PRIOPĆENJE USTAVNOG SUDA O OCJENI USTAVNOSTI ZAKONA O IZBORU PREDSJEDNIKA REPUBLIKE, O IZBORIMA ZASTUPNIKA, O POPISIMA BIRAČA I IZBORNIM JEDINICAMA

REPUBLIKE, O IZBORIMA ZASTUPNIKA, O POPISIMA BIRAČA I IZBORNIM JEDINICAMA ZAGREB, 9. srpnja (Hina) - Ustavni sud Republike Hrvatskje objavio je danas priopćenje o ocjeni ustavnosti: Zakona o izboru predsjednika Republike Hrvatske, Zakona o izborima zastupnika u Sabor Republike Hrvatske, Zakona o popisima birača i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izbornim jedinicama za Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske. Priopćenje prenosimo u cijelosti. Ustavni sud Republike Hrvatske na sjednici 8. srpnja donio je rješenje kojim je odbio prijedlog Hrvatske demokratske stranke za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti: a) Zakona o izboru predsjednika Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 22/92), b) Zakona o izborima zatupnika u Sabor Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 22/92), i c) Zakon o popisima birača ("Narodne novine", br. 19/92), te prijedlog Hrvatske stranke prava za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti: a) članka 44., stavka 2, i članka 45. stavka 2. Zakona o izboru predsjednika Republike Hrvatske i b) članka 55. stavka 2. Zakona o izborima zastupnika u Sabor Republike Hrvatske. Sud je također odbio prijedlog Hrvatske stranke prava za privremenu obustavu izvršenja pojedinačnih akata ili radnji koje se poduzimaju na osnovi osporenih zakona. Neustavnost spomenutih zakona predlagači nalaze u činjenici što građani koji se nalaze na okupiranim područjima i oni koji su s tih područja izbjegli neće moći ravnopravno kao drugi građani Republike Hrvatske učestvovati na raspisanim izborima za predsjednika Republike i zastupnike za zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske. Navode da se izbori po Ustavu Republike Hrvatske ne mogu raspisati dok se na području cijele Republike Hrvatske ne osigura suverenitet Republike Hrvatske. Navodi se nadalje, da iz Zakona o izboru predsjednika Republike nije vidljivo na koji se način mogu spriječiti evenutalna kršenja Zakona; da nije u skladu s Ustavom utvrđenom trodiobom vlasti da izbore za predsjednika Republike raspisuje Vlada Republike Hrvatske; da iz navedenih zakona nije jasno tko u inozemstvu ima pravo glasovati za državnu listu, te se istovremeno ukazuje na neke neodređenosti osporenih zakona. Hrvatska stranka prava smatra da je u neskladu s Ustavom da se računanje roka za davanje prigovora iz članka 45. stavak 2. Zakona o izborima za predsjednika Republike i članka 55. stavak 2. iz Zakona o izborima zastupnika za Sabor Republike Hrvatske, računa od dana dostave izbornog materijala jer to omogućava odugovlačenje s rješavanjem prigovora. Protuustavnost članka 44. stavak 2. Zakona o izboru predsjednika Republike Hrvatske nalaze stoga što i kandidatu za predsjednika Republike nije dato pravo na prigovor zbog nepravilnosti u postupku izbora. Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdio je da su prijedlozi neosnovani iz slijedećih razloga: Osporenim se izbornim Zakonima uređuju izbori za predsjednika Republike i zastupnike u Saboru Republike Hrvatske te oni vrijede kako za sada raspisane izbore tako i za buduće. Njima se ne uređuje pitanje kada će se izbori održati. Stoga prigovor o neustavnosti spomenutih zakona s osnova da se njima ne omogućava svim građanima Republike Hrvatske da na izborima učestvuju nije osnovan. Osporeni izborni zakoni omogućavaju svim građanima Republike Hrvatske da učestvuju na izborima. Budući je člancima 43. do 48. Zakona o izboru predsjednika Republike osigurana zaštita od eventualnog kršenja propisa o provođenju izbora za predsjednika Republike te je osigurano registriranim političkim strankama koje su predložile kandidate za predsjednika Republike, da odrede svoga promatrača, neosnovan je prigovor o neustavnosti s tog osnova. Nije osnovan ni prigovor da je Zakon o izboru predsjednika Republike nesuglasan članku 3. Ustava kojim