IZBOR IZ STRANOG TISKA I EMISIJA RADIO I TV POSTAJA

ZAGREB, 1. listopada (Hina) THE NEW YORK TIMES (SAD) - "Sve u jugoslavenskom ratu izlazi iz osnovnog cilja Srbije da stvori veću, etnički čistu državu. Jedino sila koja bi održavala ravnotežu - zapadne zračne snage, oružje i obuka Bosanaca - može zaustaviti srbijansku agresiju. Jedino će vojna akcija donijeti trajni mir, odvraćanjem srbijanske ekspanzije", piše George Kenney, naglašavajući da će u bivšoj Jugoslaviji posljedice biti mnogo tragičnije, ako SAD i zapadna Europa ne interveniraju. Tisuće su ljudi već ubijene, a jugoslavenska rijeka izbjeglica već uzrokuje napetost u Europi. Ako se ništa ne učini, stotine tisuća nedužnih ljudi mogle bi umrijeti, a izbjeglice destabilizirati Kontinet". Kenney upozorava da će se sukob proširiti na cijeli Balkan, te uplesti i islamske države, Zapad će možda biti prisiljen na vojnu intervenciju, ali će njezina cijena biti sve veća. On zatim piše o onome što bi se moglo dogoditi, kako bi mogli teći događaji. Srbija ima, napominje, tri strateška cilja: prvi joj je cilj nadzirati koridor koji prolazi sjevernom Bosnom, a koji Srbiju povezuje s područjima koja su u Hrvatskoj okupirali Srbi; drugi je cilj istočni koridor duž bosansko-crnogorske granice, koji Beogradu omogućuje izlaz do pomorskih baza na Jadranu. Velika Srbija traži 'etnička čišćenja' tih područja dok se sve pripadnike nesrpskih naroda ne protjera ili ne pobije; treći je cilj Srbije uništenje Sarajeva - simbola višeetničke bosanske državnosti. U nastavku Kenney upozorava da je u sjevernoj Bosni ostalo još 400 tisuća pripadnika nesrpskih naroda, a duž granice s Crnom Gorom ima ih još možda oko sto tisuća. "Poslije 'ćišćenja' tih područja ne preostaje nitko tko bi se suprotstavio lokalnim marionetskim vladama koje nastoje 'legitimizirati' veliku Srbiju. Iako srbijanske snage još nisu potpuno učvrstile nadzor nad tim područjima, njihova je prednosti u pokretljivosti i logistici", piše Kenney, dodajući da bi s obzirom na trenutačne prilike, mogli s vremenom postići svoje ciljeve. Autor pretpostavlja da će se na sjeveru i jugoistoku nastaviti žestoke borbe. Naime, na sjeveru će Hrvatska pokušati prekinuti beogradske putove opskrbe i odsjeći dijelove koje su u Hrvatskoj okupirali Srbi, dok će na obali hrvatske snage pokušati preuzeti nadzor nad brdima iznad Dubrovnika, odakle se nadzire ulaz u Boku. George Kenney u nastavku upozorava i na strahote koncentracionih logora, te predviđa da bi zima mogla odnijeti još 350 tisuća bosanskih života. "Niske temperature uvelike će pomoći srbijanskoj opsadi Sarajeva i drugih gradova. Snijeg će zatvoriti ceste. Štetu će nanijeti i smanjivanje humanitarne pomoći; doprema goriva do velikih gradova bit će gotovo nemoguća. Mnogobrojna sela kojima i ne znamo imena bit će izbrisana sa zemljovida", upozorava Kenney, dodajući da će "Zapad prekasno priznati poraz. Cinično izražavajući humanitarnu brigu, zapadni će diplomati pristati na uvjete srbijanskih snaga za masovni eksodus Bosanaca iz koncentracionih logora i opkoljenih područja na područja izvan Bosne". Hrvatska će odbiti nove prognanike, jer ih više nema gdje smjestiti, niti ima sredstava da ih primi, dodaje autor, pretpostavljajući da će tisuće njih krenuti preko granica u Austriju (koja progananike iz bivše Jugoslaviji već drži prijetnjom svojoj unutarnjoj sigurnosti), Njemačku i Italiju (koje će uskoro misliti kao i Austrija). "Od početka su Srbi govorili kako namjeravaju ugušiti Sarajevo. Strpljivi su. Odupre li se Sarajevo opsadi ili padne, njegovi će branitelji pokleknuti u naporima da sačuvaju svoju demokratsku, višeetničku Vladu. Bosanci, Hrvati i Srbi okrenut će leđa Vladi: ona će postati pretežno muslimanska i radikalna", pretpostavlja Kenney. U nastavku analize Kenney predviđa i što će se događati tijekom zime: "povećat će se srbijanska osvajanja. Borbe u Bosni naizgled će se smiriti. U Hrvatskoj će Srbi i dalje kršiti uvjete prekida vatre u područjima pod zaštitom UN. Srpski izbjeglice iz drugih krajeva će se doseliti, a nesrpsko će pučanstvo biti prisiljeno, često na brutalan način, otići. Lokalne zakonske i administrativne procedure i političke institucije bit će sve više