica UN u Bosni, sletio je u hrvatski Split. Nije, međutim, smatrao potrebnim susresti svog hrvatskog kolegu po položaju. To je, blago rečeno, netaktičnost iza koje je, međutim, vidljiva svjesna ili nesvjesna nada da se balkanski problemi najbolje mogu riješiti s Beogradom. Bez Hrvata, Slovenaca ili bosanskih Muslimana, koji smetaju sa svojim pritiskom za postizanje slobode. Onaj tko Miloševića, kome je sada, naravno, hrabrost porasla, ojačava u njegovim pretpostavkama, da se još uvijek u Europi politika može provoditi zločinačkim metodama, suodgovoran je za smrti tisuće ljudi. Čak i ako je netko dovoljno naivan da povjeruje kako su Bosna i Hrvatska beznačajne, primjer Milošević dobit će prije svega poduku u Rusiji. Tamo se svakako ne nudi jednostavno rješenje. Na Zapad bi se tu mogle još obrušiti strahovite stvari", zaključuje bonnski list. Mitteldeutsche Allgemeine postavlja mračne prognoze: "Ova ratna drama zacijelo će završiti sramotno za svijet, jer je bio nesposoban učinkovito djelovati u početnoj fazi. Plave kacige bile su samo uvjetno prikladne. Što je neophodno? Svjetska organizacija morala bi pismeno zajamčiti da će se pravodobno umiješati. Organizacija UN - svjetska policija; iluzija ili će sada već postati realnom nadom?" KLEINE ZEITUNG (Austrija) - 30. XII. 1992. Tuđmane, oprez! Izvjestitelj lista Alexander Oršić komentira u svom članku poziciju predsjednika Tuđmana na mirovnim pregovorima u Ženevi. "Hrvatski predsjednik Tuđman trebao bi u Ženevi biti na oprezu. Sve se jasnije vidi da je i ova runda pregovora tek još jedna karika u beskorisnom lancu. Naime, Zapad je na fašističku osvajačku politiku iz Beograda reagirao šutnjom. No Tuđman je očito i dalje spreman na cjenkanje sa Srbima oko 'političkog sitniša'. Riječ je, dakako, o Bosni. Ako je Tuđman pripravan pregovarati i s Ćosićem, 'duhovnim ocem' takve osvajačke politike, postavlja se pitanje, s kakvim očekivanjimna on ulazi u te razgovore. Mogući bi odgovor mogao glasiti: Ako je Srbija već gotovo 'progutala' Bosnu, a Zapad sve to pasivno promatra, onda neka nešto pripadne i Hrvatskoj. Takva bi, međutim, taktika mogla imati loših posljedica za Hrvatsku - The Independent i Radio France International već sada trpaju Tuđmana i Ćosića u isti koš. Obojica imaju 'slične stavove o budućnosti Bosne' i zalažu se za 'podjelu te zemlje po etničkom ključu', tvrde spomenuti mediji. Činjenica je da su Muslimani kao saveznici Hrvata malo motivirani. No, dati se trpati u isti koš s agresorom, samo da bi se iskamčio politički sitniš, malo je prevelika cijena. Tuđman si u Ženevi ne smije dati podvaliti. Trebao bi biti oprezan." POLITIKA (Srbija) - 29. XII. 1992. Arkan: Proganjaju me američki komunisti Autor piše o planovima Željka Ražnjatovića-Arkana poslije ulaska u srbijansku skupštinu. "Ne idem u parlament da bih tamo sjedio. Borit ću se muški", rekao je i dodao da će "prihvatiti svaku inicijativu koja nije izdajnička. A izdajničko je sve što se protivi stvaranju ujedinjenih srpskih država. Kaže da neće živjeti u 'opušku Jugoslavije koja je izgorjela'. Ako su tamo neki Slovenci, Hrvati i Muslimani mogli stvoriti svoje države, Nijemci se ujediniti, zašto se i Srbi ne bi ujedinili. Ta država mora se zvati Ujedinjene srpske države". Prema novinaru, Ražnjatović se "ražestio" na pitanje o ratnim zločincima. "Gospodin Eagleburger", rekao je, "tipičan je produkt američke politike. Titov pionir, radio je za njega. Američki komunist. Kad su meni komunisti počeli dijeliti lekcije, to je smiješno. Njihova najveća greška je što se miješaju u našu politiku i izbore. Mi se nismo miješali kad je Clinton izabran". Novinar, inače, spominje Arkanovu prošlost i "policijske kartoteke", ali i "vojni uspon kada je obećao da će srušiti spomenik banu Jelačiću i usred Zagreba otvoriti slastičarnu". (Hina)sv 300354 MET dec 92