je utvrđena trodioba vlasti u Republici Hrvatskoj. Naime, Ustav Republike Hrvatske ne određuje koji je organ nadležan raspisati izbore za predsjednika Republike, pa stoga nije bilo ustavne zapreke osporenim zakonom to ovlaštenje dati Vladi Republike Hrvatske. Neosnovan je i prigovor da osporenim zakonima nije utvrđeno tko u inozemstvu ima pravo glasovati za državnu listu i na temelju čega se izrađuje popis birača, budući da osporeni zakoni ta pitanja uređuju. Isto tako nije osnovan prigovor da Zakon o izborima zastupnika za Sabor Republike Hrvatske ne određuje što će biti sa zastupničkim mjestima koja bi prema izbornim rezultatima dobili kandidati na državnoj listi stranaka koje su dobile manje od tri posto glasova, budući je to pitanje uređeno člankom 24. stavkom 3. takva državna lista ne sudjeluje u diobi zastupničkih mjesta. Slijedom iznesenog Sud je podnešene prijedloge odbio, te rješenje o odbijanju prijedloga dao na objavu u "Narodne novine". Rješenje je dostavljeno i podnosiocima prijedloga. 2. Ustavni sud Republike Hrvatske je na istoj sjednici 8. srpnja 1992. godine odbio prijedlog Kluba zastupnika Socijaldemokratske partije Hrvatske za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izbornim jedinicama za Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 39/92). Osporavala se odredba koja ovlašćuje Izbornu komisiju Republike Hrvatske da utvrdi kojoj izbornoj jedinici iz članka 4. Zakona o izbornim jedinicama za Zastupnuički dom Sabora Republike Hrvatske pripada pojedina mjesna zajednica koja nije obuhvaćena odredbama Zakona. Klub zastupnika Socijal-demokratske partije Hrvatske smatra da je ta odredba Zakona u neskladu s člankom 88. Ustava Republike Hrvatske, koji isključuje mogućnost delegiranja zakonodavnog ovlaštenja u pitanjima izborne materije. Budući je člankom 4. Ustava u Republici Hrvatskoj državna vlast ustrojena na zakonodavnu, izvršnu i sudsku, a izborna komisija je sastavljena od sudaca, to je osporena odredba koja daje ovlaštenje Izbornoj komisiji Republike Hrvatske da uređuje izbornu materiju, nesuglasna i toj ustavnoj odredbi. Sud je prijedlog odbio kao neosnovan jer je utvrdio da osporena odredba Zakona nije nesuglasna članka 88. Ustava Republike Hrvatske. Njome se ne daje ovlaštenje Vladi Republike Hrvatske da uredbom uređuje izbornu materiju, a ne daje se takvo ovlaštenje ni izbornoj komisiji Republike Hrvatske. Člankom 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izbornim jedinicama za Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske ovlašćuje se Izborna komisija Republike Hrvatske, koja je prema članku 31. Zakona o izborima zastupnika u Sabor Republike Hrvatske, dužna voditi brigu o zakonitosti izbora, da, u slučaju da utvrdi da neka mjesna zajednica nije navedena u izbornoj jedinici kojoj prema Zakonu pripada, deklaratorno, utvrdi pripadnost toj izbornoj jedinici. Radi se stoga o odredbi tehničke naravi a ne o ovlaštenju Izbornoj komisiji da uredi izbornu materiju. Sud je također ocijenio da se osporenom odredbom ne dovodi u pitanje ustavni princip iz članka 4. Ustava Republike Hrvatske o trodiobi vlasti, jer članovi Izborne komisije, iako suci, ne djeluju u Izbornoj komisiji u funkciji sudbene vlasti. Rješenje o odbijanju prijedloga dostavljeno je podnosiocu prijedloga i dato na objavu u "Narodne novine". Ustavni sud Republike Hrvatske, na sjednici 8. srpnja 1992.godine, donio je RJEŠENJE 1. Odbija se prijedlog Kluba zastupnika Socijaldemokratske partije Hrvatske za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izbornim jedinicama za Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 39/92). 