DEMAQI U "BORBI"

BEOGRAD, 19. travnja (Hina) - "Albanci više ne prihvaćaju da budu pod srpskom kapom," kazao je u razgovoru za današnju "Borbu" Adem Demaqi, kojeg novinar naziva "prvoborcem za zaštitu prava kosovskih Albanaca" a koji je 29 godina robijao u jugoslavenskim zatvorima. "Naša je prednost što smo politički toliko zreli da potpuno shvaćamo i interese druge strane, a Srbi ne vide ničije interese osim svojih", kazao je Demaqi u interviewu za "Borbu", napomenuvši da nije član ni jedne političke stranke i da govori u svoje ime. Ako srpska birokracija bude nastojala pod svaku cijenu ostati na vlasti na Kosovu, morat će otvoriti još neku krizu, još neku frontu, i u tom slučaju bi morali krenuti u još jednu avanturu i početi rat s (kosovskom) Albancima. "Bilo bi to veliko krvoproliće, gdje bi Albanci više dobili, bez obzira na žrtve, jer imamo podršku cijelog demokratskog svijeta", kaže Demaqi. "Vrlo je teško izići pred Albance i reći 'bratski srpski narod'. Međutim, oni znaju za mojih 29 godina robije. Zato ja mogu da im kažem, bez nekih većih posljedica" kazao je "kosovski Mandela" i dodao da bez obzira na to šta se dogodi, "na kraju ćemo ipak morati sjesti i ragovarati.(...) Osuđeni smo da budemo susjedi." Prema Demaqiju, jedinio rješenje je da se svim narodima, koji to traže, omogući da budu potpuno slobodni i nezavisni, a kada to ostvare, oni će sami osjetiti potrebe da međusobno surađuju, da se međusobno zbliže. "Jer, nitko ne može sam živjeti! Mi smo povezani hiljadama niti, ekonoskih i ostalih, koje nas naprosto prisiljavaju na međusobnu suradnju i na sjedinjavanje", kaže Demaqi koji se već četiri mjeseca nalazi na putu po inozmestvu (SAD, Kanada, Njemačka, Turska, Francuska i Albanija) na kojem objašnjava položaj u kojem žive kosovski Albanci. Za puta je, u sjedištu Europskog parlamenta, primio "Nagradu Saharov", uz obrazloženje da spada "među najistaknutije poslenike slobodne misli i riječi". Primljen je i u sjedištu UN, u američkom Kongresu, State departmentu, i drugdje, a na put je otišao s putovnicom koju su mu, kako kaže, dale kolege iz Zagreba s kojima je robijao u Staroj Gradišci, jer mu srpske vlasti, kako je kazao, nisu dale putovnicu. (Hina) mn 191519 MET apr 92