IZBOR IZ PISANJA STRANOG TISKA I EMISIJA RADIO I TV POSTAJA

RADIO I TV POSTAJA ZAGREB, 7. rujna (Hina) THE INDEPENDENT - Muslimanski teolog i književnik Shabbir Akhtar tvrdi da zlostavljanje Muslimana opravdava oružanu intervenciju kojom bi se osigurao mir u bosanskoj krizi, ističe se u podnaslovu. "U slučaju Bosne, poziv na 'jihad' moralno je opravdan", piše između ostaloga autor, obrazlažući: "Borba je nametnuta muslimanskom narodu: nedužni muškarci i žene bore se za samoodržanje, ne za imperij. Bosanci su, poslužimo li se opisom iz Kurana, 'ljudi protjerani iz svojih kuća samo zato što su rekli: Bog je naš gospodar'". Autor upozorava da "ni EZ ni UN ne žele muslimansku državu u središtu kršćanstva. Jer bi takva država službeno povezivala islam s bijelim europskim kontinentom. Vjera koja je brutalno izbrisana s Iberskog poluotoka prije točno 500 godina ponovno bi se uključila u europsku povijest. Islam se tada više ne bi mogao držati stranom semitskom snagom iz neke udaljene zemlje. To bi bilo značajno u politici svih europskih manjina". Autor zatim ističe da "nema političkoga događaja u koji su uključeni muslimani, kao muslimani, koji bi izazvao simpatije zapadnjaka. Islamska revolucija u Iranu, afera Rushdie, muslimansko protivljenje zaljevskom ratu, i sada Bosna, sve je to čini se, uključivalo britanske muslimane uglavnom više kao nadnacionalne vjernike, nego kao državljane". Dodajući zatim da su postojale određene simpatije Zapada za afganistanski sveti rat protiv sovjetskoga imperijalizma, ali tamo se muslimane držalo isključivo antikomunistima, "kad se katolici ponašaju kao katolici - kad se, primjerice, protive abortusu - može se reći da su u krivu, ali ne i da su ludi. Uvjeriti Europljane da muslimanske ambicije vide na isti način, ako su na pogrešnom putu, bilo bi samo po sebi uspjeh. Možda će se jednoga dana europski islam držati jednostavno praznovjernijim oblikom katolicizma. Tada će muslimansko mišljenje biti shvaćeno, ako ne i odobravano. Muslimanska je zajednica bez prijatelja. Pomislite koliko bi drukčije reagirali zapadnjaci na aferu Rushdie da je islam službena vjera bar jedne bijele nacije". U nastavku autor ističe da je "jedan od motiva za neprijateljstvo prema pozivu na 'jihad' u Bosni i taj što je inicijativa u potpunosti islamska. Nema bijelih saveznika, nema liberalnih antirasističkih lobbya koji daju svoje pokroviteljstvo, ili moralnu potporu. Ali jedno je držati ljude simbolima, žrtvama i korisnim saveznicima, a potpuno drugo držati ih jednakima". "Vladajući establishmenti euro-američkoga Zapada imaju jasnu viziju svojih interesa i nastoje osigurati hegemoniju globalnoga kapitalizma opravdanog moralnim okvirom apolitičnoga kršćanstva. Poslije pada komunizma, islam je jedini izazov nepravednim kapitalističkim sustavima. Pa ipak, ironično, bez redovnog ubrizgavanja muslimanske nafte, kolaps zapadnoga kapitalizma bio bi jednako dramatičan poput kolapsa komunizma", napominje autor, dodajući kako u takvom poretku, "muslimanski interesi ne znače ništa. Islamski prosvjedi ostaju zatvoreni i unutarnji. Kad su javni... njihova se ljutnja stereotipno prikazuje kao zloba i fanatizam bez motiva. Jer muslimani nisu u krivu, oni su ludi". Međutim, naglašava autor, "ti Bosanci su plavooki, plavokosi Europljani, etnički ispravni. Da; ali zarazila ih je bezbožna klica islama. EZ nije dopustila ovaj genocid zato što su Bosanci pobožni muslimani, nego zato što su njihovi preci bili pobožni muslimani. Tako daleko seže vjerska mržnja". Autor u nastavku između ostaloga podsjeća na jedan svoj članak napisan u veljači 1989, u kojem je napisao: "sljedeći put kad se u Europi pojave plinske komore, nema nikakve sumnje u to tko će biti u njima". Autor napominje da su ga tada osuđivali mnogi Europljani, tvrdeći ne samo da je u krivu, nego i da je lud, pa ipak, dodaje, "današnji događaji u Bosni pokazuju da te primjedbe nisu bile lude, niti novinarska hiperbola... nego strahovit predosjećaj. Hoće li se fundamentalističke muslimanske komentatore sljedeći put shvaćati ozbiljnije?" Na kraju autor ističe kako se "nedužnim Europljanima u Bosni događaju strahote. Ali zapadna se vanjska politika temelji na gledištu da niti jedno načelo nije vrijedno života naših vojnika ako to načelo može koristiti jedino jadnim strancima. Islam, naprotiv, uči da moramo djelovati ravnajući se po našim plemenitim impulsima". (Hina) sb 070158 MET sep 92