OTVORENO PISMO HRVATSKOM SABORU PREDSJEDNIKA HAZU AKADEMIKA IVANA SUPEKA

SUPEKA ZAGREB, 1. travnja (Hina) - Predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, akademik Ivan Supek uputio je danas otvoreno pismo hrvatskom Saboru, u kojemu reagira na istup zastupnika Šime Đodana na zadnjem saborskom zasjedanju. U otvorenom pismu akademik Supek navodi: "Bio sam uvijek za parlamantarnu demokraciju, pa i sad samo želim da se rasprave i odluke vrše u hrvatskom Saboru na doličan način, te na dobrobit i čast domovine. Naravno, duge sjednice su zamorne, sudionici gube živce, i pokoja oštra riječ među strankama nije nešto neobično i u tradicionalnim europskim parlamentima. No, što se dogodilo na vašem prošlom zasjedanju nešto je drugo. To je smišljena kleveta, kao što se vidi i iz istodobnog interviewa g. zastupnika Đodana "Slobodnom tjedniku". A proračunanu laž ne trpi ni jedan častan parlamant. Ne pišem vam to iz kakvog osobnog motiva, nego iz uvažavanja naše najviše političke ustanove, koja je stoljećima čuvala ljudsko dostojanstvo i nacionalnu opstojnost. Ja se nisam nikad i nigdje uspoređivao sa Stjepanom Radićem, koga sam štovao od djetinjstva i uvijek pisao o njemu s dužnim štovanjem kao političaru i prosvjetitelju, koji je najviše podigao hrvatsku nacionalnu svijest i vodio demokratsku i mirotvornu opoziciju spram velikosrpske diktature. Pa kako ćete vi, gospodo zastupnici, prosuditi Đodanovu izjavu 'U Akademiji sada imamo gospodina koji za sebe tvrdi da je veća ličnost nego Stjepan Radić.' (Citirano prema 'Vjesniku', od 29. ožujka 1992). Slično g. zastupnik Đodan veli u 'Slobodnom tjedniku': "Ja sam zamjerio dr. Ivanu Supeku što on sebi dozvoljava da se uspoređuje s Radićem". Očito ja se nisam zamjerio g. zastupniku zbog nečega što nisam nikad rakao ni napisao. Nego čemu služi ta podvala? Ja nisam nikada izrazio želju da budem predsjednik Republike niti sam ikome dao pristanak da me kandidira za taj položaj. A što onda znači Đodanova izjava: "On (Supek) ne znači ništa u hrvatskoj povijesti, kao ni u kulturi, ni znanosti, a hoće biti novi predsjednik Hrvatske". Tu podvalu je g. zastupnik Đodan proširuje u 'Slobodnom tjedniku' izjavom, kako sam već prije Karađorđeva 1971. bio kandidiran za predsjednika: 'A kada je to čuo Jakov Blažević... on je skoro slomio Maticu hrvatsku i Sveučilište još prije Karađorđeva. Tada je bilo jasno da Supek nikako ne može biti predsjednik Sabora u sistemu u kojem nije bio ni član Saveza komunista.' Tu g. zastupnik Đodan aludira da bih ja možda bio kriv što se poslije toliki bijes oborio na Maticu hrvatsku. Da bi me još više omrazio u javnosti, tvrdi on u 'Slobodnom tjedniku': "Dalje, Supek je bio protiv sveučilišta u Rijeci, Splitu i Osijeku. Htio je samo jedno sveučilište u Zagrebu i da on bude magnus rector..." Ta dok sam ja bio rektor, nije ni bilo sveučilišta u Rijeci, Splitu i Osijeku, nego je Sveučilište u Zagrebu imalo tek više fakulteta u drugim gradovima Hrvatske. Želio sam kao rektor, a taj moj stav prihvatio je i senat, da se znanstveno-nastavna mreža jednoliko raširi po cijeloj Hrvatskoj, i u tom smo smislu stvarali Hrvatsko sveučilište, zbog kojega se i sručila na me tolika hajka dogmatika i jugounitarista. Nemoguće