IZBOR IZ PISANJA STRANOG TISKA I EMISIJA RADIO I TV POSTAJA

ZAGREB, 15. rujna (Hina) BRITANSKI RADIO - BBC (Pregled britanskog tiska) Marcus Tanner u listu "The Independent" piše da bi se kriza s kojom se bave UN u bivšoj Jugoslaviji glede tzv. krajine u Hrvatskoj mogla riješiti sama od sebe. Tanner ističe kako srbijanska glasila izvješćuju o velikim eksodusu Srba iz krajine. Ironija je u tome, ističe Tanner, da je baš krajina započela proces etničkog čišćenja, a sada čak i oni, koji su odgovorni za taj proces, napuštaju svoje domove. Navodeći pisanje lista "Politika", Tanner nastavlja da se mnogi Srbi iz krajine iseljavaju u Beograd, među kojima su i brojni srpski radikalni nacionalistički čelnici, koji su počeli ustanak protiv Hrvatske. "Srpska pobjeda sada je sve više nalik Pirovoj pobjedi", piše Tanner. "Odsječena od hrvatske obale i ekonomski ugušena, krajina postupno umire. U Kninu je najveći poslodavac bila željeznica. No, već dvije godine tamo nije prošao niti jedan vlak. Na sjeveru tzv, krajine, gdje su najveći prihodi dolazili od Nacionalnog parka Plitvice, ulazi za turiste odavno su zahrđali", ističe Marcus Tanner u "The Independentu". "Prema "Politici", svi sada napuštaju krajinu, a jedan od čelnika, premijer tzv. krajine užurbano gradi luksuznu kuću u Beogradu. Rat u Bosni samo je povećao izolaciju krajine gdje poslije protjerivanja hrvatskih vlasti, kako piše "Politika", sada vlada oblik primitivne anarhije", prenosi, između ostalog, "The Independent". RADIO DEUTSCHE WELLE - RDW (Program na hrvatskom jeziku) "Čini se kao da se svi racionalni napori da se riješi sukob i zaustavi balkanski rat slamaju na činjenici da na tom području još uvijek vrijede drukčija mjerila svih stvari", piše Lidija Klasić. "To, kao i činjenica da je u novoj međunarodnoj konstelaciji Balkan zapravo prostor ničijih interesa, u samom korijenu paraliziraju svako rješenje. (...) U zadnje vrijeme toliko često spominjanje moguće intervencije, ipak je posredno donijelo neku korist", tvrdi dopisnica, "kao da je bilo 'šlagvort' za pokretanje mnogobrojnih mirovnih inicijativa ... Nakon što su demonstrirajući protiv starog neprijatelja Amerike lako našle stranu na kojoj će biti u Zaljevskom ratu, kad su njemačke TV-ekrane i foto-stranice časopisa preplavili netehnološki užasi rata u Hrvatskoj, a zatim i u BiH, 'mirovnjaci' su se zbunili. I njima u Njemačkoj je, kao i aktivistima mirovnih pokreta u samim ratom zahvaćenim republikama, bilo teško demonstrirati za mir dok se činilo da se radi o sukobu dobra i zla. Tek kada se i u njemačkoj politici i tisku spoznalo da je i taj rat prljav na svim stranama, 'mirovnjaci' su se bez frustracije vratili svom jedinom mogućem stavu - pozivanju za mir na Balkanu, ne stajući pri tom ni na jednu, odnosno ni protiv koje strane", primjećuje Lidija Klasić, i napominje da se "time može objasniti što su nakon godine dana šutnje samo ovog mjeseca u Bonnu uz nazočnost najmjerodavnijih 'insajdera' njemačke politike organizirali već dva mirovna foruma za Balkan: prvi na sam njemački antiratni dan, na pedesettreću godišnjicu Hitlerova upada u Poljsku, dok se drugi održava danas. U osmosatnoj raspravi raspravljat će se o mirovnom planu što ga je njemačka Mirovna kooperacija izradila kao alternativu mogućoj intervenciji na Balkanu. Polazeći od stava da je svaki oblik prevladavanja sukoba bolji nego ono što je ostalo na kraju, primjerice, afganistanske ili vijetnamske intervencije, taj plan sadrži elemente od kojih neki sigurno neće naići na mnogo razumijevanja kod samih zaraćenih strana. To je, primjerice, tvrdnja da pravo naroda na samoodređenje ne znači nužno i pravo na vlastitu državu ili da u pozadini jugoslavenskog sukoba ne stoje samo interesi stare birokratske vladajuće klase, nego i gotovo nerješivi gospodarski problemi na svim stranama. Zato prijedlozi za rješenje sukoba, što je originalan pristup u dosadašnjoj praksi, ne sadrže negativne ili agresivne, nego čitav katalog tzv. pozitivnih sankcija", izvješćuje dopisnica. "Te ponude za pomoć, koja bi se davala uz uvjet prestanka borbi, obuhvaćaju u prvom redu one dimenzije za koje 'mirovnjaci' vjeruju da su dosad u međunarodnoj politici bile zapostavljane, a sežu od traženja da se zaustavi uzajamna nacionalistička propaganda, preko davanja široke potpore