IZBOR IZ PISANJA STRANOG TISKA I EMISIJA RADIO I TV POSTAJA

RADIO I TV POSTAJA ZAGREB, 14 rujna (Hina) THE OBSERVER - U "The Observeru" Colin Smith opisuje situaciju u kojoj se nalaze snage UN u Bosni. "Prošlog tjedna ubijena su dva francuska vojnika kad je na njih pucano iz neposredne blizine na cesti prema uzletištu. Među Francuzima se priča da je za to najodgovorniji egipatski kontingent jer su oni znali da je u tijeku oštra bitka između Bosanaca i Srba, a nisu ih upozorili ili njihovim neoklopljenim kamionima dali zaštitu svojih oklopnih vozila", piše Colin Smith. "Odnosi su došli tako daleko da francuski časnici otvoreno govore o generalu Abdulu Razaku, egipatskom zapovjedniku svih snaga UN u Sarajevu, kao o Ramzesu zato jer je mrtav zadnjih četiri tisuće godina, kažu oni. Komunikacije su glavni problem. Nema sumnje da planeri u New Yorku vide Ukrajinace, Egipčane i Francuze kao idealni spoj mirotvoraca za Bosnu. Pravoslavni Ukrajinci dijele crkvu sa Srbima. Uglavnom muslimanski Egipćani iste su vjere kao i muslimanski bosanski branitelji, a moglo bi se tvrditi da Francuzi dijele katolicizam s Hrvatima, najmanjom etničkom grupom u Bosni", tvrdi Colin Smith. "No planeri su zaboravili da stvaraju snagu sastavljenu od jedne zapadne vojske, ostataka stare sovjetske armije i jedne arapske vojske s beznačajnim vojnim iskustvom i reputacijom nemarnosti, iako nitko nije bio tako nemaran kao mladi ukrajinski vojnik kojeg je ubio snajper dok se sunčao. Iako bi engleski trebao biti njihov službeni jezik, većina ljudi u sadašnjem kontingentu, uključujući i časnike, uopće ga ne razumije. Iako ne svojom greškom, prijašnji zapovjednik general MacKenzie nije uspio u većini stvari koje je želio postići. Bio je toliko nepristran da je navukao mržnju bosanskih branitelja koji su mislili da ih je došao spasiti i da bi se trebalo boriti protiv Srba. General Razak mnogim časnicima pod njegovim zapovjedništvom izgleda neinformirano. Na jednoj od konferencija za novinstvo izgledalo je da se ne može prisjetiti imena bosanskog predsjednika, a nema, kažu njegovi kritičari, ni mnogo smisla za taktiku. U zapovjedništvu UN, koje je u zgradi pošte, nije uvedeno zamračenje, tako da noću srpsko topništvo u brdima koristi tu zgradu kao marker. Svoje prve pogotke upućuju pošti, a onda ih pomiću dalje prema gradu", piše Colin Smith u "The Observeru". THE GUARDIAN - Dopisnik Ian Traynor piše iz Nikozije o transferu pola milijarde dolara i osnivanju stotina srpskih inozemnih kompanija na Cipru. Razgovarao je s Tonyjem Loizouom, trgovcem kućama za odmor iz Nikozije. Loizou je otkrio da su nedavno dva Srbina kupili vile po cijeni od 200 tisuća funti. On nije otkrio njihova imena, a Traynor pretpostavlja da bi posrijedi mogli biti bogati športaši, businessmani ili umirovljeni aparatčiki. "Dok Muslimani u Bosni bježe iz svojih spaljenih kuća, bojeći se zime, beogradski bogataši razgrabljuju stanove uz more i kuće daleko od krvoprolića", piše Traynor, dodajući zatim da je to "odraz masovnoga transfera imovine iz sankcijama pogođene Srbije na jeftini, skroviti Cipar, što se događa otkako je izbio jugoslavenski sukob prije godinu dana". S obzirom da kapital ne voli nestabilnost i uvijek traži sigurno skrovište, piše Traynor, "ciparski bankari i trgovci nisu ni najmanje začuđeni da su beogradska vlada, poslovni ljudi i pojedinci premjestili svoje dolare i marke iz kriznih područja". Dopisnik podsjeća da je ciparski bankarski i trgovinski sustav već nekoliko puta doživio slične transfere imovine, iz Libanona 1975, sa Srednjeg istoka 1990. Jedan