SERVIS POSEBNIH NASLOVA NJEMAČKA-RASIZAM

Nadnaslov: Nakon rasističkog vala u Rostocku strani radnici strahuju Naslov: Djeca imigranata razmišljaju o odlasku Podnaslov: "Sve više Nijemaca želi vjerovati da su stranci uzrok njihovim problemima", kaže 20-godišnji Marokanac, koji već 16 godina živi u Rajnskoj oblasti i donedavna je Njemačku smatrao svojom domovinom. Piše: Jean LASAR, AFP BONN - Val rasističkog nasilja i ksenofobije koji je u kolovozu ove godine pokrenut u Rostocku, poljuljao je povjerenje djece radnika doseljenika u njihovu adoptivnu domovinu, nagnavši ih da počinju razmišljati o napuštanju Njemačke. Nakon mladosti provedene u Njemačkoj, sada se boje navečer izići iz kuće u zemlji koju su još donedavna smatrali svojom. Malek, marokanski radnik (20), koji već 16 godina živi u Sankt Augustinu u Rajnskoj oblasti u Sjevernoj Westfaliji (zapad), razmišlja o povratku u Maroko. "Nakon Rostocka ljudi su neprijateljski raspoloženi. Sve više Nijemaca želi vjerovati da su stranci uzrok njihovim problemima", govori on koristeći se besprijekornim njemačkim jezikom. Da li govori arapski? "Kada sam imao 12 godina nisam ga govorio, ali srećom sam gotovo sve nadoknadio", objašnjava. Čekajući odlazak, koji prije nalikuje izgonu no povratku, Malek, kao i njegovi marokanski prijatelji, mijenja svoje večernje navike. "Ima mjesta gdje više ne možemo zalaziti", kažu. "Očito, svi sada puno više strahuju od večernjih izlazaka", govori Antonio Moreale, upravitelj "Žute kuće", mjesta međunarodnih sastanaka koje je gradska uprava otvorila u središtu Bonna. Za Christosa, Grka koji od djetinjstva živi u Duesseldorfu, "povjerenje je prekinuto" otkako su dangube nagovorile huligane da se svom snagom okome na podnosioce zahtjeva za azil u Rostocku. Međunaslov: Nakon azilanta, "mi smo sljedeći na redu" U Njemačkoj ima gotovo 6 milijuna stranaca (8 posto stanovništva), koji uglavnom dolaze iz Turske, bivše Jugoslavije i Italije. Jedna četvrtina živi tamo 20 godina, a 60 posto dulje od 10 godina. Ali naturalizacija (101.377 godine 1990.) se odnosi na 80 posto podrijetlom Nijemaca. Djeca doseljenika malo se koriste tom mogućnošću, iako im je posljednjih godina procedura bitno pojednostavljena. Bilo je oko 780.000 stranih školaraca 1990. godine u Njemačkoj ili 11,3 posto đaka. Stamatis Assimenios, grčki politolog (29), živi dobro, materijalno zbrinut u Bonnu, gdje je član Savjetodavnog vijeća za strance u tom gradu. Stigao je u Njemačku na studij i ondje se nastanio, ali i on se namjerava vratiti u Grčku "zbog svoje buduće djece". "Moji prijatelji Grci i Turci razmišljaju o povratku", govori on, ukazujući na "društveni apartheid", navodeći da strancima nije dozvoljen ulazak u neke diskoteke ili ih nevoljko poslužuju u kavanama. On uviđa da su osjećaji ksenofobije snažniji u bivšoj DDR, gdje pučanstvo živi s teškim gospodarskim problemima, "ali svi strahuju da bi se ti osjećaji mogli proširiti i na zapad". "Za nas, Njemačka prestaje na bivšoj međunjemačkoj granici", govori on. Poput Maleka, Stamatis drži da je diskusija o promjeni prava na azil izborna reakcija. "To je pobjeda krajnje desnice. Prvi su na redu podnosioci zahtjeva za azil, a mi smo sljedeći", ocjenjuje on. Dimitri, Stamatisov prijatelj i sunarodnjak, sociolog na jednom njemačkom sveučilištu, dijete doseljenika, odlučio se vratiti u Grčku tijekom sljedećih mjeseci i ove je jeseni već izvidio situaciju u domovini. (Hina) mh 162302 MET oct 92