IZBOR IZ PISANJA STRANOG TISKA I EMISIJA RADIO I TV POSTAJA

ZAGREB, 16. rujna (Hina) RADIO DEUTSCHE WELLE - RDW (Iz njemačkoga tiska) "Die Welt" izražava čuđenje što EZ pri pronalaženju mira u BiH stalno pravi iste pogreške. "Situacija ne može biti apsurdnija. Predsjednik jugoslavenske vlade Panić nedavno je predložio otvaranje auto-ceste Zagreb - Beograd, ali jugoslavensko topništvo puca po hrvatskim mjestima u neposrednoj blizini te auto-ceste. Na preporuku ministara vanjskih poslova EZ da se zatvori zračni prostor iznad Bosne, reagirao je prijetnjom vođa bosanskih Srba Karadžić - da će bojkotirati ženevsku mirovnu konferenciju o Jugoslaviji. Razlog je lako utvrditi. Ako se, barem djelomice, teško topništvo stavi pod međunarodni nadzor, onda su to više potrebni zrakoplovi. Jučer su jugoslavenski borbeni zrakoplovi izveli napad na muslimanska sela u Bosni, i pri tom ubili 45 civila. Osim toga, jugoslavenski transportni i borbeni helikopteri svake noći prelijeću hrvatsko područje u Slavoniji, očito da bi srpske postrojbe u Bosni opskrbili oružjem, streljivom i dodatnim ljudstvom. Teška pogreška EZ bila je u tome što se ministri vanjskih poslova, očito pod pritiskom prosrpskih simpatija u nekim državama, nisu mogli složiti oko pooštrenja postupaka prema Beogradu. Ponekad se čini kao da Europa daje sve od sebe da ovaj ubilački rat ne završi prebrzo", piše list. BRITANSKI RADIO - BBC Chris Nicholson komentira odluku UN o povećanju njihovog vojnoga kontingenta u BiH, pa piše: "U ranijim krizama UN bi slali velike vojne kontingente samo u područja, gdje je mir već uspostavljen i s pristankom zaraćenih snaga. Ni jedan od ta dva uvjeta nije ispunjen u BiH. Tamo se borbe nastavljaju nesmanjenom žestinom, a mirovne snage često se nađu uhvaćenima u klopci između dvaju zaraćenih strana. Pravila službe, tj. pravila kada se smije otvoriti vatra još nisu precizirana, barem ne javno, a prema stručnjacima za pitanja obrane, riječ je o najopasnijoj mirovnoj operaciji, koju su UN ikada poduzeli". Nicholson dodaje da se "iz redova časnika saznaje kako postoje ozbiljne rezerve oko sudjelovanja u vojnoj operaciji, kojoj se ne nazire kraj. Najbrojnije kontingente šalju Britanija, Kanada i Francuska, a nešto manje će poslati još tri europske zemlje. No, do njihova raspoređivanja na terenu može proteći i do mjesec dana", napominje komentator. "Za mnoge Bosance kojima je potrebna pomoć pred zimu, to će možda biti prekasno. No, kada snage UN i stignu na teren, bit će suočene s blokiranim cestama, porušenim mostovima i neprolaznim kopnenim cestama, koje će tada biti raskvašene i mokre, zbog čega se do pojedinih dijelova Bosne neće moći ni stići. Jedina preostala nada jest da će zima i pojačana nazočnost vojnih snaga UN uvjeriti sve zaraćene snage da je došlo vrijeme za mir", piše Chris Nicholson. ------------------------------------------------------------------------- Agencija "Reuter" donosi izvješće Dona Hoolertona iz Sarajeva, u kojem razvija slijedeću tezu: "Časnici zapadnoeuropskih zemalja u sastavu mirovnih snaga UN u Sarajevu kažu da su pretežno muslimanske snage, koje brane grad, sada dovoljno jake da odbiju svaki napad srpske strane. Jedan od njih je kazao: 'Branitelji Sarajeva bolje su organizirani. Imaju bolje zapovjedništvo, kao i oružje i streljivo da se odupru napadima. Moje je mišljenje da Sarajevo