IZVJEŠTAJ GLAVNOG TAJNIKA UN - NASTAVAK II

16. Od lipnja 1991. oko 1,5 milijuna ljudi bilo je prisiljeno napustiti svoje domove u bivšoj SFRJ, a taj se broj i dalje povećava. Visoki komesar UN za izbjeglice procijenjuje broj raseljenih u BiH na 750.000, od čega su mnogi prešli u susjedne republike koje već pružaju utočište za više od 500.000 osoba raseljenih uslijed rata u Hrvatskoj. Nijedna od republika bivše SFRJ nije ostala pošteđena od te ljudske krize. Broj žrtava sukoba nastavlja rasti, dok se sposobnost zajednica što se brinu za njih stalno smanjuje. 17. Kao što sam jasno naznačio u mojem izvještaju S/24000, raspodjela humanitarne pomoći pučanstvu u BiH koje sve više trpi od nestašica ozbiljno se zakompliciralo zbog nastavljanja borbi. Dana 24. svibnja Visoki komesarijat za izbjeglice (UNHCR) bio je prisiljen prekinuti raspodjelu humanitarne pomoći u BiH, pošto je postalo jasno da lokalne straže na cestovnim barikadama ne poštuju sigurnosna jamstva dana tijekom pregovora s političkim i vojnim čelnicima. Međunarodni Crveni križ je sa svoje strane prekinuo aktivnosti u BiH poslije ubojstva jednog od svojih izaslanika 18. svibnja 1992. Nastavljeni su pregovori sa svim stranama kako bi se došlo do prikladnijih sigurnosnih garancija i oni su završeni potpisivanjem novog sporazuma pod okriljem Međunarodnog Crvenog križa (ICRC) u Ženevi 6. lipnja. Poslije toga ICRC i UNHCR najavili su namjeru da uskoro obnove svoje aktivnosti u BiH. 18. Pitanje ponovnog otvaranja sarajevske zračne luke kako bi se omogućila raspodjela humanitarne pomoći obrađeno je u paragrafima 27 do 31. (f) Moguća mirovna misija 19. U operativnom paragrafu 10 rezolucije 752 (1992.) Vijeće sigurnosti zatražilo je od glavnog tajnika da "nastavi razmatrati mogućnost raspoređivanja misije za održavanje mira u BiH". 20. U svjetlu razvoja događaja i uzimajući u obzir da je UNPROFOR ostao jedino međunarodno tijelo još uvijek prisutno u Sarajevu, preporučio sam Vijeću sigurnosti u mojem posljednjem izvještaju (S/24075) proširivanje mandata UNPROFOR-a i povećavanje njegove veličine, kako bi omogućio otvaranje sarajevske zračne luke za humanitarne i s njima povezane svrhe. Vijeće je odobrilo tu preporuku rezolucijom 758 (1992.). Izvještaj o provođenju prve faze te misije sadržan je u paragrafima 27 do 31. (g) Suradnja s UNPROFOR i ECMM 21. U operativnom paragrafu 11 rezolucije 752 (1992.) Vijeće je zatražilo da "sve strane i drugi kojih se to tiče potpuno surađuju s UNPROFOR i Promatračkom misijom EZ (ECMM) i da potpuno poštuju njihovu slobodu kretanja i sigurnost njihova osoblja". Sa žaljenjem moram izvijestiti da je odgovor na taj zahtjev bio krajnje ograničen. 22. Promatračka misija EZ povukla se iz BiH pošto je jedan od njenih pripadnika ubijen 6. svibnja. UNPROFOR je privremeno povukao većinu osoblja svojeg Zapovjedništva iz Sarajeva 16. i 17. svibnja, ostavljajući tamo 106 pripadnika Zapovjedništva na čelu sa zapovjednikom vojnih promatrača, pukovnikom Johnom Wilsonom. Njihovi su zadaci opisani u S/24000, paragraf 10. Aktivnost pukovnika Wilsona i njegovih ljudi ozbiljno su ometali ponovljeni slučajevi ograničavanja njihove slobode kretanja, uključujući mnoge incidente u kojima se pucalo na vozila UNPROFOR. Ustvari sva kretanja UNPROFOR u Sarajevu obavljaju se sada oklopnim transporterima. Zapovjednik