SERVIS POSEBNIH NASLOVA

Nadnaslov: Budite beskućnik samo 30 minuta, poručuje izložba Naslov: Beskućnik nema kamo pobjeći Podnaslov: Od rođenja u siromašnoj obitelji, agresije u roditeljskom i popravnom domu, u lancu droga, krađa i nasilja na ulici do klupe u parku odakle se više nema kamo pobjeći Piše: Sylvie LANTEAUME, AFP WASHINGTON - Umrijeti i roditi se ponovo kao siromašan Amerikanac da bi se proživjele sve tjeskobe, snovi i bijeda beskućnika. Upravo to predlžae šok-izložba što je u Washingtonu predstavlja Smithsonian Institution, poznato udruženje muzeja federalne prijestolnice. Redatelj kazališta Sausalito (Kalifornija), Chris Hardman zamislio je tu spektakularnu izložbu kao "društveni simulator". Tridesetminutni posjet obavlja se individualno. Posjetitelj ulazi prvo glavom, zatim polegnut na stolu mrtvačnice s magnetofonskim slušalicama na ušima. "Vi ćete umrijeti". Tama okružuje posjetitelja koji leži sam na operacionom stolu. Glas pripovjedača najvaljuje mu izlazak iz te impresivne pretkomore i on se "ponovo rađa". Od rođenja u siromašnoj obitelji do noći na klupi, vođen jedino tim metalnim glasom, on će morati prijeći labirint uskih hodnika i mračnih prostorija, gdje vrebaju spodobe uznemiravajućeg izgleda. Međunaslov: Strahovita samoća Osjećajući se strahovito sam, na trenutke ozlojeđen ili bijesan, posjetitelj je u iskušenju da pobjegne iz tjeskobne atmosfere koju stvaraju zvuci, osvjetljenje i oblici što ga okružuju. Izlazi u slučaju opasnosti smješteni su na tom putu za one najosjetljivije. Hrabri posjetitelj prolazi teško djetinjstvo - "ima djece-kokaina, djece-heroina, i djece-alkohola", tvrdi pripovjedač --, silovito mladenaštvo --"udari, izmlati, tuci", naređuje zavodljiv glas u trenutku kada se pojavljuje ispred boksačke kožnate kruške -- i njegovo obiteljsko okruženje je agresivno: psovke, razbijeno staklo, plač djeteta odjekuju u ušima. Na izlasku iz popravnog doma, lutka-socijalni asistent upozorava ga gorkim smješkom da će "biti jako teško" pronaći zaposlenje. Zapošljava se kao kuhar u lancu restauranta koji pripremaju hamburgere. Time ulazi i u lanac droge, krađa i sitnih prevara. Međunaslov: Boca je jedina prijateljica Glas pripovjedača zamijenjuju glasovi beskućnika. Oni pričaju svoj san o glavnom zgoditku na lutriji jednog lijepog dana. "Ako igraš svaki dan, jednom ćeš uspjeti", uvjerava neki čovjek veselo hihoćući. Po izlasku iz zatvora, posjetitelju biva jasno kako mu preostaje jedino život beskućnika. Nakon juhe za siromašne u domu za socijalnu pomoć, naći će se polegnut na klupi, u tami ispresjecanoj zabrinjavajućim šumovima. Jedina preostala prijateljica na dohvat ruke je - boca. Da bi mogao izići s izložbe i priključiti se umirujućem svijetu normalnih ljudi, posjetitelj mora napraviti kolut i naći se na željezničkoj bankini kao slijepi putnik noćnog vlaka. Izložba, koju dnevno posjeti tek stotinjak posjetitelja, po jedan svake tri minute, trebala bi biti otvorena do 15. travnja. "Potresao me taj tridesetminutni posjet. Takav vas život mora izluditi", komentira Me'ghan, mlada studentica iz Washingtona koja je na tu čudnovatu izložbu došla s prijateljem Peterom. "Želim da George Bush dođe posjetiti izložbu", dodaje mladić, tvrdeći da nakon ovog iskustva "osjeća konkretniju simpatiju" za beskućnike. (Hina)dd 012158 MET mar 92