PREGLED PISANJA HRVATSKOG DNEVNOG TISKA: "VJESNIK": NEMA POVRATKA U IZDRŽAVANU DRŽAVU

"VJESNIK": NEMA POVRATKA U IZDRŽAVANU DRŽAVU ZAGREB, 24. ožujka (Hina) - "Jesu li neke bivše jugoslavenske republike, a ponajprije Hrvatska i Slovenija, samo privremeno izbivale iz Jugoslavije? Pitanje nije samo neobično, nego - barem za Hrvatsku, razorenu, ranjenu i poniženu još nezavršenim ratom - i neukusno, ali je realno. S obzirom na snažna nastojanja Zapada, a ponajprije Sjedinjenih Država, da neumitno nestajuću SFRJ nadomjeste "zajednicom neovisnih (jugoslavenskih) država" cementiranu najsnažnijim vezivom: gospodarskmo međuovisnošću ... a i imajući na umu sve zamjetnije nastojanje istih tih čimbenika da što veći dio cijene sanacije zgarišta SFRJ, od troškova operacije UNPROFOR do poratne obnove, plate Zagreb, Beograd, Ljubljana, Sarajevo ... piše u današnjem "Vjesniku" Stjepo Martinović i nastavlja: U tom kontekstu kao da (osobito za hrvatski ukus) presporo posredovanje Carringtonove konferencije i njezinih radnih tijela ima sasvim jasnu svrhu: razdiobom na male kapi učiniti odbjeglim republikama (breakaway republic!) "povratak u Jugoslaviju" podnošljivijim. Doduše, ostavinska rasprava nikako se neće završiti po srpskim željama - jer niti je Beograd Moskva, a još manje je srpska pravda probavljiva za europski političko-legislativni standard. Ali, makar će arbitražna komisija istjerati što tko baštini od pokojnice i koliko je dužan njenim kreditorima "do u cent", EZ-Europa nije pristala protratiti nešto vremena i energije na to da bi je nasljedničke svađe stajale više nego što je nakanila potrošiti. Razliku će fakturirati njima - a da bi je mogli namiriti, ne smiju se razići kao rakova djeca. Makar državničko-pravno razbucana, "Jugoslavija" treba opstati kao zajedničko tržište, jedinstven carinski prostor, cjelina bez trgovačkih barijera ... kako se Zapad ne bi morao odveć isprsiti plaćajući cijenu izvlačenja bivših jugo-republika iz ponora dogovorne ekonomije. Ali, jednostavan u optici Bruxellesa (i Washingtona), taj je scenarij u biti neprimjenjiv. Nije riječ o tome da bi ovdje netko, zbog ratnih uspomena ili drugih negospodarskih razloga, bio protiv "jedinstvenoga gospodarskog prostora" od Karavanki do Pelagonije: problem je u tome što barem Hrvatska i Slovenija više ne mogu pristati na povratak u izdržavanu državu. "Jugoslavija" po scenariju Zapada, pod presudnim utjecajem Beograda kao i nadalje jedine središnje adrese (o čemu svjedoči i najava Europske zajednice o obnovi paketa pomoći dogovorenog u Markovićevo vrijeme - i aktiviranjem istih "saveznih" mehanizama!), jednostavno nema izgleda da se zadugo otrese rečene razvojne "filozofije". A kad bi Hrvatska ili Slovenija sada pristale na bilo kakav povratak u izdržavanu državu - bilo bi to njihovo odricanje od vrijednosnog sustava koji je zapravo rascijepio bivšu pseudofederaciju! Ovih smo dana, unatoč tome što rat još nije gotov i što će se ionako završiti "nečisto" budući da dospijevamo pod protektorat UN, skloni mistifikaciji "pobjede" s posve krivih polazišta. Nije, naime, bitno što smo "ostvarili tisućljetne snove" o punom državnom suverenitetu - čak i da se to odista zbilo - nego činjenica da se Hrvatska otrgla dominaciji "države Beograd" koja ju je 70 godina nastojala premijesiti po svojoj vrijednosnoj ljestvici(...) (... )upravo činjenica da smo se othrvali tom anticivilizacijom "redizajnu" obavezuje nas da se sada ne damo utjerati ni u kakvu interesnu zajednicu, carinsku asocijaciju, gospodarski prostor ... u kojima bi se obnovila agresija na naš vrijednosni sustav. Uza sva ljudska stradanja, razaranje materijalnih dobara i štete što ih je rat nanio hrvatskoj duhovnoj baštini - veći je probitak mjeren odmakom od "filozofije" snalaženja i "doktrine" o državi kao sredstvu za organiziranu pljačku! U EZ-Europi toga, bjelodano, nisu svjesni; štoviše, umjesto da se Srbiji jasno poruči da u izmijenjenom svijetu nitko više ne kani financirati njezine usluge regionalnoga tampona, kerbera ili trojanskoga konja - Beogradu se prilazi s nevjerojatnim obzirima. Tako lord Carrington, u prepisci sa slovenskim predsjednikom Kučanom, pojašnjava zašto je njegova retorika o problemu sukcesije delikatna do nerazumljivosti: on se boji da ne razljuti Srbiju i da ta, uzrujana i bijesna, ne odbije sudjelovati na plenarnom skupu o toj temi!.... (...) Da se vratim početnoj tezi kakvi su izgledi za rekompoziciju "Jugoslavije"? Drukčije o tome misle u Washtingonu (o čemu je već nekoliko puta govorio američki ambasador u "državi Beograd" Warren Zimmermann - a svaki put sve neuvjerljivije), a drukčije u Bruxellesu. Premda ne bitno drukčije. Osobit je pogled na "očuvanje Jugoslavije" u Srbiji, specifičan u Sloveniji (gdje je Voljč, da je bio izabran, htio obnoviti ljubljansko-beogradski most iznad Zagreba!), a smušen u Sarajevu i Skoplju. Što se Zagreba tiče, čini se da jasnih gledišta - osim političkih - još nema. Kad će, i kako, hrvatska ekonomika reći svoju o prijedlozima sa Zapada - valja pričekati. Ali, kolikogod bi nam "logika" manjega otpora u sadašnjoj situaciji šaptala da "Jugoslaviju" ne treba odbaciti kao izvor sirovina i tržište industrijske robe, pa i usluga (promet, turizam, know-how ...), ideologija dugoročnoga interesa dovikuje: prihvatiti izazov europskoga i svjetskog tržišta. Ako i nije u smislu gospodarske suradnje na ravnopravnim osnovama - svaka je "Jugoslavija" za Hrvatsku bivša priča kao okvir u kojemu se žrtvuje djelić bilo kojega suvereniteta, a posebice kao ambijent u kojemu prijeti nastavak erozije našeg vrijednog sustava. U tom je smislu i danas vrlo svjež glasoviti Radićev slogan Budi svoj, zaključuje Martinović. (Hina)vk 240207 MET mar 92