IZVJEŠĆE GLAVNOG TAJNIKA UN VIJEĆU SIGURNOSTI

ZAGREB, 29. svibnja (Hina) - Objavljujemo u cijelosti (neslužbeni prijevod s engleskog) izvješće glavnog tajnika UN Butrosa Butrosa-Galija Vijeću sigurnosti priređeno 26. svibnja 1992. godine: IZVJEŠĆE GLAVNOG TAJNIKA NA TEMELJU REZOLUCIJE VIJEĆA SIGURNOSTI 752 UVOD 1. Ovo izvješće podnosim Vijeću sigurnosti na temelju članka 9. Rezolucije 752 u kojem Vijeće traži da trajno razmatram izvedivost zaštite programa međunarodne humanitarne pomoći Bosni i Hercegovini, uključujući mogućnost navedenu u članku 29. mog izvješća (S/23900), kao i izvedivost osiguranja sigurnog pristupa sarajevskom aerodromu, što je Vijeće od mene tražilo da učinim do 26. svibnja 1992. 2. Otkako ste to tražili raspravljalo se o mogućnostima djelovanja Vijeća sigurnosti na temelju VII poglavlja Povelje UN prema vlastima u Beogradu a jedna je država članica predložila hitan formalni sastanak Vijeća s tim u vezi. Ovo izvješće odgovara jedino na traženje iz članka 9. Rezolucije 752 i ne razmatra posljedice koje moguća primjena sankcija može imati na humanitarne prilike u BiH. Također se ne bavi pitanjima navedenim u članku 4. Rezolucije 752, koja sada pažljivo razmatramo i o čemu ću uskoro podnijeti posebno izvješće. 3. U skladu s vašim traženjem savjetovao sam se s koordinatorom za hitnu pomoć Visokog komesarijata UN za izbjeglice (UNHCR), zapovjednikom UNPROFOR-a u Jugoslaviji i predstavnicima Međunarodnog komiteta Crvenog križa (CICR). I HUMANITARNE PRILIKE U BOSNI I HERCEGOVINI 4. U sljedećim točkama izvješća sažeto vam predočavam činjenice o humanitarnim prilikama u BiH te pregled nastojanja međunarodnih organizacija da pruže hitnu pomoć. 5. Izvještaji iz tog područja, uključujući one Ureda UNHCR ukazuju da se nastavlja razaranje Bosne i Hercegovine te da se raseljavanje civilnog stanovništva iz gradova i sela nastavlja u mjeri koja nakon Drugog svjetskog rata u Europi nije viđena. U mnogim izvješćima svjedoči se o ozbiljnim kršenjima čak i najosnovnijih humanitarnih pravila o zaštiti civilnog stanovništva u oružanom sukobu. 6. U mom posljednjem izvješću od 12. svibnja naznačio sam da je u BiH raseljeno više od 520.000 osoba. Mada nije bilo moguće pribaviti pouzdane i ažurne podatke nesporno je da je raseljavanje nastavljeno u ogromnim razmjerima te da se broj raseljenih osoba morao znatno povećati tijekom posljednja dva tjedna. Također je došlo do znatnog pogoršanja položaja civila zarobljenih u naseljima koja su opkolile razne paravojne snage a u pojedinim slučajevima i JNA. Situacija je još više pogoršana uzastopnim neuspjesima da se primjeni sporazum o mirnom povlačenju jedinica JNA opkoljenih u Sarajevu od snaga bosanske teritorijalne obrane. 7. Samo u Sarajevu i to ne uključujući one za koje se vjeruje da uz pomoć srpskih snaga imaju osiguranu opskrbu, procjenjuje se da od 300.000 do 400.000 ljudi treba hitnu pomoć. 8. Konvoji koje je organizirao UNHCR za dopremu humanitarne pomoći do nedavno su uspješno dostavljali pomoć u BiH uključujući i Sarajevo. Međutim pogoršanje situacije u i oko Sarajeva u posljednje je vrijeme onemogućilo UNHCR-u pružanje pomoći tom gradu. Isporuke pomoći drugim dijelovima BiH organizirane su iz Zagreba za Cazin, Bihać, Banja Luku i Doboj, a iz Beograda za Tuzlu. Ove su isporuke omogućene nakon mukotrpnih pregovora o sigurnom i nesmetanom prolazu sa svim redovnim i paravojnim jedinicima i drugim zainteresiranim stranama u tim područjima. Unatoč tome konvoji su bili zaustavljani na putu i prolaz im je dozvoljavan samo nakon daljnjih pregovora. Pri pokušaju isporuke pomoći Tešnju i Zenici 22. svibnja 1992. UNHCR je bio