2. Ovo Rješenje objavit će se u "Narodnim novinama". Obrazloženje Osporenom odredbom u izreci navedenog Zakona ovlašćuje se Izborna komisija Republike Hrvatske da utvrdi kojoj izbornoj jedinici iz članka 4. Zakona o izbornim jedinicama za Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske pripada pojedina mjesna zajednica koja nije obuvhaćena odredbama Zakona. Klub zastupnika Socijaldemokratske partije Hrvatske podnio je Ustavnom sudu Republike Hrvatske prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti navedene odredbe. Smatra da je nesuglasna članku 88. Ustava Republike Hrvatske jer ovlašćuje Izbornu komisiju Republike Hrvatske da umjesto zakonodavca regulira izbornu materiju. Predlagač također smatra da je u izreci navedena odredba Zakona, s obzirom na sastav Izborne komisije Republike Hrvatske, nesuglasna i članku 4. Ustava Republike Hrvatske. Prijedlog nije osnovan. Člankom 88. Ustava Republike Hrvatske dato je ovlaštenje Zastupničkom domu da može, najviše na vrijeme od godinu dana, ovlastiti Vladu Republike Hrvatske da uredbama uređuje pojedina pitanja iz njegova djelokruga, osim onih koja se odnose na razradu Ustavom utvrđenih sloboda i prava čovjeka i građanina, nacionalna prava, izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i način rada državnih tijela i lokalne samouprave. Kako se osporenom odredbom Zakona ne daje Vladi Republike Hrvatske ovlaštenje da uredbom uredi pitanja koja se odnose na izborni sustav, ne stoji tvrdnja iz prijedloga o nesuglasju te odredbe sa člankom 88. Ustava Republike Hrvatske. Odredbom članka 2. Zakona zakonodavac, u ostvarivanju ustavnog prava iz članka 45. Ustava Republike Hrvatske, ovlašćuje Izbornu komisiju Republike Hrvatske - koja je prema članku 31. Zakona o izborima zastupnika u Sabor Republike Hrvatske dužna voditi brigu o zakonitosti izbora - da, u slučaju da utvrdi da neka mjesna zajednica nije navedena u izbornoj jedinici kojoj prema članka 4. Zakona pripada, deklaratorno utvrdi pripadnost toj izbornoj jedinici. Budući da se radi o odredbama tehničke naravi, ne stoji tvrdnja iz prijedloga da je njome zakonodavac Izbornoj komisiji Republike Hrvatske dao ovlaštenje da umjesto njega uredi izbornu materiju. Stoga nije bilo ni ustavne zapreke da se pitanje uređeno osporenom odredbom ne uredi upravo na način kako je to učinjeno. Nadalje, ocjena je Suda da se osporenom odredbom Zakona ne dovodi u pitanje ustavni princip iz članka 4. Ustava Republike Hrvatske, prema kojem je u Republici Hrvatskoj državna vlast ustrojena na načelu diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku, jer članovi Izborne komisije Republike Hrvatske, iako suci, ne djeluju u Izbornoj komisiji u funkciji sudbene vlasti. To su bili razlozi zbog kojih je Sud riješio kao u izreci. Ustavni sud Republike Hrvatske, na sjednici 8. srpnja 1992. godine, donio je RJEŠENJE 1. Odbija se prijedlog Hrvatske demokratske stranke za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti: a) Zakona o izboru predsjednika Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 22/92); b) Zakona o izborima zastupnika u Saboru Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 22/92); c) Zakona o popisima birača ("Narodne novine" br. 19/92). 2. Odbija se prijedlog Hrvatske stranke prave za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti; a) članka 44. stavka 2. i članka 45. stavka 2. Zakona o izboru predsjednika Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 22/92); b) članka 55. stavka 2. zakona o izborima zastupnika u Sabor Republike Hrvatske ("Narodne novine",br. 22/92). 3. Odbija se prijedlog Hrvatske stranke prava za privremenu obustavu izvršenja pojedinačnih akata ili radnji koje se poduzimaju na osnovi zakona navedenih pod točkom 2. 4. Ovo rješenje objavit će se u "Narodnim novinama". Obrazloženje Hrvatska demokratska stranka podnijela je prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti Zakona o izboru predsjednika Republike Hrvatske, Zakona o izborima zastupnika u Sabor Republike Hrvatske i Zakona o popisima birača. Kao osnovni razlog neustavnosti ovih zakona navodi da građani koji se nalaze na okupiranim područjima Republike Hrvatske i oni koji su izbjegli s tih područja neće moći da ravnopravno s drugim građanima učestvuju na raspisanim izborima za predsjednika Republike Hrvatske i zastupnike u Sabor Republike Hrvatske. Smatra da se izbori nisu mogli raspisati dok se ne osigura suverenitet Republike