STATUS USELJENIH VOJVOĐANSKIH HRVATA U HRVATSKOJ

ZAGREB, 29. ožujka (Hina) - Iseljavanje Hrvata iz Vojvodine postaje svakim danom sve masovnija pojava, osobito posljednjim pojačavanjem pritisaka srpskih vlasti za iseljavanjem. Osnovni problem za oko 35 tisuća prognanih i izbjeglih vojvođanskih Hrvata, koliko ih je od jeseni 1991. godine došlo u Hrvatsku, postaje zamjena njihove imovine te definiranje njihova statusa u Hrvatskoj po dolasku, izjavio je Hini tajnik Zajednice izbjeglih i prognanih Hrvata iz Vojvodine u Zagrebu Josip Sorić. Po podacima kojima Zajednica raspolaže, dosad je oko pet tisuća domaćinstava zamijenilo svoju imovinu, ali čak 30 posto prognanih i izbjeglih iz Vojvodine još čeka na zamjenu, budući među useljenima ima radnika te sitnih seljaka za čiju je skromniju imovinu teže pronaći primjerenu zamjenu. "Sve te zamjene bile su praćene brojnim teškoćama i izvođene su pod vrlo jakim pritiskom, a u nekim slučajevima došlo je do potpunog osiromašenja nekad bogatih srijemskih ili bačkih seljaka", kazao je Sorić, istaknuvši da je samo stare devizne štednje u srpskim bankama ostalo u vrijednosti od 4 milijuna njemačkih maraka. "Srbi dolaze u naše kuće sa slikom svojih kuća i šalju nas u zabiti. Njihova sela su pustoš u odnosu na naša najmanja, koja sva imaju telefon struju i vodovod", naveo je. Ljudi često u Hrvatsku iseljavaju na slijepo ne znajući kakove su kuće, koje Srbi žele zamijeniti, a mnogi tek nakon iseljavanja pokušavaju zamjenu, što je bio čest slučaj kod prvih iseljavanja te kod pod fizičkom prisilom istjeranih obitelji. U zapadnoj Slavoniji i Podravini za ogromne kuće te ponekad i po 50 hektara zemlje u Vojvodini dobijaju tek kuću s puno manje zemlje lošije kvalitete, uz minimalnu mehanizaciju u odnosu na ostavljenu na vojvođanskim imanjima, gdje je prirodno bilo imati po tri traktora. Ostalo je mnogo zemlje za koju nisu dobili ništa, jer Srbi toliko zemlje u Hrvatskoj nisu imali. Bilo je i slučajeva zamjene kuća u riječkoj regiji i dvadeset kilometara udaljenih od mora, a koje su Vojvođani uzimali misleći se baviti turizmom. "Neki od njih na taj su način postali socijalni slučajevi", ustvrdio je Sorić. Napomenuo je da se zamjenom zadržava barem dio vrijednosti ostavljenog, dok prodaja to potpuno obezvrijeđuje. "Srbi nam nisu dopustili izvoženje naše poljoprivredne mehanizacije iz Srbije, a slično se dogodilo i Hrvatima privatnim poduzetnicima, koji su ostali bez strojeva i kapitala uz već prethodno oduzeta vozila za potrebe srpske vojske", kazao je. Nakon zamjene, pojavili su se problemi u stjecanju prava na zamijenjenu imovinu i preseljenju osobnih stvari, za čije je unošenje u Hrvatsku potrebno plaćati carine, dok se imovina kupljena nakon 7. listopada 1991. uopće ne može unijeti. Događalo se, tvrdi Sorić, da su u nekim od tih kuća već smješteni prognanici, te su na račun vojvođanskih Hrvata često izricane optužbe da tjeraju hrvatske prognanike. Sorić je takve tvrdnje demantirao, ističući da nema slučaja niti jednog sudskog naloga u korist Vojvođanina za iseljavanjem prognanika, koji se jedino moraju zadovoljiti dijelom prostora u kući novog vlasnika. "Zajednica se ne bavi zamjenama te nudi tek pravnu pomoć i savjet, kako nas tko ne bi kasnije optužio zbog iseljavanja Vojvodine, koje mi ne možemo spriječiti", naveo je Sorić. Zajednica izbjeglih i prognanih