suočen s velikim teškoćama a kao posljedica dvanaest kamiona s njihovim teretom humanitarne pomoći bilo je oteto od lokalnih naoružanih jedinica. Nakon dugih i mukotrpnih pregovora sa srpskim vlastima na Palama, u Beogradu i Banja Luci tih dvanaest kamiona vraćeno je UNHCR-u u Banja Luci. Smatrajući to znakon dobre volje UNHCR se nada da će biti u mogućnosti nastaviti svoje djelovanje u BiH. 9. Što se tiče CICR-a zaoštravanje sukoba i istodobno pogoršanje općih sigurnosnih prilika ozbiljno su ugrozili njegovo djelovanje. Nakon napada na konvoj CICR-a 15. svibnja u Sarajevu, kojom prilikom je poginuo jedan od njegovih predstavnika, organizacija je preispitala svoj plan aktivnosti u BiH. Od 21. do 23. svibnja ovlašteni predstavnici svih strana u sukobu sastali su se u Ženevi pod okriljem CICR-a i potpisali sporazum o primjeni temeljnih načela humanitarnog prava u sadašnjem sukobu. Praktične mjere kojima bi se na terenu primjenile odredbe tog sporazuma trenutno se razrađuju u CICR-u. CICR sada ima oko 20 predstavnika u BiH čije su glavne aktivnosti kontakti s oko 1.500 zatvorenika, sudjelovanje u njihovom oslobađanju i razmjeni, pružanje humanitarne pomoći, medicinske pomoći i razmjena obiteljskih poruka preko Crvenog križa. CICR prati vozila hitne pomoći na fronti i uklanja mrtve. Oni su također uključeni u evakuaciju osobito ugroženih skupina kao što su ranjeni, bolesni i invalidne osobe. 10. Što se tiče UNPROFOR-a, oko dvije trećine osoblja njegovog zapovjedništva privremeno su premještene iz Sarajeva 16. i 17. svibnja. Vojni promatrači koji su bili u području Mostara napustili su to područje 14. svibnja kada je rizik za njihove živote dosegao neprihvatljivu razinu, pa su premješteni u područja pod zaštitom UN. Oko 90 ljudi koji su ostali u Sarajevu nastavili su izvršavati sljedeće zadatke u mjeri u kojoj im to vlastita sigurnost dopušta: pripremaju, ugošćuju a ponekad i predsjedavaju sastancima između strana u sukobu o prekidu vatre i srodnim temama; osiguravaju pratnju delegacijama na tim sastancima ako je to potrebno; pripremaju i nadziru razmjenu ratnih zarobljenika, ranjenika i poginulih; te obavljaju druge humanitarne zadaće po nalogu zapovjednika vojnih promatrača. U obavljanju ovih zadaća osoblje UNPROFOR-a izloženo je sve većim rizicima; posljednjih dana oni su u više navrata bili namjerno gađani iz minobacača i lakog oružja od raznih strana. II ANALIZA RASPOLOŽIVIH MOGUĆNOSTI A. ZAŠTITA POŠTIVANJEM SPORAZUMA 11. Kao što sam naveo u mom posljednjem izvješću (S/23900, članak 29) "najbolji oblik zaštite je poštivanje sporazuma koji su obvezujući za sve naoružane strane". Poštivanje takvih sporazuma postignuto je na drugim mjestima u svijetu na kojima je vladala konfuzna i opasna situacija, a nakon pregovora pod pokroviteljstvom UN, UNICEF-a ili Svjetskog programa za hranu. Uspjeh tih napora može se isključivo pripisati humanitarnoj biti poduzetih aktivnosti. Stoga su UN stekle zavidno uvažavanje svojih načela koja su primjenjivali pri pružanju pomoći u konfliktnim situacijama, a to su: a) pomoć mora biti pružena svima koji je trebaju; b) doprema pomoći mora od svih strana biti smatrana za neutralno i humanitarno djelovanje; c) moraju se pružiti odgovarajući uvjeti i sigurnost; d) programi pružanja pomoći moraju biti pod međunarodnim nadzorom. 