na cijelom njenom području. Nadalje tvrdi: da se iz Zakona o izboru predsjednika Republike Hrvatske ne vide mogućnosti sprečavanja evenutalnih kršenja toga Zakona o provođenju izbora te da nije u skladu s Ustavom utvrđenom trodiobom vlasti da izbore za predsjednika Republike Hrvatske raspisuje Vlada Republike Hrvatske (članak 3. Zakona); da iz Zakona o izborima zastupnika u Sabor Republike Hrvatske nije jasno tko u inozemstvu ima pravo glasovati za državnu listu, te da nije određeno što će biti sa zastupničkim mjestima koja bi prema izbornim rezultatima dobili kandidati na državnoj listi stranaka koje su dobile manje od 3 posto glasova: da iz Zakona o popisima birača nije jasno na temelju čega se izrađuje popis birača koji mogu glasovati u inozemstvu, te da nije omogućena stranačka kontrola nad biračkim spiskovima. Hrvatska stranka prava podnijela je prijedlog za ocjenu ustavnosti odredbe članka 45. stavka 2. Zakona o izboru predsjednika Republike Hrvatske i članka 55. stavka 2. Zakona o izborima zastupnika u Sabor Republike Hrvatske prema kojoj je Izborna komisija Republike Hrvatske dužna donijeti rješenje o prigovoru - zbog nepravilnosti u postupku kandidiranja i u postupku izbora - u roku 48 sati od dana kad joj je dostavljen prigovor odnosno od dana kad su joj dostavljeni izborni materijali na koje se odnosi prigovor. Smatra da računanje navedenog roka od dana dostave izbornog materijala omogućuje odugovlačenje s rješavanjem što nije u skladu s kratko određenim rokovima za rješavanje prigovora. Ova stranka osporila je i ustavnost odredbe članka 44. stavka 2. Zakona o izboru predsjednika Republike Hrvatske zbog toga što i kandidatu za predsjednika Republike nije dato pravo na prigovor zbog nepravilnosti u postupku izbora. Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdio je da su prijedlozi neosnovani. Izbornim zakonima koje je osporila Hrvatska demokratska stranka ne uređuje se pitanje kad će se izbori održati. Tim zakonima uređuju se izbori za predsjednika Republike Hrvatske i za zastupnike u Zastupnički dom i Županijski dom Sabora Republike Hrvatske, te način i postupak vođenja popisa birača neovisno od toga kad će se izbori provoditi. Ti zakoni ne vrijede samo za sadašnje izbore već i za sve eventualne buduće izbore koji će se održati za vrijeme važenja tih zakona. Kako ovim zakonima nije određeno kad će se održati izbori neosnovana je tvrdnja Hrvatske demokratske stranke da su ovi zakoni nesuglasni Ustavu zbog toga što, po njenom mišljenju, na raspisanim izborima neće moći ravnopravno učestvovati svi građani s područja Republike Hrvatske. Izbori koji se trebaju održati 2. kolovoza 1992. godine raspisani su Odlukom predsjednika Republike Hrvatske o raspisivanju izbora za zastupnike u Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 38/92) i Odlukom Vlade Republike Hrvatske o raspisivanju izbora za predsjednika Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 38/92). Za ove odluke Sud je svojom odlukom broj U-VII-173/1992 od 30. lipnja 1992. godine utvrdio da su suglasne Ustavu Republike Hrvatske i izbornim zakonima. Ostali razlozi osporavanja koje je navela Hrvatska demokratska stranka neosnovani su iz slijedećih razloga: Zaštita od eventualnih kršenja propisa u provođenju izbora za predsjednika Republike propisana je Zakonom o izboru predsjednika Republike Hrvatske. U člancima 43. i 48. toga Zakona date su odredbe o zaštiti izbornog prava a odredbom članka 24. stavka 4. osigurano je registriranim političkim strankama koje su predložile kandidate za predsjednika Republike da odrede promatrače koji će pratiti rad tijela za provođenje izbora. Ovlaštenje koje je člankom 3. Zakona o izboru predsjednika Republike Hrvatske dano Vladi Republike Hrvatske da raspisuje izbore za predsjednika Republike nije u nesuglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske. U Ustavu nije određeno tko raspisuje izbore za predsjednika Republike pa nije bilo ustavne zapreke da se to ovlaštenje zakonom da Vladi Republike Hrvatske. To nije u neskladu