SERVIS POSEBNIH NASLOVA KINA CAR

Nadnaslov: Jedini preživjeli član kineske carske obitelji očekuje japanskog cara Naslov: Pu Jie, posljednji stanovnik Zabranjenoga grada Podnaslov: "Kina i Japan moraju stajati zajedno, kao drveće u šumi. Vrijeme je da se prošlost pokopa", kaže posljednji carski potomak te dodaje: "Ne možemo od Japana tražiti ispriku". Piše: Andrew QUINN, Reuter PEKING - Nedaleko Zabranjenog grada, gdje su nekada kineski carevi odlučivali o sudbini milijuna ljudi, nalazi se kućica u cvijeću, dom posljednjeg kineskog carskog potomka. Aisin Giorro Pu Jie, mlađi brat posljednjeg kineskog cara, bavi se uređivanjem vrta i starom kineskom umjetnošću, kaligrafijom. Taj osamdesetšestogodišnji starac živi mirno iza kamenih zidina. Pu Jie koji je tijekom života naizmjence bio princ, ratni zarobljenik, izdajica svoje zemlje a danas učenjak, odigrao je malu iako važnu ulogu u uspostavljanju odnosa između Japana i Kine. Ovog se mjeseca kao i milijun drugih Kineza priprema obilježiti preokret u odnosima dviju zemalja; car Akihito, prvi je japanski monarh koji je ikada posjetio Kinu. "Bude li mi se pružila prilika da ga sretnem, samo bih mu želio poželjeti dobrodošlicu", rekao je Pu Jie u jednom interviewu. "Već sam se susreo s Akihitom. Za vrijeme mog posjeta Japanu, pozvao me na ručak. Razgovarali smo o sasvim običnim stvarima". Stoljećima su se te dvije imperijalne azijske zemlje gložile. Njihovi su vladari uživali jednaku apsolutnu moć, "božanski mandat" kakav je samo bogovima dan. Na kraju loze kineske dinastije Qing našao se Pu Jieov brat, dječak-car Henry Pu Yie, kojega je s prijestolja zbacila republikanska revolucija 1991. godine. Tradiciju japanskog imperija nastavio je Akihito koji je smrću svoga oca Hirohita, 1989. godine, naslijedio prijestolje Krizanteme. Akihitov posjet Kini, planiran za 23. listopada, trebao bi biti kruna prijateljstvu koje se razvija od kraja Drugoga svjetskog rata, u kojemu su milijuni Kineza poginuli od brutalnog japanskog okupatora. Međunaslov: Vrijeme je da se prošlost pokopa Pu Jie, sitan starac, umotan u sivu vestu usprkos jesenjem suncu, smatra da je ovo pravo vrijem za Akihitov posjet. "Kina i Japan moraju stajati zajedno, kao drveće u šumi", rekao je u dnevnom boravku svoje dvorišne kućice. "Vrijeme je da se prošlost pokopa". Prošlost na koju Pu Jie odmahuje svojom prozirnom staračkom rukom, usko je povezana s njegovom životnom pričom. Rođen 1906. godine u Kini, potomak dinastije u smiraju, pridružuje se bratu i opkoljenom Manču plemstvu u nadi da će se uspjeti održati na vlasti, u vrijeme kada je Kinom vrtoglavom brzinom zavladao kaos. "Stari su nas dužnosnici željeli iskoristiti. No postepeno su izumirali. Nije nam preostalo drugo no da se udružimo sa strancima, Japancima". Japanski ekspanzionistički san, u Aziji je bio prvotno koncentriran na Kinu. Dvojica kineske carske braće postali su japanski suučesnici. Pu Yi je postavljen za cara nove države Mančuko, na sjeveru Kine, 1935. godine. Pu Jie je poslan na školovanje u Japan, gdje se prvi puta susreo sa japanskom carskom obitelji. Kako Pu Yi nije imao potomaka, tokijske su snubiteljice ubrzo vjenčale Pu Jiea s pripadnicom japanskog plemstva, računajući da će ta nova dinastija biti podložna manipuliranju. "Na nas su gledali s visoka. Mi smo bili robovi, oni gospodari", ispričao je Pu Jie. Međunaslov: Sjaj i bijeda carske obitelji Krhka se država Mančuko raspala kada je Japan potučen krajem Drugog svjetskog rata. Pu Yi i Pu Jie uhićeni su kao izdajice nove komunističke vlade. Prije no što su pušteni na slobodu 1959. godine, podvrgnuti su preodgajanju. Pu Yi je umro 1967. godine od raka, proživjevši zadnje dane života kao vrtlar pekinškog botaničkog vrta. Pu Jieova reindoktrinacija, te njegov osobni politički entuzijazam, još su mu od koristi. Lojalan je građanin Narodne Republike Kine i delegat u parlamentu. Čvrstog je uvjerenja da njegova prošlost vrvi pogrešnim potezima. "Mi smo prodali svoju zemlju, to nije bilo u redu", izjavio je. Pu Jie drži da se Japanu mora pružiti još jedna prilika. Ne slaže se sa onima koji traže da se Akihito formalno ispriča zbog ratnih zlodjela Japana, i ne podržava napore građana koji od Japana traže ratne reparacije. "Ne možemo od Japana tražiti ispriku. Japanci se tome izuzetno opiru i mi ne bismo smjeli postavljati takve zahtjeve", rekao je. "Neki Kinezi nikada neće zaboraviti da su nas Japanci okupirali. Neki su pak Japanci izrazito protiv Akihitovog posjeta Kini. No u manjini su". Pu Jie tvrdi kako je Akihito, kojega je susreo u nekoliko navrata za posjeta kćeri, nastanjenoj u Japanu, drukčiji čovjek od Hirohita, koji je u očima mnogih Azijata, ratni zločinac. "Ovaj je car drukčiji, bliži je svome narodu". Pu Jie još ne zna hoće li biti pozvan za posjeta Akihita i carice Mičiko, Pekingu. "Vrlo bih se rado odazvao pozivu", izjavio je. U međuvremenu nastavlja s jutarnjom tjelovježbom, istraživanjem povijesti svoje obitelji i šetnjama Zabranjenim gradom. "Ovdje sam živio, pa mi se vraćaju neke uspomene. No star sam i čini se da me pamćenje izdaje", dodao je. (Hina) mh 201722 MET oct 92