SERVIS POSEBNIH NASLOVA

Naslov: Procvat noćnih klubova u poratnom Bejrutu Nadnaslov: Bivši ratnik pjeva u noćnom klubu Podnaslov: Aleccovi najvatreniji obožavatelji, Muslimani su iz zapadnog Bejruta, isti oni protiv kojih je Alecco, kao pripadnik desničarskih libanonskih kršćanskih milicijskih snaga, još donedavna ratovao. Piše: Haitam HADDIN, Reuter JOUNIEH - U jednom od noćnih klubova ovog ljetovališta, sjeverno od Bejruta, jedan bivši pripadnik kršćanske milicije, na veliko zadovoljstvo onih koji su mu još ne tako davno bili meta, pjeva Sinatrin hit "I did it my way". "Rat i glazba prilično su srodni, oboje je veoma izražajno", ističe bivši pripadnik kršćanske milicije Alexander Habib, zvan Alecco, glavna atrakcija kluba, čije ime i sam klub nosi. "Rat je ipak mnogo eksplozivniji", dodaje taj dvadesetdevetgodišnji muzičar, čiji je repertoar sastavljen od hitova zapadne i arapske glazbe. Zahvaljujući njemu, klub "Alecco" jedan je od najposjećenijih u tom području. Izmučen petnaestgodišnjim građanskim ratom, u dubokoj gospodarskoj krzi, Bejrut koji je nekada bio stjecište imućnih, ponovno teži za tim da stekne reputaciju grada u kojem se prednost daje zabavi, bez obzira na prilike. Većina bejrutskih noćnih klubova, arapskih kabarea, restorana-pubova, svakog vikenda, kao i prije rata, vrvi od mješanih društava stranaca i Libanonaca. Međunaslov: Obožavatelji - bivši neprijatelji "Molimo da ne unosite oružje", natpis je koji se nalazio na ulazu u većinu klubova. Nakon dvije godine mira, natpisi su nestali, a zamijenile ih gorile. Ponekad dođe i do pucnjave, no to posjetitelje ne spriječava da se i dalje u njima okupljaju. Alecco, koji danju predaje marketing na sveučilištu, s vremenom se znatno promijenio. Njegova dotjeranost i do u tančine osmišljen nastup, ne daju naslutiti da je još nedavno bio ulični borac. Gdje god da se pojavi, izaziva oduševljenje, kako u omladine tako i u starijih generacija. Klub u kojem je nastupao prije prelaska u "Alecco", nakon njegova je odlaska sasvim propao. Aleccovi najvatreniji obožavatelji, Muslimani su iz zapadnog Bejruta, isti oni protiv kojih je kao pripadnik desničarskih libanonskih kršćanskih milicijskih snaga, još donedavna ratovao. S borbom je prestao 1986. godine, te sada taj sektaški rat smatra glupim. Osuđeni na nekolicinu klubova u zapadnom Bejrutu, Muslimani željni zabave, masovno posjećuju već tradicionalno imućnije kršćanske četvrti istočnog Bejruta i Jounieha. Međunaslov: Mini suknja, auto, droga... Suprotno konzervativnim pravilima odijevanja koja vladaju u ostalim zemljama arapskog svijeta, u Libanonu je najmodernija mini suknja. "Ovdašnje mini suknje smjelije su i od onih u Americi", primjećuje Dina, djevojka koja se školuje u Americi. Man Karadše, jordanski student koji pohađa studij poduzetništva na američkom sveučilištu u Bejrutu, dodaje: "U Libanonu ljudi izlaze ne bi li pokazali svoj auto, djevojku ili odjeću". No ipak je Aleccov glas taj koji privlači najviše posjetioca. "Libanonci vole snagu zapadnjačke glazbe i ritam arapske muzike", izjavio je sjedeći za svojim električnim klavijaturama. Problem koji se u libanonskim klubovima susreće je droga. "U pristojnim klubovima, ljudi "snifaju" kokain u nužniku, dok u onim prostijima to rade javno za stolom", tvrdi vlasnik kluba "Alecco". (Hina) fp 081646 MET dec 92