ne može pasti'. Međutim, i branitelji Sarajeva, i Srbi koji opsjedaju grad, pokušavaju preuzeti inicijativu i zauzeti važne teritorije i ceste prije nego što počne zima. Kako bi preokrenule situaciju u svoju korist, bosanske muslimanske snage pokušavaju se probiti preko planine Igman, južno od Sarajeva. Na Igmanu, naime, Muslimani imaju topove, streljivo i pojačanje, koji su im potrebni da probiju opsadu. Ako se Muslimani, koji napadaju iz predgrađa Butmir uspiju probiti, imat će koridor prema Igmanu", izvješćuje dopisnik agencije. LE MONDE, Francuska (15. IX. 1992.) - "Zaprepašteni prije nekoliko tjedana slikama koncentracionih logora u Bosni i Hercegovini, neki od najutjecajnijih pripadnika svijeta politike i medija podigli su svoj glas i zatražili da se donesu odgovarajuće mjere. A zatim, shvativši da te mjere neće biti donijete i da bi europska inercija mogla ohladiti europsku gorljivost jednog dijela javnosti, počeli su si predbacivati što nisu dobro promislili prije nego što su izrekli, pa su se požurili zaboraviti stvarnost koja je zaprijetila da bi mogla glasače skrenuti s pravoga maastrichtskog puta", piše Alain Finkielkraut u rubrici "Gledište", dodajući između ostaloga u nastavku kako je "ta elita osjetila olakšanje kad je shvatila da su Bosanci pucali na konvoj plavih kaciga i ubili dvojicu francuskih vojnika. Opkoljeni su se pokazali jednakim barbarima poput onih koji ih opsjedaju. Više nema dobrih, više nema loših: možemo se mirne duše baviti svojim poslom". Finkielkraut zatim napominje da logori nisu zatvoreni te da je Mazowieckom, poslaniku međunarodne zajednice, zabranjen ulaz u jedan od njih; "snajperi u Sarajevu i dalje ubijaju dojenčad - a ipak je i dalje legitimno, čak i preporučljivo, ne pokrenuti se. Tamo ubijaju ubojice, koji se čak i međusobno ubijaju iz zasjeda u kojima dočekuju vojnike mira", piše autor te upozorava: "Kažete li da opsada Sarajeva nije djelo njezinih žrtava i da je izraz 'vojnici mira' u najmanju ruku pogrešan u zemlji i u gradu vatre i krvi; dodate li da je najgora politika koju danas vode neki bosanski pojedinci kako bi izazvali zapadnu vojnu intervenciju, nesumnjivo užasna, zlokobna, nedopustiva, ali ona ipak svjedoči o očajanju da ih neće braniti i o osjećaju da ih hrane kako bi umrli siti; ako se, kad čujete generala Morillona kako govori: 'Međunarodna zajednica mora jasno naglasiti da u ovoj zemlji nije moguće vojno rješenje i da je jedino rješenje političko. Rješenje se mora pronaći u Ženevi za okruglim stolom', razljutite, jer se lijepim imenom političkoga rješenja naziva kapitulaciju napadnutih, to jest pobjedu zapovjednika logora koji je prkosio g. Mazowieckom, potrošit ćete se uzalud: nema nikakvih izgleda da bi vas utjecajni ljudi mogli razumjeti. Oni, zapravo misle isto kao i onaj francuski vojnik kojega su ispitali poslije pogibije njegovih kolega i koji se više ne želi vratiti u Sarajevo izložiti svoj život opasnosti 'zbog onih idiota'". Citirajući pjesmu Prima Levia: "Vi koji živite u miru/ u toplini svoga doma/ koji vrativši se uvečer kući pronalazite/ postavljen stol i prijateljska lica/ Razmislite je li čovjek/ onaj koji se muči u blatu/ koji ne zna za spokoj/ koji se bori za koricu kruha/ koji umire ni zbog čega", Alain Finkielkraut zaključuje: "Sarajevo nije Auschwitz, to nije niti logor Omarska. Ali, ako je posrijedi 'idiot', a