je da to nekadašnji docent Đodan ne zna. Čemu služe te laži i podvale? G. zastupniku Đodanu to sve još nije dovoljno. Kao što je u Saboru iznio kako sam za kobnih događaja 1971. pobjegao u Švicarsku (gdje godinama nisam bio ni prije ni poslije), on će to u 'Slobodnom tjedniku', posvjedočiti s vjerodostojnim Stipom Šuvarom: 'A Stipe Šuvar je javno iznio da je on (Supek) bio jedan od glavnih ljudi, koji su studente orijentirali na taj štrajk, a to je onda sve podmetnuo Matici hrvatskoj i ljudima koji s tim nisu imali nikakve veze. Mi bismo išli na robiju zbog drugih stvari, ali - zašto on nije preuzeo odgovornost za ono što je napravio?' Dakle, ja bih čak bio kriv što su gospoda Đodan, Veselica, Čičak, Budiša i toliki drugi bili utamničeni! To je već vrhunac podvale. Dobro je poznato svima spomenutima da ja baš nikakve veze nemam s tim štrajkom, koji je također rušio moje rektorsko djelo - Hrvatsko sveučilište - uprvo dva tjedna prije sveučilišne skupštine, koja je trebalo proglasiti statut Hrvatskog sveučilišta, što se različitim provokacijama htjelo spriječiti. Na žalost, u tom trenutku su se studenti odvojili od mene ne sluteći kakvu će lavinu izazvati. Kao rektor prosvjedovao sam protiv uhićenja studenata i nastavnika, čak tražio audijenciju kod predsjednika Tita i otvoreno odbio zaključke iz Karađorđeva. Kad se donosila u Zagrebu odluka da me uhapse, Tito je rekao da bi to izazvalo neželjene prosvjede u inozemstvu, nego da mi 'samo' spriječe javno djelovanje, kao što su to činili manje-više od boljševičkog udara 1945., kad su članovi Partije poput Đodana pravili karijere bilo u vojsci, upravi ili na marksističkim katedrama. Nikomu ne zamjeram što je tada zaplivao s pobjedničkom bujicom, ali me smeta nacionalizam fašističkog ili boljševičkog tipa, pun dvoličnosti i bijesa na izmišljene neprijatelje. Hrvatski Sabor je nedavno iskazao dužno štovanje prema Andriji Hebrangu, glavnom tvorcu ZAVNOH-a i Republike Hrvatske. G. zastupniku Đodanu očito nije bilo po volji što sam prije mnogo godina poduzeo da iznesem istinu o tom slučaju, pa piše u 'Slobodnom tjedniku': "Kada sam ga pitao, profesore, pišete o Hebrangu, tko je Hebrang, on pojma nije imao, niti gdje se Hebrang rodio, niti tko je Hebrang po narodnosti, zapravo nije znao ništa. A piše 'Krivovjernika na ljevici'..." Ovo je na rubu pameti: ili već preko toga? Dalje on izvodi: "Nemam ništa protiv toga, ali što je to trebalo objavljivati u inozemstvu kada mu je to 'Forum' objavio u Akademiji?" Akademijin mjesečnik objavljivao je moje drame i odlomke romana, ali nije nikad ni stranice od 'Krivovjernika', koji je zajedno s 'Krunskim svjedokom' pao pod najžešću paljbu Partije i Stipe Šuvara. Čemu se u javnost lansira tako notorna laž? Ne bi li zastupnici trebali paziti na osobno dostojanstvo, u koje spada i istinoljubivost? Pišem vam to iz duboke bojazni da vas ne nadviču u Saboru oni divlji elementi, koji tako srozavaju ugled Hrvatske u sijetu, kad nam je tako važna pomoć Europske zajednice i naklonost Ujedinjenih naroda. Naposljetku mogu vam samo zaželjeti puno uspjeha u daljnjem radu na boljitku domovine", stoji na koncu otvorenog pisma hrvatskom Saboru akademika Ivana Supeka. (Hina)mn 011329 MET apr 92