12. Ako bi takvi sporazumi mogli biti postignuti u Jugoslaviji njihovu primjenu mogli bi nadzirati, kao što sam i predložio u članku 29 mog posljednjeg izvješća, vojni promatrači UN, koji bi pratili konvoje i bili nazočni na mjestima isporuke i distribucije. Da li bi u praksi nazočnost međunarodnog vojnog osoblja bila poželjna ili bi mogla dovesti u pitanje isključivo humanitarni karakter ove aktivnosti, pitanja su koja bi trebalo naknadno riješiti. Gledišta humanitarnih agencija su očito da je važno ocijeniti to pitanje ali i druga pitanja primjene ovakvog sporazuma. One su već iskusne u organiziranju cestovnih konvoja i održavanja stalnih veza s predstavnicima strana u sukobu. One ne bi imale primjedbi na kontrolu (u razumnim granicama) sadržaja pošiljki ako bi to bilo neophodno za dobivanje jamstava za siguran prolaz. 13. Glede isporuka zrakoplovima bilo bi neophodno osigurati suglasnost svih zainteresiranih za otvaranje aerodroma koji su potrebni u tu svrhu. S tim u vezi predsjednik BiH Izetbegović me je 19. svibnja izvjestio da su civilni i vojni zrakoplovi u toj republici razoreni od JNA. To uključuje aerodrome Mostar i Tuzla i vojni aerodrom u Bihaću. 14. UNPROFOR je 19. svibnja postavio pitanje JNA i srpskoj strani o mogućnosti otvaranja sarajevskog aerodroma za dostavu humanitarne pomoći. Prvi je odgovor bio da će to razmotriti pod uvjetom da se sadržaj svih isporuka provjerava kako u njima ne bi bilo oružja. Naložio sam UNPROFOR-u da nastave pregovore i zahtijevaju što je prije moguće sporazum o otvaranju sarajevskog aerodroma. Zapovjednik srpskih snaga u BiH u Sarajevu potvrdio je 25. svibnja da je voljan sudjelovati u neodložnim pregovorima i nije pri tom ponovio svoje prethodne uvjete da se s tim u vezi omogući povlačenje osoblja JNA iz blokiranih vojarni u gradu. UNPROFOR na ovom pitanju dalje radi. 15. Daljnji mogući način isporuke pomoći, osobito u udaljenim područjima, bio bi helikopterima. To međutim traži dodatne sporazume kojima bi se zajamčila sigurnost helikoptera i njihove posade. 16. Problem svih navedenih mogućnosti je da one ovise o postizanju i poštivanju sporazuma. Iskustvo posljednjih tjedana je međutim da su različite strane u sukobu u BiH zaključile brojne sporazume no njihova je provedba i poštivanje upitno. Čini se da ni nazočnost međunarodnih promatrača ne pomaže da se sporazumi poštuju ili da strane promjene svoje ponašanje. Teškoće se povećavaju zbog činjenice da su mnoge cestovne barikade i sustavi oružja u rukama nediscipliniranih pojedinaca koji ne priznaju nikakvu političku vlast s kojom bi se mogao zaključiti sporazum. 17. Potpredsjednik Saveznog predsjedništva u Beogradu Branko Kostić uputio mi je 26. svibnja pismo koje vam predočavam kao dokument S/24007, i u kojem među ostalim pokreće pitanje humanitarne pomoći BiH. U tom pismu gospodin Kostić navodi da su vlasti u Beogradu spremne i voljne učiniti sve što je u njihovoj moći kako bi pomogle neometanim aktivnostima UN i međunarodnih humanitranih organizacija u BiH te da će nastaviti koristiti svoj utjecaj kod zaraćenih strana u BiH kako bi dopustile dopremu humanitarne pomoći. U pismu se dalje navodi da vlasti u Beogradu uvažavaju izuzetnu važnost ponovnog otvaranja sarajevskog aerodroma te da će javno pozvati sve uključene da odmah prekinu blokadu kako bi se dozvolila doprema humanitarne pomoći i omogućilo UNPROFOR-u da preuzme kontrolu nad aerodromom. B. ORUŽANA ZAŠTITA 18. Ne bude li moguće ostvariti pregovore ili poštivanje sporazuma o zaštiti isporuka humanitarne pomoći moglo bi biti neophodno da se razmotri njihova oružana zaštita. Zanemarimo li pretpostavku da bi sama nazočnost jedinica UN spriječila napade ili dovela do toga da se od napada suzdrže, a sva dosadašnja iskustva u BiH pokazuju da se s tom pretpostavkom ne može računati, cestovni konvoji bi zahtijevali raspoređivanje trupa određene jačine pri svakom konvoju kako bi ispred njega očistili cestu i štitili ga u prolazu. Glavna opasnost za konvoje ne bi bile cestovne barikade koje bi se razmjerno lako mogle ukloniti nego minobacački i topnički napadi izvršeni s određene udaljenosti. Procjenjujući rizike neprijateljskog djelovanja moramo imati na umu da za neke od strana u sukobu stvarni cilj rata jest nanošenje gubitaka među civilnim stanovništvom jer to dovodi do željenog iseljavanja ljudi iz nekih područja. To, čini se, stvara preduvjete i za primjenu sile kako bi se spriječilo dopremanje pomoći. 