SERVIS POSEBNIH NASLOVA

Nadnaslov: Stambena kriza u Njemačkoj Naslov: Život na cesti Podnaslov: Nisu više samo marginalci bez krova nad glavom, ovdje se sada ubrajaju i cijele obitelji, 15 posto žena i samohranih majki kojima Ustav međutim obećava "zaštitu i pomoć" Piše: Christophe BEAUDUFE, AFP BONN - "Dajem 1.000 DEM onome tko mi pomogne unajmiti garsonijeru u centru grada". Taj mali oglas, rukom napisan i zalijepljen na drvo u otmjenoj četvrti Bonna, ne iznenađuje više nikoga: podsjeća tek na strašnu krizu što već tri godine hara najskromnijim domovima najnaprednije zemlje Europe. Mediji redovito izvještavaju o nevoljama obitelji s dvoje, troje ili četvoro djece, koji, izbačeni iz svojih domova zbog neplaćanja stanarine, životare zbijeni u jeftinim pansionima ili prihvatnim domovima. Već sada je samo u Zapadnoj Njemačkoj 130.000 nezaposlenih osuđeno na život na cesti, prema procjenama Društva za raspodjelu i napredak. Nisu više samo marginalci pripadnici vojske od 730.000 osoba "bez stalnog mjesta boravka" koji žive bez krova nad glavom ili pod privremenim krovom. Ovdje se sada ubrajaju i cijele obitelji te 15 posto žena, među njima mnogo samohranih majki, kojima međutim njemački Ustav iz 1949. godine obećava "zaštitu i pomoć". Mnogostruki su razlozi krize. Na istoku, visoka nezaposlenost i niske plaće često onemogućuju plaćanje najamnina, umnogostručenih u prosjeku i do četiri puta nakon odmrzavanja cijena 1. listopada 1991. U Berlinu gdje 300.000 osoba traži stan, najava o selidbi vlade i parlamenta iz Bonna u Berlin izazvala je spekulacije. "Tržište stanova u Zapadnom Berlinu nedostupno je osobama koje zarađuju prosječan dohodak", naglašava Hartmannn-Vetter iz berlinskog udruženja stanara. Međunaslov: Rastu stanarine i zahtjevi vlasnika Istočna Njemačka raspolaže s 2,7 milijuna državnih stanova koji trebaju biti reprivatizirani. Očekuje se da će nekih 650.000 vlasnika kojima je komunistički režim oduzeo vlasništvo uložiti reklamacije zbog oronulosti i zapuštenosti stanova. Sve u svemu, stanovi i dalje zjape prazni ili zbog nedostatka kupaca ili iz razloga sigurnossti. Podmićivanje je uobičajeno. Često se organizira crno tržište, gdje neke mreže pod-iznajmljuju po cijenama zabranjenim za društvene stanove. Na zapadu, analitičari objašnjavaju situaciju nedavnim prilivom stanovništva: blizu dva milijuna doseljenika porijeklom Nijemaca pristiglo je iz SSSR-a i Istočne Europe, među njima i podnosioci zahtjeva za azil pristigli do 1988. godine, smještenih u nekoć najjeftinije društvene stanove što su ih dobijali oni s najnižim primanjima. Njima valja pridodati i milijun istočnih Nijemaca koji su prešli na Zapad od 1989. godine. Manfred Rommel, predsjednik zajednice njemačkih gradova, predviđa da će se situacija pogoršati tijekom 1992. godine, "zbog porasta kamatne stope, eksplozije cijena zemljišta i izgradnje". Rezultat: buknule su stanarine ali i zahtjevi vlasnika. U Frankfurtu, Hamburgu, Berlinu, ali i u manjim gradovima, mjesečna stanarina u gradu može doseći 30, čak 40 DEM (25 dolara) za kvadratni metar. Nerijetko se stan traži i šest pa i osam mjeseci te vlasnici ne oklijevaju navesti u malim oglasima da ne primaju parove s djecom, psima, niti mlađe od 45 godina. I to onda kada ne traže kauciju u iznosu cijene šestomjesečne stanarine. Federalna je vlada predvidjela za ovu godinu bitno povećanje kredita za socijalne stanove, što osporavaju udruženja i oporba. Ministar za uređenje zemljišta, Irmgard Schwaettzer, namjerava izgraditi 120 do 130.000 društvenih stanova godišnje u slijedeće tri godine. Ali njemačko udruženje stanara ocijenjuje da već nedostaje 2,7 milijuna stanova u cijeloj zemlji, od toga 1,5 milijuna na zapadu. (Hina)dd 021933 MET mar 92