SERVISA POSEBNIH NASLOVA HIPOKRIZIJA

Nadnaslov: Raskorak između proklamiranih načela o pravu čovjeka i prakse katkada je ogroman, ističe Amnesty Naslov: Licemjerne vlade brojnih zemalja Podnaslov: Na indeksu "nepoćudnih" ove se godine našle ukupno 142 zemlje na pet kontinenata od 178 članica UN. Unatoč svemu, Amnesty vidi razloge za nadu da je proces demokratizacije u tijeku u zemljama Istočne Europe. LONDON - Sve više raste jaz između deklaracija o načelu prava čovjeka, koje je postalo politička obveza za zemlje koje traže međunarodnu pomoć i stvarnosti brojnih država u kojima se nastavljaju otmice, ubojstva i mučenja, upozorava Amnesty International u svom godišnjem izvješću. Stotinjak vlada u svijetu izravni su suučesnici teških kršenja prava čovjeka jer izdaju ili neprihvatljiva naređenja ili ne kažnjavaju snage reda koje zloporabe svoj položaj, tvrdi se u izvješću međunarodne organizacije za godinu 1992. koje je u četvrtak objavljeno u Londonu. Amensty upozorava na licemjerje "sve većeg broja vlada koje se zauzimaju za prava čovjeka a pritom ignoriraju kršenja tih prava u prošlosti te ustoličuju sudstvo koje je puka farsa ili donose zakone o amnestiji iz razloga političkog oportunizma". Na indeksu "nepoćudnih" ove se godine našle ukupno 142 zemlje na pet kontinenata od 178 članica Ujedinjenih naroda. Krajem godine 1991. političkih su se zatočenici nalazili po zatvorima na pola naše planete, "nestanci" političkog karaktera zabilježeni su u 26 država, a smaknuća bez suđenja obavljena u 45 zemalja u toku godine. Međunaslov: Šest najlošijih Amnmesty podsjeća da je poštivanje načela prava čovjeka postalo neka vrst obveze. Većina međunarodnih organizacija dodjelu svoje pomoći uvjetuje potpisivanjem takva načela. No "potpisati konvencije o pravima čovjeka ne služi ničemu ako vlade ne djeluju konkretno protiv kršenja tih prava", naglašava Amnesty. Organizacija optužuje osobito šest država u kojima je zloporaba bila posebno očita godine 1991: - Kina u kojoj je najmanje tisuću osoba, "a bez sumnje nekoliko tisuća drugih" smaknuto u mnoštvu represija protiv sudionika prodemokratskog pokreta iz godine 1989; - Jugoslavija u kojoj su različite zaraćene strane učestalo vršile smaknuća bez suđenja, ubojstva i mučenja civila; - Irak i Kuvajt, zemlje u kojima su "masovni nestanci" i smaknuća bez suđenja zabilježena nakon povlačenja jedinica Sadama Huseina iz emirata i "narodnih ustanaka" na jugu i sjeveru Iraka; - Burundi, država u kojoj je preko tisuću osoba smaknuto prema ključu etničke pripadnosti; - Peru u kome su snage sigurnosti smaknule ili "pomogle nestanku" najmanje 360 osoba, a pritom su se nastavljale "okrutnosti" gerilaca iz pokreta Sendero luminoso (Svijetli put). Međunaslov: Ni zapadne zemlje nisu besprijekorne Amnesty International, koji objavljuje posebnu studiju za svaki kontinet, ocjenjuje kako vlade Afrike "često zloporabu svojih snaga sigurnosti prikrivaju tako što za nasilje optužuju oporbene grupe". Organizacija navodi kao primjer slučaj Južnoafričke Republike i Sudana. Prema Amnesty, "nestanak" protivnika i dalje je redovna pojava, napose u Aziji i Latinskoj Americi. Kao ilustraciju organizacija ističe slučajeve "djece s ulice" koju su ubijali pripadnici milicije u Brazilu. Osim toga napominje kako su se smaknuća osuđenih na smrt umnožila u Sjedinjenim Državama. Na Bliskom istoku, Amnesty osuđuje ponašanje izraelskih snaga prema Palestincima na okupiranim područjima. Zemlje zapadne Europe nisu pošteđene kritika. Tako, piše Amnesty, Francuska, Grčka i Švicarska još uvijek zatvaraju zatočenike savjesti i još uvijek drže političke zatvorenike. Međunarodna organizacija vidi unatoč tome razloge za nadu da je proces demokratizacije u tijeku u zemljama Istočne Europe. Navodi slučaj bivših političkih zatvorenika koje je adaptirao Amnesty, a koji su danas slobodni ljudi i aktivni borci za prava čovjeka. (Hina) fs 091553 MET jul 92