SERVIS POSEBNIH NASLOVA - BORDELI

Nadnaslov: Pola stoljeća grižnje savjesti japanskih ratnih veterana Naslov: Operacija "Bordel" Podnaslov: Ratni zločini ipak ne zastarijevaju, Japan će vjerojatno obeštetiti preživjele žrtve. 80 posto "žena za zabavu" bile su Koreanke. Piše: Mark O'NEILL, Reuter TOKIO - Nedavno otvorena vruća telefonska linija omogućila je bivšim japanskim vojnicima koji su zlostavljali Koreanke u vojnim bordelima da konačno progovore o krivnji koju desetljećima nose na savjesti. Borci za ženska prava krenuli su u bitku protiv kolektivne amnezije službenog Japana otvorivši sredinom siječnja vruću telefonsku liniju. Taj korak učinjen je nešto prije odlaska japanskog premijera Kiichija Miyazawe u posjet Južnoj Koreji. Pozivi ostarjelih bivših vojnika prisilili su japanskog premijera da na dnevni red stavi i dugo odgađano pitanje uloge carskog Japana u organiziranju prostitucije u Koreji. Zbunjeni Miyazawa vratio se iz Seoula rekavši kako bi Japan mogao platiti odštetu preživjelim žrtvama. Prema procjenama korejskih boraca i branitelja ljudskih prava japanska carska vojska natjerala je najmanje 100.000, možda i 200.000 žena u vojne bordele otvorene u Kini i drugim dijelovima Azije koje je okupirala. Osamdeset posto žena bile su Koreanke, mnoge od njih još djevojčice. Poslije rata vojska je vješto zabašurila svoju rabotu uništivši većinu dokumenata. Oni koji su bili umiješani šutjeli su iz srama ili straha od društvene osude. Povijesne knjige u školama nikada nisu pominjale japanska zlodjela. Međunaslov: Mnogi su plakali na telefon Šačica aktivista u Japanu i Južnoj Koreji krenula je u donkihotstku borbu ne bi li ishodila službeno priznanje Japana o ulozi vojske u tom prljavom poslu te izborila odštetu za žene koje su preživjele patnju i poniženje. Brana šutnje konačno je pala. Prve su progovorile tokijske novine donoseći izvatke iz vojnih dokumenata koje je pronašao sveučilišni profesor te otkrile pojedinosti vojnog plana za "operaciju bordel". Otkriće je prisililo predstavnika šefa vlade da konačno prizna kako je vojska bila upletena. Otvorena je vruća telefonska linija. Uslijedili su pozivi ratnih veterana, ukupno 230 poziva vojnika, liječnika, bolničara. Govorili su emotivno o onome što su učinili i vidjeli prije pola stoljeća. Mnogi su plakali na telefon otkrivajući tajne zaključane od 1945. "Većina ih je to krila čak i od svojih supruga i djece", kaže Kenichi Takagi, odvjetnik koji je pomogao uvođenju telefonske linije. "Željeli su ispovijedati svoju krivnju". Neki su nazivali iz javnih telefonskih govornica kako ih ne bi čuli članovi obitelji ili kolege s posla. Međunaslov: Hitno otvoriti "centre za zabavu" Opisali su do u tančine razrađen vojni plan s "centrima za zabavu" kako se to naziva u Japanu. Centri su otvarani i u željezničkim vagonima. Čak su i majke bile tjerane na prostituciju. Jedan se čovjek sjećao 13-godišnje kineske djevojčice prisiljene na rad u vojnom bordelu. Takagi tvrdi kako ništa od toga nije izbilo na vidjelo nakon rata kada su vojni sudovi po Kini osuđivali japanske vojnike zbog mnogih okrutnosti počinjenih protiv civila. Više od polovice veterana ostavilo je svoja imena i adrese. Mnogi su pristali svjedočiti na sudu. "Vodio sam centar za zabavu u Hankou (Centralna Kina)", rekao je bivši potporučnik Seikichi Yamada. "Svi smo znali da centrima upravlja vojska. Jedan od razloga za otvaranje bio je i pokušaj zaustavljanja srdžbe domaćeg pučanstva protiv Japana", kaže on. U jednom vojnom dokumentu iz 1938. objašnjava se kako je narod bjesnio zbog učestalih silovanja lokalnih žena od strane japanskih vojnika. Kineski komunisti širili su vijesti o tim zločinima kako bi podgrijali antijapanska osjećanja izazivajući pobunu lokalnog stanovništva, kaže se u dokumentu vojne jedinice u Shandongu, u Istočnoj Kini. Međunaslov: Samo isprika nije dovoljna Dokument zagovara brzo otvaranje "centara za zabavu" gdje bi se vojnicima pružila zabava pod vojnom kontrolom. Bivši vojni policajacac (81), opisao je u dnevnom listu Asahi Shimbun kako su vojska i policija podijelile južnu Koreju na kotare, a svaki od njih trebao je raspolagati određenim brojem žena koje su imale zadovoljavati "potrebe" nekih milijun japanskih vojnika koliko ih je bilo u Kini. Žene su otpremane brodovima uz oružje i municiju do vojnih baza na jugu i u središtu Kine. U prosincu su tri bivše žene za zabavu sjedile u Tokijskom sudu tražeći službenu ispriku i naknadu za ratne uvrede. Čak i nakon toliko godina samo je jedna od njih, Kim Hak-sun, hrabro otkrila svoj identitet. Kada se prošlog tjedna Miyazawa ispričao južnokorejskom parlamentu Kim (67), se obratila gomili ljudi što su prosvjedovali u blizini. "Samo isprika nije dovoljna", rekla je ona. "Ako japanska vlada ne preuzme punu odgovornost za taj čin, uključujući i odštetu, ne može biti govora o iskrenom prijateljstvu između Koreje i Japana". (Hina) fs 231328 MET jan 92