SERVIS POSEBNIH NASLOVA BORIS JELJCIN

Nadnaslov: Oslabljeni položaj "junaka druge ruske revolucije" Naslov: Jeljcin pred summit u Vancouveru Podnaslov: Oslabljen gubitkom podrške dojučerašnjih suradnika, bez mogućnosti za autoritarnu opciju i uz pooštrenje pravila igre oko referenduma od strane Kongresa, Jeljcin se, čini se uspješno, okrenuo ruskom narodu Piše: Paola MESSANA, AFP MOSKVA - "Ruski građani, proces zbacivanja predsjednika je pokrenut": obraćajući se 25. ožujka patetičnim pozivom na televiziji, Boris Jeljcin pokazao je do koje mjere je osamljen njegov položaj. Čovjek koji će se sresti s Billom Clintonom u Vancouveru nije više junak koji trijumfira "drugom ruskom revolucijom", tim golemim zamahom prema slobodi što je za cijeli svijet predstavljao pad SSSR-a i komunizma. Položaj "prvog predsjednika izabranog općim pravom glasa" kojeg progoni Kongres od više od 1.000 nesmiljenih deputata ustvari je susupendiran po ishodu rasprave o referendumu 25. travnja, kojeg su njegovi protivnici učinili praktično nepremostivim. Lišen velikog dijela svojih ovlasti dok je tražio nastavak osporavane "šok terapije", bivši aparčik Komunističke partije Sverdlovska (Ural, danas Ekaterinburg), postao je prije svega simbol "divljeg liberalizma" na kojeg ukazuje sve veći dio stanovništva. Starog 62 godine, iscrpljuje ga predsjednik parlamenta Ruslan Hasbulatov. Jedna za drugom političke stranke pridružuju se oporbi. Iznevjerio ga je njegov zamjenik predsjednika Alekasandar Ruckoj i sekretar Vijeća ruske sigurnosti, pa Boris Jeljcin više ne može računati na državni vrh, već samo na ograničeni krug vjernih pristaša. U subotu 27. ožujka, slavni bijeli pramen kose šefa države, uvijek savršeno počešljan, padao je tužno na njegovo čelo kada se žurio na tribinu Kongresa, ne bi li odvratio staru skupštinu poteklu iz komunističke prošlosti, od prihvaćanja odluke koja uključuje njegovu direktnu odgovornost za političku propast zemlje. Ta rezolucija ipak je dva dana kasnije izglasana. Međunaslov: Sve je u rukama naroda Naknadna objašnjenja, koja su se pozivala na teniski match, saunu, ukratko žurbu u kojoj je predsjednik prekinuo svoj dnevni program kako bi odjurio u Kremlj zaustaviti nesreću, nisu bila dovoljna da bi rastjerala dojam slabosti. Ta su objašnjenja prije svega potsjetila da je Boris Jeljcin čovjek krhka zdravlja, čije neprospavane noći i brige nisu uvijek dovoljno objašnjenje oteklina lica i isprekidanosti daha. Nedavna smrt njegove majke, za koju je bio izrazito vezan, samo je pogoršala situaciju. U pokušaju nametanja svog autoriteta, predsjednik je pokušao povisiti ton 20. ožujka najavljujući uvođenje predsjedničke vlasti. Njegovi uzmaci i nepokretnost pokazali su bez sumnje da više nema mogućnosti za autoritarnu opciju. Uhvaćen u pravnu, zakonsku zamku Ustavnog suda i parlamenta, tvorac nezaustavljivog porasta demokratske oporbe u Rusiji krajem 1980-ih godina odlučio je ponovo se obratiti ljudima na ulici. Govornik masa s kraja razdoblja Gorbačova, uspio je u svoju korist pokrenuti stanovništvo umorno od političkih borbi i često razočarano slobodom koja se očitovala vrtoglavim porastom korupcije i osiromašenjem velikog broja ljudi. Boris Jeljcin ponavlja da svoj legitimitet duguje narodu, a ne Kongresu. Ali ponovno dovođenje njegove sudbine u ruke naroda 25. travnja opasan je poduhvat obzirom da je Kongres pooštrio pravila igre oko referenduma. (Hina) br 032245 MET apr 93