snaga UNPROFOR ocijenjuje kako je sreća što nije bilo gubitaka, uzimajući u obzir da nijedna strana ne pokazuje brigu za sigurnost osoblja UNPROFOR. U pravilu bili su prekršeni sporazumi postignuti nakon intenzivnih pregovora sa stranama, a kojima se trebala jamčiti sigurnost prolaza vozila UNPROFOR na određenim putovima u određeno vrijeme. Bez iznimke takva kršenja dogovora svaka strana pripisuje onoj drugoj, ili nepoznatim osobama. (h) UNPROFOR u Zaštićenim područjima 23. U operativnom paragrafu 12 rezolucije 752 (1992.) Vijeće sigurnosti je zatražilo od glavnog tajnika da "osigura preuzimanje odgovornosti UNPROFOR u svim Zaštićenim područjima (UNPA) što je prije moguće", pošto je UNPROFOR preuzeo odgovornost u sektoru Istok 15. svibnja. 24. Iako je na tom polju postignu određen napredak, poteškoće i dalje postoje. U sektoru Istok jedinice Teritorijalne obrane odbijaju povući teško naoružanje, uključujući tenkove i minobacače, iz UNPA; nastavljaju se napori da se uklone te prepreke, kao i da se priđe procesu demilitarizacije u tom sektoru. U sektoru Zapad došlo je do određenog kašnjenja u preuzimanju odgovornosti UNPROFOR zbog teškoća povezanih s preciznim određivanjem granica i potrebom promjene odgovornosti jedinica, zbog toga da bi jedan bataljun mogao biti oslobođen za moguće angažiranje u sarajevskoj zračnoj luci. U sektorima Sjever i Jug i dalje postoje problemi vezani uz tzv. "ružičaste zone". Riječ je o područjima naseljenim pretežno srpskim pučanstvom a smiještenim između predloženih granica UNPA i sadašnje linije sukoba, čiji stanovnici ne žele prihvatiti obnavljanje hrvatske vlasti, te žele biti uključeni u UNPA. Zapovjednik snaga izvješćuje da se nastavljaju napori glede tih pitanja i da se on nada kako će UNPROFOR preuzeti svoje pune odgovornosti u svim UNPA do kraja lipnja. 25. Poteškoće na koje nailazi UNPROFOR u sektorima Sjever i Jug povećane su nedavno zbog događaja u BiH. Njihova se situacija ubrzano pogoršava zbog blokiranja i prekidanja utvrđenih linija opskrbe iz Srbije preko sjevernih dijelova BiH, što je rezultat borbi u toj republici. Raširene su pojave nestašice energije, hrane i lijekova. Dodatno borbe u BiH dovode do napetosti u UNPA, a ponekad i prelaze u njih. Povrh svega izbjeglice koje nastoje pobjeći od borbi, dodatno iscrpljuju i onako oskudne zalihe u tim sektorima. (i) Razoružavanje paravojnih snaga 26. U operativnom paragrafu 13 rezolucije 752 (1992.) Vijeće je zatražilo puno poštivanje mirovnog plana UN "a osobito razoružavanje svih paravojnih snaga... u UNPA". Napredak u tom području je spor. Čini se da su mnogi pripadnici paravojnih snaga uključeni u lokalnu teritorijalnu obranu, a u nekim slučajevima u lokalnu policiju, u UNPA. Cijeli je problem razoružavanja i demobiliziranja paravojnih snaga i teritorijalnih snaga usložen odlukom JNA da preda mnogo svojeg oružja, uključujući teško naoružanje, tim snagama prije svog povlačenja iz UNPA. Razgovori o tim pitanjima nastavljaju se u sektoru Istok, gdje je UNPROFOR preuzeo odgovornost; mali je napredak zasada postignut u drugim sektorima. III. PONOVNO OTVARANJE SARAJEVSKE ZRAČNE LUKE 27. Poslije prihvaćanja rezolucije 758, 6. lipnja 1992., zapovjednik UNRPFOR general Nambiar odlučio je 10. lipnja poslati svojeg načelnika štaba brigadnog generala Louisa MacKenziea u Sarajevo kao budućeg zapovjednika novog sarajevskog sektora UNPROFOR. Generala MacKenziea pratila je prethodnica u kojoj su bili neki vojni promatrači UN i izviđački elementi iz kanadskog pješadskog bataljuna koji je trenutno raspoređen u sektoru Zapad a kojega zapovjednik snaga namjerava s vremenom premjestiti privremeno u Sarajevo, ovisno o vremenu dolaska dodatnih pješadijskih elemenata u skladu s rezolucijom Vijeća sigurnosti 758. 