Nadnaslov: Budu li na izborima imali dostatan broj glasova, demokršćani i
socijaldemokrati će i dalje voditi Italiju
Naslov: Najlošiji talijanski bračni par na izbornom ispitu
Podnaslov: "Te su dvije stranke poput supružnika kojima je mrzak i sam
pogled na partnera, a ipak se ne mogu održati jedno bez drugoga".
Njihove kućne razmirice već 30 godina paraliziraju zemlju.
Piše: Stephen ADDISON, Reuter
RIM - Čelnik jedne od oporbenih stranaka usporedio ih je s bračnim parom
koji se vječno svađa, a njihove kućne razmirice već 30 godina paraliziraju
zemlju. A drugi čelnik proriče da će se par uskoro pokušati pomiriti, ali
će taj poljubac pomirenja zapečatiti i njihovu i sudbinu zemlje koju,
dogodi li se to, čeka još pet godina mračne idile. "Neugodno čak i za
njih", dodao je.
Taj neobičan par nije nitko drugi do dvije vodeće talijanske stranke,
dominantni demokršćani (DC) i njihovi saveznici socijaldemokrati. Njihova
je burna veza tvorila podlogu za sve talijanske vlade što su se formirale
od ranih 60-ih godina do danas.
Nikakav drugi aspekt talijanskoga krivudavog sustava nije tako dugo činio
toliko štete, vjeruju mnogi analitičari.
Pa iako će sljedećeg mjeseca opći izbori biti najotvoreniji poziv na
političku borbu od drugoga svjetskog rata, čini se da je taj jalov
konvencionalni brak ipak spreman preživjeti - ako obje stranke dobiju
dostatno glasova.
I socijalisti i demokršćani izjavljuju kako su spremni nastaviti zajedno,
premda ne pokazuju mnogo zanosa.
Vodeće oporbene stranke prestravljene su samom pomisli na idućih pet
godina mandata uz istu, slabu i podijeljenu, vladu saveza demokršćana i
socijalista.
"To je najgore što zemlju može pogoditi", rekao je vođa republikanaca
Giorgio la Malfa. "Te su dvije stranke poput supružnika kojima je mrzak i
sam pogled na partnera pa ipak ne mogu preživjeti jedno bez drugoga."
Međunaslov: Brak iz računa
Praktična posljedica je da nitko od partnera ne može progurati nijednu
nepopularnu mjeru, a da se ne izvrgne opasnosti da onaj drugi povuče svoju
potporu i sruši vladu, kao što se to dogodilo dvanaestak puta od kraja
drugoga svjetskog rata.
To znači da se vodi politika najnižeg zajedničkog nazivnika za kronične
probleme poput velikog proračunskog manjka ili pak očajna stanja javnih
služba. A oba problema treba odlučno riješti za ulazak u ujedinjenu
Europu.
Zašto je demokršćansko-socijalistički savez jedna od najtrajnijih
europskih politika? Zato što nijedna druga stranka nije toliko jaka da
dobije izravnu većinu.
Među sobom partneri obično računaju na nešto manje od polovice birača -
dakle i na zastupnička mjesta u talijanskom strogo proporcionalnom
zastupničkom sustavu. Oni tvore većinu uz pomoć jednog ili dvaju slabijih
saveznika.
Komunisti su, koji se sada zovu Demokratska stranka ljevice (PDS), bili
jedina stranka kakve takve veličine, no vlada ih je konstantno blokirala
tijekom hladnog rata zbog straha da bi se njihovim jačanjem pružilo
uporište Sovjetskom Savezu u Zapadnoj Europi.
"Problemi demokršćansko-socijalističkog saveza, endemični od godine 1963.,
ne pokazuju znakove nestajanja", napisao je povjesničar Paul Ginsborg u
svojoj konačnoj Povijesti suvremene Italije objavljenoj 1990.
"Taj se politički savez ne temelji na zajedničkom povjerenju, paritetu ili
programaskom sporazumu. Prije će biti da je potican sumnjičenjem, osobnim
suparništvom, vječnim nadmudrivanjem za položaje", kaže on.
Međunaslov: Predviđa se rascjepkan parlament
"Bilo kakvo strateško planiranje time je gotovo nemoguće, a troši
nevjerojatnu količinu vremena i energije te neumoljivo vodi k slabljenju, a
ne jačanju vlade."
Predvidivo, demokršćanska stranka premijera Giulija Andreottija i
socijalisti Bettina Craxia, koji su zajedno dobili 48 posto glasova na
općim izborima 1987., ne slažu se u tomu što bi novi parlament trebao
činiti nakon izbora.
Demokršćani se žele usredotočiti na reformu ustava. Planovi za reformu DC
prokletstvo su za socijaliste koji tvrde kako si Italija ne može priuštiti
da na to gubi vrijeme.
Nevolja je u tome što su mogućnosti za savez malobrojne. Ideja o velikoj
koaliciji stranaka ljevice uvijek se spoticala o Craxijevu nevoljkost da
svoju udobnu poziciju u vladi napusti zbog opasnog biračkog eksperimenta.
Unatoč pokazateljima da se suzuje ponor među Demokratskom strankom ljevice
i DC otkako je srušen komunizam u Europi, izgledi za nacionalni savez među
njima, suprotstavljenima u 500 lokalnih komuna kojima zajedno upravljaju,
čine se dalekima.
U toj je zemlji očito zbunjeno 47 milijuna birača.
Samo u poslaničkom domu (Donjem domu) mogu birati među 60 stranaka i 9.000
kandidata.
Još će gore biti ako se ispune predviđanja i birači se priklone drugim
strankama kao što je separatistička Sjeverna liga. To bi moglo uništiti i
ono malo ravnoteže u talijanskoj politici i beznadno rascjepkati parlament.
"Stvarna je opasnost da će biti nemoguće čak i sastaviti vladu", upozorio
je rimski dnevnik Il Messaggero.
(Hina)mc
251239 MET mar 92
SP Rukomet: Hrvatska - Argentina 33-18
Predstavljena monografija u povodu 25 godina tjednika "Novosti"
PH, košarkaši: Kvarner 2010 uvjerljiv kod Dubrave
Jadranska liga: Domaći poraz Mladosti od Jadrana HN
Penava o Dabri: Riječ o manevarskoj municiji, tada nije bio dužnosnik Vlade
Slavnoj tenisačici Pam Shriver ukradeni brojni trofeji
U riječkom MMSU izložba "Objektiv NDH: opasni i nepoćudni po javni red i sigurnost"
PH, košarkaši: Alkar u Sinju iznenadio i svladao Cibonu
SKV: Hrvatska u 21 sat
SKV: Sport u 21 sati