19. Što se tiče jamstava za sigurnost sarajevskog aerodroma za isporuke humanitarne pomoći to bi, kao što sam primjetio u mom posljednjem izvješću, zahtijevalo da jedinice UN zaposjednu okolne planine s kojih se aerodrom i prilazni putovi mogu jednostavno topnički napadati. Budući da bi to bila potencijalno borbena operacija tražila bi znatan broj vojnika i njihovo odgovarajuće naoružanje. 20. Manje ambiciozna mogućnost bila bi da jedinice UN pružaju oružanu zaštitu konvojima humanitarne pomoći na putu od sarajevskog aerodroma do distributivnih točaka u tom gradu. Zato bi bio neophodan sporazum da snage koje su raspoređene na okolnim planinama ne bi napadale aerodrom i prilazne putove u trenutku odvijanja humanitarnog transporta. Zadaća jedinica UN bila bi u tom slučaju da zaštite konvoje u samom gradu od napada nekontroliranilh oružanih skupina koje tamo djeluju. To bi zahtijevalo proširenje mandata UNPROFOR-a, odluku o povećanju broja jedinica odnosno dogovor s vladama zemalja čije jedinice su sada u UNPROFOR-u ako se predloži korištenje postojećeg sastava UNPROFOR-a u tu svrhu. III NAPOMENE 21. Na Vijeću sigurnosti je da odluči hoće li rasporediti snage UN, dovoljne jačine i s neophodnim mandatom da preuzmu oružanu zaštitu međunarodne humanitarne pomoći. Borbene misije opisane u člancima 18. i 19. bile bi iznimno teške i skupe; prva bi od snaga UN zahtijevala da osiguravaju stotine kilometara cesta a druga da uspostave obrambene položaje oko Sarajeva za koje zapovjednik UNPROFOR-a procjenjuje da bi morale imati polumjer od 30 km. Molim Vijeće da pri razmatranju ovih pitanja ima na umu ono što sam već naveo u mom posljednjem izvješću, naime, da mandat kojim bi snage UN poduzimale borbene ili obrambene aktivnosti protiv određenih grupa u BiH može znato otežati suradnu koju UNPROFOR treba kako bi uspio ispuniti svoj mandat na područjima pod zaštitom UN u Hrvatskoj. 22. Ograničena operacija zaštite u Sarajevu kao što je opisana u članku 20. čini se prihvatljivijom mogućnošću pod uvjetom da postoje razumna jamstva kako aerodrom neće biti napadan tijekom isporuka humanitarne pomoći. 23. Osobno vjerujem da više izgleda daje odlučan napor da se nagovore sukobljane strane da zaključe i poštuju sporazume kojima bi dopustile neometano dopremanje pomoći svim pogođenim civilima u BiH. Razvoj događaja ukljućujući i pismo vlasti u Beogradu koje sam naveo u članku 17 i stajalište srpskog vojnog zapovjednika u Sarajevu navode na zaključak da su uvjeti za zaključivanje takvog sporazuma povoljniji no što su bili posljednjih tjedana. 24. Zapovjednik vojnih promatrača UNPROFOR-a koji vodi jedinu preostalu međunarodnu skupinu u Sarajevu nastavit će činiti sve što može kako bi dogovorio potrebne pregovore i pomogao da se u njima dođe do uspješnih zaključaka. 25. Zatražio sam od gospodina Jana Eliassona, koordinatora za hitnu pomoć da pomno prati ovo pitanje i poduzme sve mjere koje smatra nužnima kako bi omogućio što skorije pregovore o sporazumu za nesmetanu isporuku humanitarne pomoći Sarajevu i drugim djelovima BiH usko surađujući pritom s UNHCR-om, CIRC-om i drugim uključenim agencijama. (Hina) fp 290714 MET may 92