28. General MacKenzie krenuo je u konvoju iz Beograda rano ujutro 11. lipnja i stigao bez incidenata do nekadašnjeng uporišta JNA u Lukavici. No, vozila pratnje UNPROFOR koja su krenula iz Sarajeva da ga dočekaju i dovedu do zapovjedništva UNPROFOR morala su se vratiti zbog vatre otvorene na njih iz pješačkog naoružanja kao i zbog mina i prepreka na cesti. Dva vozila UNPROFOR pogođena su desecima metaka, a jedan je vojnik lakše ranjen. General MacKenzie morao je zbog toga preko noći ostati u Lukavici i stigao je u Zapovedništvo UNPROFOR u Sarajevu tek u 16.00 sati 12. lipnja, 34 sata nakon što je njegov konvoj krenuo na put. Njegovi pokušaji da se slijedećeg dana vrati u Lukavicu zbog razgovora s generalom Ratkom Mladićem, zapovjednikom snaga bosanskih Srba, osujećeni su na sličan način. 29. Generalu MacKenziju pridružila se 12. lipnja grupa za osiguranje zračne luke, sastavljane od 50 osoba, uključujući 10 časnika koju je stavila na raspolaganje francuska vlada. Dana 16. lipnja u Sarajevo je premješteno još 60 vojnih promatrača izdvojenih iz već postojećih operacija za održavanje mira. Zadatak prethodnice generala MacKenzija jest uspostavljanje prekida vatre, otpočivanje procijenjivanja stanja zračne luke i provjeravanje povlačenja protuavionskog i teškog naoružanja u skladu sa sporazumom od 5. lipnja (s/24075, dodatak). U prva tri dana njihove misije oni nisu mogli prići sarajevskom aerodromu, djelomično zbog borbi u području kojim su trebali proći na putu do zračne luke, ali i zbog toga što su bili izloženi vatri elemenata bosanskih Srba koji kao da nisu prihvaćali sporazum od 5. lipnja i nisu bili spremni dozvoliti da zračna luka dođe pod nadzor UN. 30. Ipak, 14.lipnja general MacKenzie je uspio ostvariti tri svoja hitna cilja. Prvo, dobio je odvojena obećanja o prekidu vatre od predstavnika predsjedništva BiH i od srpske strane; kao rezultat toga nastupio je prekid vatre 15. lipnja u 06.00 sati po mjesnom vremenu i on se, čini se, barem u početnoj fazi, održava. Drugo, u suradnji sa srpskom stranom i uz njihovu pratnju poslao je izvidničku grupu od 30 ljudi na aerodrom; pojedinosti o njihovim nalazima sadrži paragraf 31. Treće, postigao je vidan napredak pri razgovorima o povlačenju teškog naoružanja na razdaljinu s koje se ne može tući sarajevska zračna luka. Očekuje se da će uskoro sa vojnim čelnicima srpske strane biti potpisan konačni sporazum o tom pitanju. Dok takav razvoj ohrabruje, i dalje postoje teškoće glede sigurne komunikacije između zapovjedništva UNPROFOR i zračne luke, jer najpovoljniji put prolazi kroz područje za koje se vode teške borbe i nad kojim je nadzor tijekom nedavnih borbi često prelazio iz ruke u ruku. Da bi taj problem bio riješen, potrebno je uspostavljanje djelotvornog i trajnog prekida vatre. 