SERVIS POSEBNIH NASLOVA

Nadnaslov: Kazališni hit u Londonu drama o naciji koja izlazi iz diktature Naslov: Intimni egzorcizam nad prošlošću diktature Podnaslov: Nadahnuće - državna komisija za ispitivanje državnih zločina Piše: Jill SERJEANT, Reuter LONDON - Zaboravite mjuzikle i farse u spavaćim sobama. Zaboravite Shakespearea. U Londonu se ove sezone najviše priča o kazališnoj predstavi donedavna malo poznatog latinoameričkog pisca. Priča je to o torturi, osveti i pomirenju u naciji koja izlazi iz dugog razdoblja diktature. "Death and the Maiden" (Smrt i djeva) što ga je jedan kritičar opisao kao zastrašujući moralni triler, puni kazališnu kuću u ova teška vremena recesije kada pola londonskih komercijalnih teatara pokušava prodati sjedišta nudeći spektakle Andrewa Lloyda Webbera ili nostalgične jazz i pop kompilacije. Oskudno djelo s tri lika napisao je Ariel Dorfman, rođen u Argentini ali s čileanskim državljanstvom, koji je nakon državnog udara generala Augusta Pinocheta morao pobjeći iz zemlje. Drama o prošlosti koja progoni jednu ženu i o njezinom traganju za pravdom razmatra i javnu dilemu naroda koji su zbacili jaram represija no nisu sigurni trebaju li zaboraviti i zanemariti prošlost ili pak podvrći je svojevrsnom egzorcizmu i osloboditi je košmara. Radnja se zbiva u Chileu no kao što sam Dorfman piše u uvodnoj riječi programa "može to biti bilo koja zemlja koja nakon dugogodišnje diktature dobiva demokratsku vladu". Međunaslov: Univerzalna privlačnost djela Univerzalna privlačnost djela sigurno je razlog što se planira njegovo izvođenje u preko 20 zemalja u slijedećih osam mjeseci, uključujući i njujoršku premijeru u ožujku, te filmsku verziju u režiji Romana Polanskog. "Radnja se svakako mogla desiti i u Istočnoj Europi, Južnoafričkoj republici, u Kini. Radi se zaista o prirodi pravosuđa i o onome što vi odlučite da je pravda, vrijedi li osveta", kaže glumica Juliet Stevenson, koja tumači ulogu žene što se susreće s čovjekom za kojeg vjeruje da ju je mučio prije 15 godina. Stevenson (34), se danas smatra jednom od britanskih najboljih glumica. Mnogo je vremena provela razgovarajući i radeći sa žrtvama torture koje se sada liječe u britanskim dobrotvornim institucijama. Predstava je doživjela iznenadnu transformaciju otkako ga je Dorfman napisao u 1990. Vratio se u Čile nakon izbora kojima je završeno 17 godina vladavine vojske u kojoj je bilo na tisuće slučajeva ubijanja, zatvaranja i mučenja po zatvorima. Komad je u Čileu primljen umjereno, na Dorfmanovo razočarenje. "Bio je to prvi komad prikazan u razdoblju prijelaza (prema demokraciji) o samom tom prijelazu i bio sam pomalo zapanjen činjenicom da Čile nije želio taj komad", rekao je on u interviewu ovog mjeseca. Međunaslov: Drama o krivnji, kompromisu, želji za osvetom i budućem suživotu Tekst je našao svoj put do Britanije gdje je zaživio nakon probnog čitanja male grupe intelektualaca. Prvotno je prikazan u malom kazalištu Upstairs u četvrti Chelsea u Londonu koje pripada kazalištu Royal Court, a financira ga država. Bilo je to prvo prikazivanje izvan Čilea. Zahvaljujući nadahnutoj glumi Stevensonove, komad je premješten u glavnu dvoranu Royal Court. Danas je predstava rasprodana nekoliko tjedana unaprijed. Premijera na Broadwayu uslijedit će polovinom ožujka s Glenn Close u glavnoj ulozi budući Stevensonova, kao britanska glumica nema pravo glumiti u SAD. Dorfman (40), kaže kako je djelo nadahnuto komisijom koja je ustanovljena u Čileu da istražuje zločine tijekom Pinochetova režima ali koja neće nikada imenovati zločince niti im suditi. Pitanje što ih drama postavlja o krivnji, pogrešnom identitetu, kompromisu, želji za osvetom i dilemi o budućem suživotu nalazi pravodoban odjek također u novorođenim demokracijama Istočne Europe. Kritičar Sundy Timesa nazvao je djelo "dramom današnjice... gdje se diktature raspadaju desno i lijevo a žrtve se, živi mrtvaci, pomaljaju iz sjene i podastiru svoje račune na naplatu". (Hina)dd 021642 MET mar 92