Hrvata iz Vojvodine u Zagrebu osnovana je 27. prosinca u zagrebačkoj Dubravi kao vanstranačka organizacija s poglavito humanitarnom zadaćom pružanja pomoći sve većem broju izbjeglih vojvođanskih Hrvata, kao i onima koji su ostali u Vojvodini iznošenjem istine o etničkom čišćenju Vojvodine pred međunarodne organizacija za zaštitu ljuskih prava s kojima su uspostavljeni brojni kontakti. U tijeku je prikupljanje dokumentacije o državnom teroru Srbije, koja će biti dostavljena Komisiji UN za utvrđivanje ratnih zločina u bivšoj Jugoslaviji. Dolaskom prvog velikog izbjegličkog vala u jesen i zimu 1991. godine, Zajednica se bavila njihovim smještajem, uglavnom kod obitelji koje su u posljednjih tridesetak godina iselile iz Vojvodine. Zbog toga, tvrdi Sorić, prognanih Vojvođana nema u hotelima i malo ih je sa žutim kartonom, kojeg koriste tek nekoliko mjeseci do dobijanja domovnice. Preko Zajednice obrađeno je i izdano oko osam tisuća domovnica, a to organizirano predavanje zahtjeva omogućilo je brže rješavanje osnovnog statusa vojvođanskih Hrvata u Hrvatskoj, koji još uvijek muči mnoge kad se nađu u Hrvatskoj bez osnovnih dokumenata potrebnih za izdavanje domovnice. Mnogi bi po krsne listove trebali nazad u Vojvodinu u koju povratka više nema, a i uz izlaganje riziku vlastiti život to ne znači da će je dobiti. Srpske su vlasti, naime, još davno u mnogim mjestima oduzele župnicima matične knjige i odnijeli ih u općinu. Na prenošenje mirovine iz Srbije u Hrvatsku čeka se i po šest mjeseci. Zbog toga se vojvođanske Hrvate upućuje u Centre socijalne skrbi što je najveća kazna za jednog Vojvođanina. Teškoće se javljaju i kod priznavanja radnog staža, školskih diploma... Dodatni problem su i Mađari, od kojih je dio zajedno s Hrvatima došao iz Vojvodine u Hrvatskoj. Sorić je objasnio da su oni, asimilirani u hrvatskim enklavama, zaboravili mađarski jezik. "Već godinu dana čekamo da pitanje hrvatskih prognanika iz Vojvodine dođe na sjednicu Vlade, kako bi se trenutno izuzetno težak položaj useljenih, zbog potpune neprilagođenosti hrvatskih zakona njihovim potrebama, barem malo olakšao", izjavio je Sorić. Svi pravni problemi doseljenih rješavaju se u pomanjkanju zakonskih propisa kao slučajevi što ide izuzetno sporo i teško. Dosad nismo mogli mijanjati imovinu sa Srbima izuzev s onima koji imaju domovnicu, ali će se po svemu sudeći taj zakon mijenjati, te će Srbi moći raspolagati svojom imovinom u Hrvatskoj, ali samo u zamjeni. Surađujemo s Ministarstvom uprave i pravosuđa, a sada se u Ministarstvu vanjskih poslova osniva odjel za bavljenje manjinama, posebice hrvatskom manjinom u Vojvodini i pokušajem zaštite preostalih. Predstavnici Zajednice, kazao je Sorić, bili su gosti prve Konferencije prognanika Republike Hrvatske prošlog tjedna u Osijeku i primljeni su za stalnog promatrača, a na slijedećem zasjedanju postat će njeni stalni sudionici. Sličnosti interesa prognanih vojvođanskih Hrvata s Konferencijom progananika velike su, istaknuo je, osobito po pitanju vraćanja na prostore Slavonije i Baranje. "Za te prostore smo osobito zainteresirani, budući su po podneblju i načinu života najsličniji Vojvodini", drži tajnik Zajednice izbjeglih i prognanih Hrvata iz Vojvodine Josip Sorić, dodajući da bi u te dijelove Hrvatske već došli i oni koji su za sada ostali u Vojvodini. (Hina) žb 291200 MET mar 93