od ciparskih bankara tvrdi da "pokušavaju biti selektivni, ali ne zatvaraju vrata", što se njih tiče "posrijedi je isključivo posao". Traynor dodaje da "taj posao podrazumijeva najmanje 500 srbijanskih inozemnih kompanija osnovanih tijekom prošle godine i transfere do 500 milijuna dolara, prije nego su sankcije UN u svibnju zabranile službene transfere iz Srbije i Crne Gore ili u njih". Dopisnik napominje kako je taj odljev fondova uzrokovalo nekoliko motiva; "kad se Jugoslavija raspala, nekoliko je republika pokušalo prigrabiti državnu imovinu, kažu zapadni diplomati. Beograd je nadzirao inozemne rezerve, koje sada iznose 1,4 milijarde dolara, dok su prije dvije godine iznosile 10 milijardi. Srbijanski predsjednik Slobodan Milošević (...) imao je razloga da premjesti imovinu. Potkraj 1990 (...) zapovijedio je da se tiska 18 milijardi dinara, a zatim 1,4 milijarde kako bi isplatio srbijanske mirovine i plaće. Pobijedio je na izborima, ali njegov upad upropastio je jugoslavenski monetarni sustav (...) Zatim je, dok je bijesnio rat u Hrvatskoj, osjetio da se bliže sankcije. One su mogle podrazumijevati i zamrzavanje jugoslavenske imovine u inozemstvu. Jugoslavenski su računi u SAD, vrijedni 400 milijuna dolara, zamrznuti u svibnju, poslije nametanja trgovinskog embarga. Zapadni bankari i diplomati uvjereni su da su neke rezerve u inozemstvu premještene na tajne račune novih srbijanskih kompanija i neotkrivenih pojedinaca na Cipru", piše Traynor. Dopisnik zatim napominje da ciparski bankari potvrđuju da su Srbi premjestili velike količine novca koje su imali na računima u Austriji, osim toga, i trgovci su imali motiva za napuštanje Srbije - preselili su se na Cipar, kako bi ostali u poslu. "Grčki je Cipar savršeno mjesto. Grčka je najveći srpski saveznik na Balkanu. Pravoslavnim Cipranima i Srbima zajednička je mržnja prema Vatikanu (katolička Hrvatska) i Turcima (bosanski Muslimani). Cipar je Jugoslavenima godinama bio baza za sklapanje ugovora i graditeljskih poslova sa Srednjim istokom. Poznata im je kultura i imaju dobre veze", napominje Traynor. Između ostaloga dopisnik ističe da "infrastruktura kojom se krše sankcije, prema zapadnim bankarima, uključuje desetke malih trgovačkih kompanija. Oni omogućuju i financiraju ugovore između svojih tvrtki i europskih i srednjoistočnih tvrtki koje zatim dostavljaju robu u Grčku, Albaniju, Makedoniju, Bugarsku ili Rumunjsku, zemlje koje graniče sa Srbijom. Poslovi sklopljeni izvan Cipra za robu koja zaobilazi sankcije, navodno vrijede 10 milijuna dolara tjedno". Zapadni bankari, napominje Traynor, "kažu da odbijaju jugoslavenske poslove, postoji li i najmanja sumnja da je posrijedi roba namijenjena Srbiji i Crnoj Gori. Zatim otkrivaju da jugoslavenski klijent traži da se fondovi premjeste u lokalne ciparske banke. Jedna od vodećih zapadnih banaka tvrdi da ciparska središnja banka nije niti jednom provjerila je li to u skladu s rezolucijom UN o sankcijama". Autor zatim navodi još jedan razlog: "čini se da bivše komunističke velike zvjerke, koje su desetljećima upravljale jugoslavenskim poslovima i bankama, iskorištavaju kolaps srpskoga gospodarstva kako bi na stranu stavili državne fondove i premjestili ih na tajne inozemne račune na Cipru". Između ostaloga Traynor napominje da su mnoge velike državne kompanije osnovale inozemne podružnice na Cipru, a bankari i poslovni ljudi kažu da su vlasnici nekih od tih podružnica Srbi, te da se srbijanski državni fondovi koji izmiču sankcijama UN mogu pronaći na privatnim ciparskim računima. (Hina) sb 140129 MET sep 92