ISELJAVANJE HRVATA IZ VOJVODINE

ZAGREB, 25. ožujka (Hina) - U posljednja dva tjedna iseljavanje iz Vojvodine nesrpskog pučanstva, osobito Hrvata, u velikom je porastu, izjavio je za Hinu tajnik Zajednice izbjeglih i prognanih Hrvata iz Vojvodine u Zagrebu Josip Sorić. Po njegovim riječima posljednih 14 dana u Hrvatsku dnevno useljava oko 200 osoba, a državnu granicu Srbije i Mađarske prelazi oko četrdesetak kamiona. Dodao je da je tijekom 1991. i 1992. godine iz Vojvodine prognano ili pod pritiskom iseljeno više od 35 tisuća Hrvata i oko 50 tisuća Madžara. "U Vojvodini neće ostati niti jedan Hrvat. Svi će morati otići", drži Sorić. Napomenuo je da su Zajednicu u Zagrebu u prosincu 1991. godine osnovali prognani aktivni članovi Demokratskog saveza Hrvata iz Vojvodine. Zbog toga su došli u sukob sa strankom i njegovim predsjednikom Belom Tonkovićem, koji tada nije mogao prihvatiti takav stav već je pokušavao pod svaku cijenu zadržati Hrvate u Vojvodini. "Drukčije izgleda provoditi takvu politiku iz Subotice, a drukčije iz Srijema i zapadne Bačke", drži Sorić uz napomenu da je Zajednica osnovana da se iznošenjem istine pred međunarodne forume pokuša pomoći Hrvatima koji ostaju. "Najnovija masovna iseljavanja, međutim, pokazuju da smo bili u pravu", kazao je. Pritisak srpskih vlasti za iseljavanjem zadnjih se dana izuzetno pojačava, osobito u srijemskim selima oko Šida. Kao primjere naveo je sela Vašince i Kukujevce u kojima je od 80 posto Hrvata, koliko ih je živjelo prije rata, ostalo tek 10 posto. Uz Srijem, odakle je odmah po izbijanju rata u Hrvatskoj iseljavanje najprije počelo, na udaru je sada zapadni dio Bačke - općine Bač te Sombor, a primjetno je i intenzivno čišćenje gradova - Novog Sada, Zemuna i Beograda. Počelo je i iseljavanje sa sjevera Bačke oko Subotice, gdje živi najjača hrvatska enklava u Vojvodini. Time se, drži Sorić, nastavlja proces pražnjenja Vojvodine od Hrvata koji je započeo još šezdesetih godina. Od 1961. godine, kad je Vojvodini živjelo 196.499 Hrvata, do 1991. godine, odnosno prije rata u Hrvatskoj, iselilo je 94.864 Hrvata. Srbi su od 1921. godine, kad su s 37,9 posto u ukupnom pučanstvu predstavljali manjinski narod, postali 1991. godine većinski narod u Vojvodini s udjelom od 57,2 posto. U navedenom postotku ne nalazi se oko 150 tisuća Srba doseljenih samo tijekom 1991. godine u Vojvodinu. "Osobito zabrinjavajuća okolnost pojačano je iseljavanje osoba u mješovitom braku, dok su prije na udaru bili uglavnom čisto hrvatske ili mađarske obitelji", kazao je Sorić. Napomenuo je da je Vojvodina s 27,3 posto mješovitih brakova, u kojima je jedan supružnik Hrvat a drugi Srbin, držala rekord u bivšoj Jugoslaviji. Pod pritiskom za iseljavanjem su i brakovi u kojima je supruga Hrvatica, a muž Srbin, te se i takvi sve češće javljaju u Zajednicu tražeći pomoć i savjet. Prve hrvatske izbjeglice iz Vojvodine bili su dečki koji su još od svibnja 1991. godine bježali od mobilizacije, jer nisu htjeli u rat protiv Hrvatske. "Nakon toga u Hrvatsku dolaze prognanici, članovi njihovih obitelji koji istjerani sa svojih vjekovnih ognjišta zauvijek napuštaju Vojvodinu", naveo je tajnik Zajednice izbjeglih i prognanih Hrvata zi Vojvodine. Kao najčešće razloge za odlazak iz Vojvodine, Sorić je naveo prijetnje i pretrese kuća i stanova, teror četnika i drugih ekstremnih skupina uz tjelesno zlostavljanje, nasilnu mobilizaciju, otpuštanje s posla, napade na imovinu građana te hrvatska kulturna i duhovna dobra. Samo tijekom prošle godine ubijeno je sedam Hrvata u općini Bač, a po nepotpunim podacima barem je stotinjak vojvođanskih Hrvata zatočeno u srpskim logorima. Dvije osobe iz Kukujevaca smatraju se nestalima. Istaknuo je primjer srijemskog sela Nikinci gdje je podmetnut eksploziv pred župni ured i crkvu, od čega su oštećene i okolne sve hrvatske kuće. Slično se dogodilo u Kukujevcima i Slankamenu. U Slankamenu kod Inđije Srbi ne dozvoljavaju preseljenje bez prethodnog plaćanja, koje iznosi od jedne do pet tisuća njemačkih maraka, što procjenjuju komisije lokalnih moćnika. Hrvatski seljački dom "Stjepan Radić", koji u mjestu postoji od 1945 s latiničnim natpisom i hrvatskom zastavom, pretvoren je u stožer šešeljevih četnika i Srske radikalne stranke. "U nekim mjestima po želji lokalnog četnika biraju se najimućniji Hrvati te im se izdaju nalozi za iseljenje, u čemu nikakvu ulogu ne igra nečija lojalnost ili čak odziv na mobilizaciju. Jednostavo im je poreban razlog za pljačku", kazao je Sorić. "Kod zamjene kuće nitko vam ne može pomoći. Srbin vam dođe u kuću i potjera vas uz tvrdnju da ima sličnu kuću u Hrvatskoj", naveo je Sorić. Čitava obitelj mora otići, a kad dođu u Hrvatsku zatiču svakakve kuće, od kojih mnoge ne odgovaraju opisima, a negdje su u njima već prognanici. Svatko se snalazi kako zna, a neki nakon što smjeste obitelj u Hrvatskoj odlaze ponovno u Vojvodinu i pokušavaju zamjenu svojih kuća i imanja. "U pitanju je velika imovina zbog koje mnogi riskiraju život", rekao je Sorić. Iseljeni smo iz 67 mjesta u Vojvodini i naseljeni u 34 mjesta u Hrvatskoj, a jedva pet posto prognanih otišlo je u inozemstvo - Njemačku, Mađarsku, Kanadu i Austaraliju. Prvi veliki prognanički val u jesen 1991. godine zaustavio se u Zagrebu i Virovitici, a potom u Slatini, Požegi, Osijeku, Bjelovaru, Rijeci, Zadru i Splitu. "Od Donjeg Miholjca do Virovitice nema više mjesta u kojem nema naseljenih vojvođanskih Hrvata", izjavio je tajnik Zajednice izbjeglih i prognanih Hrvata iz Vojvodine u Zagrebu Josip Sorić. (Hina) žb 251137 MET mar 93