SERVIS POSEBNIH NASLOVA

Nadnaslov: Kad Francuz odluči mijenjati Ardenne za Rusiju Naslov: Patnje francuskog poljoprivrednika u Rusiji Podnaslov: Nakon sedam mjeseci hodočašća po hodnicima ruske administracije - ili nedostatke zakona - ispituje na terenu, Pierre Janiron još uvijek nije uzeo u posjed zemlju koja mu je zapela za oko. Piše: Martine NOUAILLE, AFP MOSKVA - Biti prihvaćen kao farmer u Rusiji, uzgajati žito i krumpir za ruske potrošače, pomalo je neobičan plan jednog francuskog poljoprivrednika spremnog da napusti farmu od 110 hektara koju unajmljuje u Ardennima (sjever Francuske), da bi otišao u područje Orela, 400 km južno od Moskve. Nakon sedam mjeseci hodočašća po hodnicima ruske administracije čije labirinte - ili nedostatke zakona - ispituje na terenu, Pierre Janiron (44), još uvijek nije uzeo u posjed zemlju koja mu je zapela za oko. Riječ je o 300 hektara koje mu je jedan kolhoz u stečaju spreman iznajmiti. U Rusiji još nije uvedeno posjedovanje poljoprivredne zemlje. Privučen "bezbrojnim mogućnostima" zemlje beskrajnih prostranstava koja se okreće prema tržišnoj ekonomiji, Pierre Janiron je siguran u svoje djelo: uz puno ustrajnosti i strpljenja morao bi ostvariti svoj san. Planira da će prve sjetve biti već u kolovozu. "Najteže je, priznaje, diskutirati s mjesnim političkim vlastima". Tijekom njegova prvog puta prošlog studenog, vlasti su ga primile raširenih ruku, nadajući se da će on donijeti kovčege deviza i vrhunsku opremu. A francuski poljoprivrednik se nada da će sve naći na licu mjesta, služeći se trampom, sistemom koji prevladava u Rusiji. "Ruski traktori su dobri", ocjenjuje on, dodajući da su "neki ruski poljoprivrednici pretjerano opskrbljeni". Što se tiče ispaše, i nje ima i "ponekad truli na licu mjesta". Međunaslov: Nedokučivi putovi birokracije Pierre Janiron izazvao je nepovjerenje svojih sugovornika uporno zahtijevajući pravna jamstva prije nego što započne svoju avanturu. Nakon što se nadao unajmiti zemlju o vlastitom trošku, sada je posegnuo za rješenjem mješovitog poduzeća "iako moram u njega unijeti 80 posto imovine, a ruska strana tek 20 posto". Bio je zapanjen "općom neodgovornošću i podjelom zadataka", "potpunom odsutnošću ekonomskog rasuđivanja" i "ogromnim rasipanjem" koji pustoše rusku poljoprivredu. "Kolhozi kupuju tešku opremu buneći se protiv loše kvalitete njihovih željeznica", navodi on, no zašto najprije ne urede svoje prometnice. "Kilogram trešanja prodaje se po cijeni karte Moskva-Orel, što je oko 100 rubalja", primjećuje on pitajući se "jesu li trešnje preskupe ili je vlak prejeftin". Tijekom njegova prvog dolaska, primio ga je izravni predstavnik Borisa Jeljcina za to područje. Otad je taj predstavnik stalno "na odmoru" i "bolestan", dok su mjesne vlasti, postavljene prije puča u kolovozu 1991. godine, tamo stalno nazočne. Međunaslov: Ako čega ima odviše to su problemi Poljoprivredenika iz Ardenna ne zabrinjavaju teškoće jer ga neke brojke navode na sanjarenje. "U Francuskoj žitni kombajn vrijedi 1.000 do 1.200 tona žita, a jedna tona je jedva dostatna za isplatu dvodnevne plaće jednog poljoprivrednog radnika. Ovdje je 300 tona žita dovoljno za kupnju žitnog kombajna, a jednom tonom se mogu isplatiti dva mjeseca plaće". On je uvjeren da je dokazao svoju profesionalnu sposobnost i da će njegovo iskustvo pomoći u radu ruskih seljaka kojima takvo iskustvo nedostaje. Izjavljuje kako je siguran da će njegovi proizvodi imati prođu na unutrašnjem tržištu, "jer je potražnja velika". Ali, priznaje on, "u toj zemlji se treba misliti na deset problema, a jedanaesti se pojavljuje". (Hina) fp 022114 MET jul 92