SERVIS POSEBNIH NASLOVA

Nadnaslov: Završen filmski festival u Berlinu Naslov: Glavna nagrada filmu dobrih, časnih osjećaja Podnaslov: Iako je najvrjednije priznanje otišlo u Ameriku, sve ostale nagrade ostale su u Europi - Ovogodišnja velika novost je pojava istinskog europskog filma Piše: Agnes DORNNIKOV, AFP BERLIN - Poplava američkih filmova u službenom programu 42. međunarodnoga filmskog festivala u Berlinu isplatila: jedan od šest filmova, "Veliki kanjon" Lawrencea Kasdana, dobio je Zlatnog medvjeda. Iako svjetskom filmskom proizvodnjom, posebice europskom, dominira američka kinematografija, ipak su sve, osim glavne nagrade, ostale u Europi. Ali Zlatni medvjed daje obilježje "Berlinskom festivalu" i ostaje u sjećanju. "Veliki kanjon" je film pun dobrih, časnih osjećaja: volite se međusobno, pomažite si i bit ćete sretni usrećujući ostale. Ta trenutačno moderna tema u Sjedinjenim Državama, u filmu je razrađena pojednostavljenim pristupom. Neka vrsta kinevanđelja. Ostale američke filmove, uvijek profesionalno napravljene zahvaljujući umješnosti redatelja, tehnologiji ili glumi, opterećuje nasilje, navlastito u filmu "Cape Fear" Martina Scorsesea u kojem Roberto de Niro uživa u ulozi bivšeg zatvorenika koji se želi osvetiti svojem odvjetniku. Tu je i "Bugsy", istina izvan konkurencije, s deset nominacija za Oskara i s Warrenom Beattyjem koji ružno stari, u ulozi umobolna mafioza, čiji fizički izgled jako podsjeća na Richarda Nixona. Ta dva primjera tog stila bliže se grotesknom zbog obilja nasilja na ekranu. Sve pliva u krvi, kliže se po njoj, ima je posvuda, puca se do mile volje, bez razloga. Međunaslov: Istinski europski film Ovogodišnja velika novost u Berlinu je pojava istinskog europskog filma, iako su to tek počeci. Film poput "Utza" Georgea Sluitzera (Nizozemska), englesko-njemačko-talijanska kooprodukcija, snimljen je na engleskom u Pragu s njemačkim glumcima. Tema je europska, pomalo retrospektivna, zastarjela, ali nosi svu privlačnost srednjoeuropske kulture, koju smo smatrali iščezlom. Glavni glumac je uostalom nagrađen Srebrnim medvjedom. Slična stila je film "Slatka Emma", Istvana Szabe, stalnog sudionika međunarodnih festivala, koji je u jeftinu filmu (300.000 dolara) znao predočiti svu tjeskobu oslobođena naroda koji se još ne zna snaći u toj slobodi, težoj nego su je zamišljali. Njemački film "Mrvica" Vadima Glowna, s kojim je završio festival u ponedjeljak navečer, izvrsna je komedija o odnosima stanovnika bivšeg DDR i njihovih zapadnih susjeda. Jedna dražesna baka brzo postaje poslovna žena bez premca. Tu je bio i "Krapatchouk" u okviru posebnog programa Panorama. Filmski stvaraoci više europskih zemalja uspjeli su vrlo brzo u svim tonovima progovoriti o suvremenim prevratima u Europi, svim njihovim posljedicama, te o nadama i tugama ljudi. Povijest je bila temom u dva filma iz Španjolske: katalonski "El llarg Hivern" Jaimea Caminoa o građanskom ratu i "Beltenebros" Pilara Miroa o frankističkom razdoblju te u "Unutarnjem krugu" Andreja Končalovskog o ljudima koji su okruživali Staljina. Film klasičnijeg stila Šveđanina Jana Troella "Kapetana", građenog na ubojstvu cijele obitelji što su ga počinila dvojica lutalica i koje je potreslo Švedsku prije tri godine, dobio je za režiju Srebrnog medvjeda što mu ga je dodijelio međunarodni žiri uz predsjedanje francuske glumice Annie Girardot. Međunaslov: Bez velikana Na festivalu nije bilo velikana Rusa Vitalija Kanevskog (dobitnika Zlatne kamere u Cannesu za "Ne miči se, umri i uskrsni"), čiji je drugi film "Nezavisan život" u posljednjem trenutku povukao iz selekcije francuski producent Patrick Godeau koji je, kako se pričalo u Berlinu, želio da se taj film kandidira u Cannesu ove godine. Moritzu de Haldenu, direktoru berlinskog festivala, to se nije nimalo svidjelo i kani se pismeno obratiti Gillesu Jacobu s cannskog festivala u nakani da rasprave slične primjere povlačenja filmova u posljednjem trenutku, zbog drugog festivala. Jedan je sastanak na vrhu u Berlinu prošlog tjedna okupio više predstavnika međunarodnih festivala. Na popisu nagrađenih nije ovog puta bilo Francuske, koja se natjecala sa "Zimskom pričom" Erica Rohmera kojem se u posljednji trenutak, zamjenjujući ruski film, pridružio film "Sva jutra svijeta" Alaina Corneaua. Konačno Berlin je, a ponajviše posebni programi Panorama i Forum, mjesto na kojem se moglo vidjeti i ponovno gledati oko 800 filmova svih vrsta. Bilo je onih "obveznih" kao "Život boema" Finca Akija Kaurismakija i "Swoon" Amerikanca Toma Kalina, kao i retrospektive. Ekumenski žiri je najboljim filmom proglasio "Infinitas", predugo, troipolsatno mudrovanje o životu i smrti, Rusa Marlena Kutijeva, starog poznavatelja sovjetske kinematografije. Isti je žiri pohvalio više filmova među kojima i "Marijino Navješćenje" Alaina Cunyja. (Hina) zg 252028 MET feb 92