31. Glede početnog izviđanja zračne luke 14. lipnja zapovjednik snaga UNPROFOR izvješćuje kako se čini da su uređaji u boljem stanju, no što se strahovalo da će biti. Čini se da zgrade nisu pretrpjele veća oštećenja, a na prvi pogled uzletno-poletne staze i prostor za zaustavljanje zrakoplova čini se da su u upotrebljivom stanju. Zbog nestašice struje na aerodromu nije bilo moguće provjeriti radi li oprema u kontrolnom tornju, kao i uređaji za navođenje. Jedan dio opreme je oštećen, a nema ni vatrogasnih kola ni automobila-cisterni; u svakom slučaju zapovjednik snaga preoručuje da, iz praktičnih razloga, zrakoplovi koji budu letjeli u Sarajevo ne računaju na to da se tamo mogu opskrbiti gorivom. Uspkros tom ohrabrujućem izvještaju, jasno je kako je potrebo još dosta učiniti da bi zračna luka mogla ponovno proraditi. IV. PRIMJEDBE 32. Očito je iz prethodnih paragrafa da se glede ostvarivanja napora međunarodne zajednice da se stave pod kontrolu i razriješi strašni sukob u BiH, može izvijestiti samo o ograničenom napretku. Vjerujem, ipak, da međunarodna zajednica treba čvrsto ustrajati u svojoj odlučnosti da primjeni mehanizme i postupke koje je već ustanovila za olakšavanje ljudskih patnji, da stavi borbe pod kontrolu i da pregovorima postigne pravedno i trajno političko riješenje sukoba. U sadašnjem trenutku nedostaje spremnost sukobljenih strana u BiH da poštuju sporazume koje potpisuju i da upotrijebe mehanizme koje je međunarodna zajednica dovela na teren uz velike troškove i opasnost po živote međunarodnog osoblja. Dok razvoj događaja 14. i 15. lipnja ohrabruje u tom pogledu, ja sam potpuno svjestan toga koliko su često u prošlosti slična nadanja bila iznevjerena. 33. Slika u Hrvatskoj manje je tmurna kako je UNPROFOR sve bliži preuzimanju pune odgovornosti u sva 4 sektora u UNPA, iako i tamo dnevno dolazi do kršenja prekida vatre i ljudskih prava, kao i do slučajeva uskraćivanja suradnje s UNPROFOR. No, procijenjujući izglede u BiH, važno je sjetiti se da je postojalo vrijeme kada se i stanje u Hrvatskoj činilo beznadnim. Ipak, ustrajnost međunarodne zajednice u stvaranju i održavanju mira dovela je konačno do stanja koje je, iako daleko od idealnog, omogućilo raspoređivanje velikih snaga UN za održavanje mira. 34. Sa svoje će strane UN nastaviti činiti sve što mogu kako bi proveli prvotni mandat UNPROFOR u Hrvatskoj, kao i novi što mu je povjeren u BiH. Tim naporima UN žele se stvoriti uvjeti u kojima će biti moguća djelotovorna međunarodna akcija usmjerena na olakšavanje patnji civilnog pučanstva i u sklopu koje mogu biti nastavljeni pregovori o političkom rješenju pod okriljem EZ. Samo politički pregovori nude jedinu stvarnu nadu za ponovno uspostavljanje mira u onome što su nekada bile konstitutivne republike SFR Jugoslavije. Zbog toga ja se pridružujem lordu Carringtonu, pozivajući sve kojih se to tiče da se vrate pregovaračkom stolu pod njegovim predsjedanjem i predsjedanjem ambasadora Cutileroa. Možda će Vijeće sigurnosti poželjeti potvrditi svoju jednodušnu podršku njihovim naporima. 35. Također pozivam međunarodnu zajednicu da se velikodušno odazove apelima Visokog komesara UN za izbjeglice koji je zatražio humanitarnu pomoć i da se ne ogluši na problem svih izbjeglica i raseljenih osoba iz nekadašnje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, bez obzira gdje oni bili i kojoj zajednici pripadali. (Hina) fp 161733 MET jun 92