antiratnim i mirovnim inicijativama na prostoru vođenja rata, pa sve do ideje, koja u današnjoj stvarnosti etničkog čišćenja sigurno zvuči sasvim utopistički - poticanja razmjene pučanstva, te načela osobne i institucionalne odgovornosti. Ipak, bez obzira na očiti idealizam plana, a kojem će se danas raspravljati u okviru mirovne rasprave o Balkanu u Bonnu, takve runde spadaju u proces učenja i razumijevanja situacije, a time sigurno znače i korak dalje u razvijanju instrumenata za ublažavanje i produktivno prevladavanje sukoba na području nekadašnje Jugoslavije", procjenjuje dopisnica. DELO (Slovenija) (15. IX. 1992.) Napominjući na početku kako je vijest da će Slobodan Milošević preuzeti kormilo vladajuće Socijalističke stranke Srbije začuđujuća tek na prvi pogled, Boris Jež ističe da njegov položaj "'guvernera Srbije', kako ga je slikovito opisao Milan Panić, naime, doslovno postaje nekakva slijepa ulica, iz koje je sve teže nadzirati i usmjeravati događanja. Vođenje vladajuće stranke otvara mu prilično širok manevarski prostor, istodobno mu svaki put kad se postavi pitanje odgovornosti, omogućuje da se sakrije pod okrilje parlamenta". Komentator napominje da bi tu zadaću i dalje mogao obavljati Jović, ali, dodaje, "čini se da se Jović više ne uklapa u Miloševićeve buduće planove". Milošević je, upozorava Jež, poslije nedavnog pokušaja rušenja Panića, očito spoznao da dolazi razdoblje "mekše politike", a Jovića se drži "dokazanim jastrebom". Međutim, nastavlja komentator, "'mekša', bar na prvi pogled miroljubivija politika, nije niti Miloševićeva osobina, iako je očito razumio da se mora premjestiti na novi taktički položaj, želi li uspješno parirati sve poduzetnijem Paniću". Jež drži da ne bi bilo čudno kad bi se Milošević istodobno odrekao i predsjedničkog položaja. U toj funkciji, naime, mora sudjelovati na Londonskoj konferenciji, što za njega postaje sve neugodnije. Pitanje je, napominje komentator, "koliko će najavljena promjena na kormilu Socijalističke stranke biti posljedica stvarnih razmimoilaženja Miloševića i Jovića, koja bi u budućnosti mogla izazvati čak i raskol u stranci". Jež ističe da bi sve to moglo biti tek još jedna epizoda, kojom Beograd pokušava odgovoriti na pritiske svjetske javnosti, "međutim, čini se da nam najavljena rošada (koja još nije potvrđena) otkriva mnogo više". Komentator napominje da neuspjeli pokušaj rušenja Panića još ne znači i pobjedu njegove politike, iako mnogo toga pokazuje da postupno uspijeva srpsku javnost suočiti s istinom. "Ta istina nije ništa drugo nego činjenica da će Srbija prije ili poslije biti prisiljena prihvatiti mirovni plan Cyrusa Vancea i pomiriti se s granicama takozvane Savezne Republike Jugoslavije, koja će tek trebati biti priznana. Vance, očito vrhunski majstor doplomacije malih koraka (iako s jasnim ciljem), vodi prema Beogradu spretnu politiku biča i zobnice. Panić je očito među prvima spoznao kakva 'kombinacija' je najbolja za Srbiju u okolnostima u kojima praktično nema što birati", piše Jež. On u nastavku napominje da se Panić, s obzirom na to da je uspješan poduzetnik, ne boji toliko međunarodne vojne intervencije, koliko se boji gospodarskih sankcija, dok je istodobno svjestan toga da bi Srbija političke ustupke, poput priznavanja Hrvatske i BiH u sadašnjim granicama, mogla razmjerno dobro unovčiti. Osvrćući se zatim i na mogućnost nekakve gospodarske zajednice na tlu bivše Jugoslavije, Jež ističe da će je Srbija vjerojatno rado prihvatiti; "oni takvu zajednicu neće vidjeti samo kao način da zadrže 'holding' nad krajinama, nego će je vjerojatno pokušati politički iskoristiti za tumačenje da dosadašnja srpska politika zapravo nije bila pogrešna", pretpostavlja komentator, ističući kako je pitanje je li u sadašnjim okolnostima takva zajednica uopće moguća. "Vance je svakako već počeo ubirati prve plodove svoje ustrajne, filigranske diplomacije; to se još ne može argumentirati događajima u BiH, iako se u Srbiji, ključu jugoslavenske i balkanske krize, već mogu naslutiti određeni pozitivni pomaci. Prvenstveno sve uži obruč oko SRJ ne dozvoljava više mogućnost da Milošević, ili netko drugi, sve to preko noći ponovno preokrene - s predsjedničkog, stranačkog ili bilo kojeg drugog političkog položaja", zaključuje Boris Jež. (Hina) dh 150049 MET sep 92