SERVIS POSEBNIH NASLOVA

Nadnaslov: Ratovi 20-tog stoljeća na Berlinskom filmskom festivalu Naslov: Rat - metafora ljudske patnje Podnaslov: Ostavština građanskog rata utisnula duboke ožiljke Piše: Mark HEINRICH, Reuter BERLIN - Potresni film o španjolskom građanskom ratu prikazan je ovih dana na berlinskom filmskom festivalu u konkurenciji za neku od 5 nagrada. "Duga zima (El llarg hivern, na katalonskom) priča je o sukobima unutar istaknute obitelji iz Barcelone čiji su članovi rastrgani između lojalnosti španjolskim fašistima odnosno republikancima. Režiser Jaime Camino ističe kako su ga na snimanje filma potakle političke i socijalne paralele između španjolskog građanskog rata od 1936-39 i buđenja "nacionalizama" u istočnoeuropskim zemljama nakon pada komunističke vladavine. "Vidio sam slike ljudskih patnji gledajući izbjeglice u Jugoslaviji zbog rata između Srba i Hrvata. Pomislio sam: Kamo će ti ljudi poći?", izjavio je Camino na konferenciji za novinare nakon projekcije filma. "Taj rat i val emgiracije iz zemalja istočne Europe dovode do kaosa koji nas s tugom podsjeća na strašno razdoblje kroz koje je prošla Španjolska". U Španjolskoj, fašističke snage Falange pobijedile su republičku koaliciju liberala, komuniste i anarhiste te uspostavile desničarsku diktaturu pod Franciscom Francom. Francova smrt 1975. dovela je do demokracije no ostavština građanskog rata i Frankova autokratska vladavina utisnula je duboke ožiljke u španjolskoj naciji. "Duga zima" u kojoj glavnu ulogu tumači veteran talijanskog filma Vittorio Gassman, pripovijeda zbivanja u obitelji Casals koja pripada višoj srednjoj klasi Barcelone dok Frankova vojska steže obruč oko Katalonije, posljednjeg bastiona republikanske vladavine. Film je mješavina obiteljske drame i akcionih političkih previranja te se Camino nada velikom komercijalnom uspjehu. "Duga zima" prikazat će se kasnije u Španjolskoj krajem mjeseca a uskoro i u Europi. Upravo se razgovara o distribuciji u SAD. Međunaslov: Izgubljen i beskoristan rat Četverosatni dokumentarni film prikazan u nedjelju svjedočanstvo je o alžirskom ratu za nezavisnost od 1954-62 u kojemu veterani francuske vojske pričaju svoju priču. "La Guerre sans nom" (Neobjavljeni rat), francuskog režisera Bertranda Taverniera, bit će premijerno prikazan u Francuskoj u srijedu u vrijeme kada nemiri u Alžiru oživljavaju uspomene na sukobe koji su doveli do nezavisnosti Alžira 1962. godine. Uvođenje izvanrednog stanja ovog mjeseca nakon obustave daljnih izbora u kojima se očekivala pobjeda islamskih fundamentalista navela je Francusku da napravi planove za moguću evakuaciju francuskog stanovništva u Alžiru. U samoj Francuskoj vlasti se neprestano sukobljavaju s djecom alžirskih dobrovoljaca (Harkis) koji su se borili na strani Francuske a nakon rata emigrirali u Francusku. Oni zahtijevaju posao i bolje stanovanje te žele da se stane na kraj onoga što smatraju netolerancijom i dvostrukim moralom. Tavernier kaže kako je njegovo djelo svojevrsna prekretnica jer se nije usredotočio na školske ili službene verzije već su u žiži njegova zanimanja bili obični francuski novaci. "Film ide za tim da dade riječ ljudima koji nikada ranije nisu imali prilike reći svoju istinu", izjavio je Tavernier na konferenciji za tisak. "Bila je to duga šutnja jer bio je to izgubljen i beskoristan rat. Vojnici su se vratili u Francusku koja se promijenila, evoluirala te nije željela salušati njihovu priču", rekao je on. "Odnosi se na specifičnu francusku situaciju ali dodiruje univerzalne vrijednosti i osjećaje". Tavernier je bivše vojnike koje je ispitivao usporedio s Amerikancima koji su se borili u vijetnamskom ratu te Rusima mobiliziranim za rat u Afganistanu tijekom 10-godišnje sovjetske intervencije. Nekoliko desetaka veterana, često boreći se sa suzama, prisjeća se strahova, iznemoglosti, usamljenosti i okrutnosti koju su proživjeli u Alžiru. Niti jedan od njih nije nikada prije bio intervjuiran. Neki optužuju rat, drugi tvrde kako je bio pravedan. Mnogi drže da su bili zloupotrijebljeni od udaljene vlade i napušteni od francuskog naroda. Film je snimljen u koprodukciji sa televizijskom stanicom Canal Plus. Britanski BBC kupio je prava. Film nije prikazan u konkurenciji 24 igranih dugometražnih filmova za Zlatnog i Srebrnog medvjeda Berlinskog festiva. (Hina) 181425 MET feb 92