GLASNIK: ZAVRŠNICA SUKOBA MILOŠEVIĆ - PANIĆ

ZAGREB, 19. listopada (HIna) - Stjepo Martinović u najnovijem broju Glasnika piše da je propalim referendumom Slobodan Milošević "ubilježio presudnu prednost" pred Milanom Panićem te ga stavio u "nedoumicu glede sljedećih poteza i u vremenski tjesnac". Autor pita što propali referendum može značiti za njih i odgovara: "Suštinskih razlog za njihov sukob 'bez ostatka' nema, budući da je 'Velika Srbija' etiketa podjednako Panićeva kao i Miloševićeva projekta" te je razlika samo u "konačnom dizajnu njihovih tvorevina, a do sraza dolazi kad se bliski im ciljevi oboje žestokim osobnim ambicijama". Dakle, "te bi se dvije vizije velikosrpske ekspanzije mogle lako pomiriti - posebice zato što Miloševićeva opsesija srpskom hegemonijom na Balkanu nije u koncepcijskom raskoraku s Panićevim tlapnjama o 'novoj balkanskoj federaciji'". Međutim, "dok Slobodan Milošević poseže za anakronim ratom, brutalnom agresijom prošlostoljetnog karaktera i barbarstvima protiv civilnog pučanstva, Milan Panić bi to - prihvatljivije. Pod egidom prava naroda - da 'naroda', a ne 'etničkih zajednica', jer Srbin nije manjina ni kad je jedini u selu! - na samoodređenje. Mirno i demokratski, kao što i njegov trenutačni predsjednik Dobrica Ćosić ističe u razgovoru s beogradskim dopisnikom agencije Reuter". Budući da je "razradom Memoranduma SANU pokrenuo rat za 'Veliku Srbiju' sada ne može izaći iz njega da mu Milan Panić ne bi 'ukrao pobjedu'". Tako dolazi do referenduma. "Ocjenjujući da je srpska politička javnost dovoljno omekšana sankcijama UN, ratom i ostalim nedaćama da bi mogla na izvanrednim izborima okrenuti palac dolje Miloševiću, Panić izbija iz kremena 'voždove' nepopustljivosti iskru izravnoga odlučivanja građana o njihovom održavanju (...) ali ona se gasi usred sveopće apatije, u medijskoj gluhoj kameri i u sudaru s otporom još odveć brojnih ovisnika o državno-partijsko-armijskim jaslama". Kako je alternativno rješenje propalog referenduma raspuštanje svih triju skupština, Milošević "poziva vojsku kao vrhovnog arbitra", jer vjeruje da ga ona podržava. Naime, "Milošević drži da je vojska na njegovoj strani jer je ona (...) vezana pupčanom vrpcom s interesima Srba u 'krajinama'. Jedino što bi moglo baciti nešto sjene na tu 'ljubav' jest Miloševićeva odanost 'teoriji bicikla', odnosno bjelodana nakana da ne dopusti srpskoj vojsci predah - jer bi pala. Zato joj priprema novu avanturu na Kosovu (...) koja u svijesti dobroga dijela četnika, svoj ratnoj euforiji usprkos, neodoljivo vonja novim Kosovom". Po mišljenju autora, "propali referendum Miloševićeva je 'fazna' pobjeda, ali ga njezini plodovi vode u nastavak trvenja u kojemu će moći spašavati 'prednost za prsa' samo održavajući sadašnje (ili) potpaljujući nove ratne požare. Međutim, dok je Veliki svijet dosad oklijevao presijecati srpsku agresiju u Hrvatskoj i BiH zato što je najprije pogrešno čitao 'krizu', a potom zaigrao na Panićev 'Pax Serbiana' - usudi li se rušiti opunomoćenika State Departmenta, sustići će ga bijes ultimativno izazvanoga stožera monopolarnoga globusa i tvorca 'novoga svjetskog poretka'. Može li, znajući to, 'vožd' nastaviti 'okretati pedale'", pita na kraju Stjepo Martinović. (Hina) mc 190223 MET oct 92