s Ustavom utvrđenom trodiobnom vlasti. Neosnovana je tvrdnja da iz Zakona o izborima zastupnika u Sabor Republike Hrvatske i iz Zakona o popisima birača nije jasno tko u inozemstvu ima pravo glasovati za državnu listu i na temelju čega se izrađuje popis birača koji mogu glasovati u inozemstvu. Prema odredbama članka 5. i 34. Zakona o izborima za zastupnike u Sabor Republike Hrvatske i članaka 2.i 20. Zakona o popisima birača, biračima koji se u doba izbora zateknu izvan granica Republike Hrvatske osigurava se glasovanje na biračkim mjestima u diplomatsko-konzularnim predstavništvima i inozemnim uredima Republike Hrvatske. Biračko pravo ostvaruje se na temelju upisa u popis birača koji se izrađuje u tim predstavništvima i uredima. Taj popis za hrvatske državljane koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj izrađuje se na temelju popisa birača koji se za sve hrvatske državljane koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj vodi u Gradu Zagrebu. Hrvatski državljani koji imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj, a koji u doba izbora imaju boravište u inozemstvu ili se tamo zateknu i žele tamo ostvariti svoje pravo glasovanja upisuju se u popis birača na osobni zahtjev na temelju dokaza o hrvatskom državljanstvu i biračkom pravu (domovnica, putovnica, osobna iskaznica). Neosnovana je i tvrdnja da u Zakonu o izborima zastupnika u Sabor Republike Hrvatske nije određeno što će biti sa zastupničkim mjestima koja bi prema izbornim rezultatima dobili kandidati na državnoj listi stranaka koje su dobile manje od 3 posto glasova. Prema odredbama stavka 3.članka 24. Zakona, državne liste koje na izborima dobiju manje od 3 posto glasova ne sudjeluju u diobi zastupničkih mjesta. To znači da u diobi zastupničkih mjesta -svih 60 - sudjeluju samo državne liste koje su dobile 3 posto ili više glasova. Koliko svaka od njih dobiva mandata utvrđuje se prema kriterijima iz stavka 2. istog članka. Prigovor da Zakonom o popisima birača nije omogućena stranačka kontrola nad biračkim spiskovima nije od utjecaja na ustavnost toga Zakona. Takvo pravo političkih stranaka ne proizlazi iz Ustava. Zakon, u članku 23, daje pravo svakom građaninu da pregleda popis birača i traži njegovu dopunu i ispravak. U okviru toga građanin može podnijeti zahtjev za upis, dopunu ili ispravak popisa birača i kad neki drugi građanin nije upisan u popis birača ili ako je upisana osoba koja ne može biti upisana u određeni popis birača. U pogledu prijedloga Hrvatske stranke prava Sud je utvrdio da nije nesuglasna Ustavu odredba članka 45. stavka 2. Zakona o izboru predsjednika Republike Hrvatske i članka 55. stavka 2. Zakona o izborima za zastupnike u Sabor Republike Hrvatske prema kojoj se rok za donošenje rješenja o prigovoru zbog nepravilnosti u postupku kandidiranja i u postupku izbora računa od dana kad je prigovor dostavljen Izbornoj komisiji Republike Hrvatske odnosno od dana kad joj je dostavljen izborni materijal na koji se odnosi prigovor. U pogledu osporene odredbe članka 44. stavka 2. Zakona o izboru predsjednika Republike Hrvatske Sud je utvrdio da je izvršen ispravak te odredbe koji je objavljen u "Narodnim novinama" br. 42/92. Prema tom ispravku i kandidat za predsjednika Republike Hrvatske ima pravo na prigovor zbog nepravilnosti u postupku izbora. Time je postao bespredmetan dio prijedloga Hrvatske stranke prava koji se odnosi na članak 44. stavak 2. Zakona. Hrvatska stranka prava predložila je da Sud obustavi od izvršenja daljnji tok izbora koji su raspisani po zakonima navedenim u točki 2. dispozitiva, do donošenja odluke o ustavnosti osporenih odredaba. Kako su osporene odredbe suglasne s Ustavom to ne postoje pretpostavke za takvu obustavu, a ni do ocjene ustavnosti nisu postojale (članak 18. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske - "Narodne novine" br. 13/91). To su razlozi zbog kojih je riješeno kao u izreci. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE PREDSJEDNIK Jadranko Crnić, v. r. (Hina) mn 091743 MET jul 92