SERVIS POSEBNIH NASLOVA KUBA-CASTRO

Nadnaslov: Propast kubanske ekonomije Naslov: Castro javno iznosi ozbiljnost krize Podnaslov: Nezavisnost kubanskog naroda je u igri Piše: Alfredo MUNOZ-UNSAIN Ozbiljnost ekonomske situacije Kube koja je uslijedila nakon raspada SSSR-a izišla je na vidjelo u zadnjem govoru Fidela Castra. Čelnik kubanske države otkrio je kako otok, čija je ekonomija ovisna o vanjskoj trgovini, jedva raspolaže s 30% sredstava kojima je raspolagao prije dvije godine za potrebe uvoza. 1992, rekao je, Kuba neće moći odvojiti više od 2,2 miliarde dolara za uvoz, dok je 1989. za istu svrhu utrošila 8,13 milijardi dolara. Prije deset godina svota koja se trošila na uvoz bila je dva puta veća nego ona koju će kubanska ekonomija moći izdvojiti ove godine, podatak je službenih statistika. Castro je također najavio prestanak izgradnje elektro-nuklearne centrale Jaragua, u koju je Kuba do sada uložila 1.1 milijardu dolara. Izgradnju su pomagali sovjetski krediti i sovjetske tehnologije. Nuklearna centrala bila bi veliko olakšanje Kastrovom režimu , kojem nedostaje deviza za nabavku nafte nužne za funkcioniranje termo-elektrana. Prošlog je travnja,Rusija, koja je naslijedila neke obveze bivšeg SSSR-a prema Kubi, za nastavak izgradnje centrale, postavila uvjete koje su Kubanci ocijenili pretjeranima, i van njihovih mogućnosti. Međunaslov: Castro optužuje Castrova izjava nije iznenadila Havanu, iako je glasnogovornik kubanske Komisije za nuklearnu energiju krajem kolovoza izjavio kako će izgradnja nuklearke biti privedena kraju. Za promatrače u Havani, bilo je jasno da će Rusija imati poteškoća oko završavanja elektrane, da Kuba ima veće prioritete od kupovine zapadnog automatskog sistema zaštite za centralu, koji je propisala Moskva, te da će SAD učiniti sve što je u njihovoj moći da spriječe dopremu urana na otok. U subotu, u svom govoru, Castro je ponovio svoje optužbe na račun Washingtona, za koji smatra da se još od 1960. neprijateljski odnosi prema Havani. Podsjetio je na američki intervencionalizam uperen protiv bivše španjolske kolonije koji datira još od kraja prošlog stoljeća i istaknuo kako SAD oduvijek žele prisvojiti Kubu." "Vlada SAD stalno pojačave i smišlja nove mjere blokade protiv Kube, koje ugrožavaju suverenitet i drugih zemalja," rekao je, podsjećajući na zabranu uplovljavanja u američke luke brodovima koji su pristali na Kubu, kao i na druge protukubanske gospodarske mjere. Osim SAD-a, kubanski je predsjednik prozvao, iako ne imenom i prezimenom, i one koji su pridonijeli propasti sovjetskog socijalizma, te one koji na Kubi " oklijevaju, koji se obeshrabruju, koji izdaju, dezertiraju". Međunaslov: Socijalizam ili smrt Castro je mišljenja da se revolucija koju on predvodi od 1953. nalazi pred alternativom: izabrati put posut trnjem koji bi vodio u svjetlu budućnost između američke kolonizacije i rodoljubnog žrtvovanja. U svojem je rodoljubnom govoru više isticao alternativu "Kuba ili SAD" nego onu "socijalizam ili smrt", istaknuvši da je "povijest zemlje u igri". " Nezavisnost zemlje je u igri... moramo se odlučiti hoćemo li žrtvovati socijalizam, revoluciju, nezavisnost i naciju", rekao je. " Ne želimo postati "yankee", želimo biti ono što jesmo, Kubanci, lationoamerikanci, internacionalisti... Ako je alternativa da postanemo ono što smo bili, i da prestanemo biti ono što jesmo, mi revolucionari bi se sasvim sigurno radije odlučili na smrt", izjavio je. Parafrazirajući kubanskog pjesnika Bonifacia Byrna, Castro je svoj govor završio riječima koje glorificiraju smrt: " Naši će mrtvi braniti naše stijegove, a našim rukama, našim životima, našim srcima, našom krvlju, mi ćemo obraniti naše mrtve": (Hina) mh 142219 MET sep 92