ne čovjek koji umire ni za što, sve ponovo postaje začuđujuće jednostavno: nema više nikakvoga razloga za svađu, sa samim sobom, kad padne noć, niti skrupula zbog toga što živimo na toplom u svojoj kući, u vlastitoj zemlji ili vlastitoj Europskoj zajednici", zaključuje Alain Finkielkraut. THE DAILY TELEGRAPH, V.Britanija (15. IX. 1992.) - Dopisnik iz Bruxellesa Boris Johnson izvješćuje kako je Jacques Delors zatražio da se "Britanija i druge zemlje oduže za ono što je opisao kao njemačku velikodušnost u smanjivanju kamatnih stopa, pomažući u pronalaženju 'hrane, smještaja i posla' za stotine tisuća prognanika koji pristižu u saveznu državu". Svoje je opaske, dodaje dopisnik, iznio na konferenciji za novinare u Bruxellesu, nakon što je britanski ministar vanjskih poslova prethodnoga dana "odbio njemačke zahtjeve za pomoći u prihvatu balkanskoga eksodusa. G. Delors je zapanjio svoje slušateljstvo izravno povezujući njemačku kamatnu stopu s imigracijskom krizom". Delors je istaknuo da "solidarnost u Europi nije jednosmjerna ulica", iznio je kako je "obaviješten o delikatnim pregovorima između njemačkih i talijanskih vlasti o povezivanju smanjenja kamatne stope i devalvacije lire". Dopisnik dodaje kako je Delors, "dok se Frankfurt očito kolebao da li da smanji stopu i tako olakša gospodarsku krizu u Europi, podupro zahtjev g. Kinkela za pomoći u rješavanju problema imigracije". Delors je napomenuo kako je u "izjavi o imigraciji naglasio značaj događaja u Njemačkoj. Prihvatite li 500 tisuća ljudi godišnje, i morate im nabaviti hranu, smještaj i posao, morate biti solidarni". Problem nije u tome što su Nijemci veći ksenofobi od ostalih, nego u broju novopridošlih, dodaje dopisnik, napominjući da će "Delorsova tvrdnja kako je želja Njemačke da pomogne ostatku Europe u monetarnoj politici povezana s pomoći Njemačkoj u problemu imigracije, najvjerojatnije izazvati konsternaciju među torijevcima". Na sastancima koje je organizirao Visoki komesarijat za prognanike UN, "Britanija je tvrdila da je najbolja politika zadržati Jugoslavene i ostale što je moguće bliže njihovoj kući, osim u slučaju staraca i bolesnih", napominje na kraju Johnson. FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG, (15. IX. 1992.) - "U pravilnom tumačenju, džihad ne označava rat zbog širenja vjere, već samopotvrdu, koju treba steći u prvom redu perom, a ne mačem. No, tko danas može očekivati od Bosanaca da ne posegnu za mačem", ističe Khalid Duran, orijentalist, profesor na sveučilištu u Philadelphiji, u svojoj opširnoj studiji o povijesti bosanskih Muslimana. Naglasivši da Srbi svjesno nastoje uništiti identitet bosanskih Muslimana, koji su prihvatili islam suprotstavljajući se pritisku moćnih susjeda, Duran dodaje da su čak i brojne međunarodne islamske organizacije poput Islamskog sekretarijata, Organizacije konferencija islamskih zemalja i Muslimanske svjetske lige na prijetnju bosanskim Muslimanima reagirale isključivo nedjelotvornim prijetnjama. Analizirajući odnose među pojedinim islamskim zemljama, Duran zaključuje da ne postoji djelotvoran mehanizam za promicanje panislamskih interesa, podsjetivši da je djelotvornu potporu oružanom otporu Bosanaca pružio samo Maroko, koji je zahvaljujući mjestu u Vijeću sigurnosti zajedno s Mađarskom nastupio kao energičan protivnik Rusa i Kineza. (Hina) dh 160114 MET sep 92