vođene prema srbijanskim standardima. S obzirom na to da sporazumi o prekidu vatre ne preciziraju način upravljanja područjima pod zaštitom UN, Srbi će moći tvrditi da brane svoja 'prava'". U proljeće će hrvatska Vlada, pretpostavlja Kenney, zaključiti da produljivanje roka za pregovore Srbiji daje veće izglede - Zagreb će se pregrupirati. Naime, u proljeće će njegove snage biti jače od srbijanskih snaga u Hrvatskoj, iako još neće biti vojno ravnopravni cijeloj srbijanskoj vojsci, Hrvati će odlučiti vratiti teritorije silom, ali neće čekati pravi taktički trenutak. "Hrvatska će se činiti mirnom. Bosna će biti mirnija, iako je Srbi neće u potpunosti nadzirati. Zapadne će vlade nastavljati ženevske pregovore. Oni se usuđuju nadati sporazumu, unatoč prijetećoj zimi, problemu prognanika i uznemirujućim znakovima upletanja muslimanskih država. Zapad će i dalje odbijati povjerovati u nužnost vojne intervencije. Beograd će razgovarati, ratujući", naglašava Kenney. Budući da su sankcije počele utjecati na politiku i srbijansko gospodarstvo, "Milošević će učiniti ono što obično čine diktatori: skrenuti pozornost na nešto drugo - na Kosovo". Niti jedan Srbin, pretpostavlja Kenney, "neće odustati od 'kolijevke srbijanske civilizacije' (...) Sukob je neizbježan (...) Gore je nego u Bosni. Masakr. Albanci na Kosovu nisu niti naoružani niti organizirani. Bombardiranja ubijaju tisuće ljudi. Pola milijuna Kosovara, oko četvrtine pučanstva, bježi u Albaniju. Albanska se vlada odmah mobilizira i kreće u rat. Makedonija u kojoj živi 30 do 40 posto albanskoga pučanstva odlučuje da ima veće izglede za preživljavanje ako se pridruži Albaniji. Za Makedoniju je preopasno čekati da se sama suoči s pobjednički raspoloženom Srbijom. Sve strane trpe velike gubitke; rat se širi. Muslimanske su države zgranute. Milošević je učinio kobnu pogrešku ne računajući na mogućnost njihove intervencije. Oni otvoreno šalju 'dobrovoljce' i oružje. Na Kosovu i u Bosni, srbijanske se snage, koje nikada nisu bile toliko jake, povlače. Hrvatska dobija mogućnost da ponovno otvori frontu protiv Beograda. Snage UN napadaju sa svih strana, Grčka ne može prikriti svoje ambicije za dijelićem Makedonije; odmjerava rizik i priskače u pomoć Srbiji. Turska prijeti Grčkoj. NATO, rastrgan problemom izbjeglica, posrće zbog svoje neodlučnosti. Zapad ne može zaustaviti širenje sukoba". Kenney napominje da to nije najgori mogući scenarij, po njegovoj procjeni, mogućnost ovakvog razvoja događaja veća je od 50-50. "SAD bi u proljeće mogle predložiti da povedu jedinice zapadnih snaga pod pokroviteljstvom UN kako bi nametnuli mir u bivšoj Jugoslaviji i sačuvali mir u Europi. Hoćemo li odlučiti da ne zaustavljamo srbijansku agresiju dok još možemo? Usporedite moguću cijenu intervencije koja bi otpočela sutra s cijenom ograničene intervencije danas i promislite o tome da će cijena rasti, a da problem neće nestati", završava George Kenney. BRITANSKI RADIO - BBC - Upitan hoće li najnoviji razgovori u Ženevi biti išta više do li rutinski, lord David Owen je izjavio: "Hoće. To je prvi put da su se hrvatski i srpski čelnici sastali na bilateralnoj razini radi razgovora o srpsko-hrvatskim problemima. Moramo se usredotočiti na onaj dio Hrvatske u kojem se snage UN nalaze u tzv. zaštićenim područjima i gdje se još uvijek ima prekršaja i nedopuštenih djelatnosti koje izazivaju zabrinutost obiju strana. Također mislim da je sazrelo vrijeme za polaganje temelja ozbiljnim razgovorima o normalizaciji odnosa dviju zemalja, priznavanju granica i postizanju trajnijih rješenja", rekao je Owen i zatim istaknuo da je veći optimist otkako se vratio iz Beograda, gdje je postignut sporazum o razvojačenju Prevlake. Na pitanje koliku moć ima predsjednik krnje Jugoslavije Dobrica Ćosić u usporedbi sa srbijanskim predsjednikom Miloševićem, koji možda nije tako umjeren, lord Owen je odgovorio da to nije lako utvrditi, ali je dodao kako vjeruje da se Ćosićeva moć povećava. Po sudu lorda Owena, zanimljivo je to da su Ćosićeva vrata prema Miloševiću otvorena, ali je on istodobno u potpunosti surađivao i s premijerom Panićem u pokušaju da Jugoslaviju otvori prema svijetu i zadobije njegovo priznanje. Okrećući se "akutnijem problemu Bosne", novinarka postaje istaknula je da je, poslije sastanka supredsjedatelja konferencije o Jugoslaviji i bosanskoga Predsjednika, Izetbegović bio relativno optimističan glede mogućnosti demilitarizacije Sarajeva i obnove humanitarnih letova. Na upit ima li razloga za optimizam, lord Owen je odgovorio potvrdno. Naglasio je da se vrlo odlučno inzistiralo na obustavi neprijateljstava, što se povezalo s demilitarizacijom Sarajeva. "Tijekom posljednjih nekoliko tjedana", nastavlja Owen, "zamijećena je promjena raspoloženja i, po njegovu sudu, bosanski Srbi sada su spremni razgovarati o prekidu opsade Sarajeva i o demilitarizaciji toga područja. Za iduća 24 sata vidjet ćemo kako će se stvari razvijati. Ali ima znakova da se približavamo ozbiljnim razgovorima o prestanku neprijateljstava", rekao je, između ostalog, lord Owen. RADIO DEUTSCHE WELLE - RDW (Njemačka) - Pregled njemačkoga tiska: "Frankfurter Allgemeine Zeitung" piše: "Bosanski predsjednik nema više što ponuditi. U zamjenu za svoje kraljevstvo ne bi više mogao dobiti ni konja. Velikim blefom, međutim, pokušava se uhvatiti za slamku. Njegova ideja o zimskoj stanci bezumnog balkanskoga rata doseže granice apsurda. Kada to treba završiti jesenska sezona rata i kada to u proljeće treba ponovno nastaviti s ratom?! Ne, tako to ne ide! Cijeli rat je besmislen, njegove žrtve također, i sva njegova pravila dosad su se pokazala besmislenima. Rat neće stvoriti novi poredak. On mora biti završen trajno. A taj cilj bit će promašen ako se ne prestane s neodlučnošću i neće biti otjerana sumnja u spremnost svjetskih sila, sumnja u nepoštenje, nedosljedne mjere, u ilegalnu trgovinu oružjem i mračne financijske transfere. Zimska ratna stanka koja bi značila više od prekida vatre na glavnim ratištima, jamačno bi ublažila neizbježnu zimsku katastrofu, ali bi i nesumnjivo omogućila regeneraciju i ponovno organiziranje vojnih snaga, tako da bi rat zatim opet eskalirao i donio nove, nebrojene žrtve. Tko preživi zimsku hladnoću, kada ponovno otopli postaje mogućom žrtvom topništva. To je nepodnošljivo. Predsjednik Izetbegović, sada već gotovo kralj bez zemlje, u zimskoj ratnoj stanci može dobiti samo na vremenu. Ali, za što? Možda samo za to da bi muslimanska braća dala vojnu potporu i to bi predstavljalo beskonačnu eskalaciju. Europa mora djelovati dosljedno. Na ovom se gradi novo lice buduće Europe, barem toliko koliko i u Maastrichtu". POLITIKA EKSPRES (Srbija) - "'Prijem Jugoslavije u UN mogao bi biti uvjetovan izručenjem ratnih zločinaca'. Takvi nagovještaji, uz najavu da je na vidiku 'balkanski Nuernberg', došli su u središte medijske pozornosti u SAD, pogotovo nakon najavljenog američkog zahtjeva za formiranjem Povjerenstva UN za ispitivanje i utvrđivanje zločina u jugoslavenskom ratu", piše list i napominje da ovakav razvoj situacije "unosi nove dimenzije u razmjere našeg problema". Iako Ministarstvo vanjskih poslova zasad još nije dobilo nikakvo službeno priopćenje, velike su mogućnosti da do formiranja komisije ipak dođe. U svakom slučaju, "cijela stvar ima izrazito politički karakter i predstavlja dodatni 'kamen oko vrata' jugoslavenskom 'davljeniku'. Naime, 'izopćena' država će se naći u pravom vremenskom tjesnacu jer, čak i ako suđenje počne, međunarodno pravo neće imati posla samo sa srpskim, već jednako, ako ne i više, s hrvatskim i muslimanskim zločincima". S duge strane, Vijeće sigurnosti u prosincu odlučuje o eventualnom povratku SRJ u Glavnu skupštinu te je moguće "da posegne za 'dodatnim' zahtjevom kako bi natjerala Jugoslaviju da se počne brže i odlučnije (...) pridržavati normi humanosti i međunarodnog prava", zaključuje list. U dodatku tekstu list upozorava da ako Jugoslavija želi biti ponovno primljena u svjetsku organizaciju mora najprije promijeniti Ustav SRJ jer on "polazi od pretpostavke međunarodnopravnog kontinuiteta i neprekinutog subjektiviteta SFRJ. Kako to više nije točno, nužno je najprije izglasati amandman na preambulu Ustava", a to u ovom trenutku stvara "dodatne poteškoće", međutim, Vijeće sigurnosti će, unatoč "neažurnosti parlamenta", u prosincu raspravljati o primanju prema već utvrđenom rasporedu. (Hina) sv 010135 MET oct 92