SERVIS POSEBNIH NASLOVA ISTEUROPA FILM

Nadnaslov:Istočnoeuropska kinematografija: besparica i očaj Naslov: Nemoć istočnoeuropskog filma Podnaslov:Tri godine nakon pada komunističkog režima istočnoeuropsku kinematografiju, u besparici zbog ukinutih subvencija, označava pesimizam i očaj, dok su pakao i frustracije totalitarizma, okrutna i korumpirana svakodnevnica te nesigurna budućnost lajtmotivi njezine inspiracije Piše: Sandra LACUT, AFP BEČ - Tri godine nakon pada komunističkog režima istočnoeuropska kinematografija, kojoj su uskraćene državne subvencije, jedini izvor financiranja tijekom desetljeća, prolazi tešku gospodarsku krizu i ocrtava očaj koji pogađa nove europske demokracije. U Mađarskoj, bivšoj Češkoslovačkoj i Rumunjskoj državne subvencije koje su hranile sedmu umjetnsot pod komunističkim režimom uskraćene su ili bitno smanjene od 1989. godine. U Bugarskoj, Nacionalni filmski centar se sukobljava s problemima organizacije i uprave. Rijetka privatne fondacije koje se osnivaju za podršku filmu, imaju problema u organiziranju i sukobljavaju se s fiskalnom zakonodavstvom koje nije ohrabrujuće. Većina mladih filmskih djelatnika obeshrabreno je nedostatkom materijalnih sredstava. Jedina iznimka je poljski film, koji od 1990. godine ima podršku originalnog sustava javne pomoći. Prema posljednjim podacima, Državni komitet za poljski film (CECIP) dodijelio je blizu 14 milijuna dolara sedmoj umjetnosti u 1991. godini, od čega više od polovice produkciji. CECIP je odlučio preuzeti na svoj račun u 1993. godini četvrtinu cijene kino ulaznica određene na 40 centi. Ulaznica prosječno košta više od dva dolara u ostalim zemljama Istočne Europe. Izravna posljedica tog sustava pomoći bila je produkcija u 1992. godini od 33 poljska dugometražna filma ili povećanje od 25 posto prema 1991. godini. Nasuprot tome, produkcija u Mađarskoj i bivšoj Češkoslovačkoj pala je od tada za oko 50 posto. Rumunjska je proizvela tek dvadesetak dugometražnih filmova od 1989. godine u odnosu na 24 filma tijekom posljednje godine Ceausescuovog režima. U Bugarskoj se od 1989. godine snimi 5 do 10 dugometražnih filmova godišnje, što je manje od polovice prosječne godišnje proizvodnje prethodnih godina. Međunaslov: "Rane se ne mogu izbrisati" Broj posjetitelja kino-dvorana također je bitno smanjen tijekom tri posljednje godine. Prema raspoloživim podacima, u Mađarskoj se od 1989. godine broj gledatelja smanjio za više od 50 posto. U bivšoj Češkoslovačkoj pao je sa 70,6 milijuna u 1989. godini na 43,1 milijun u 1992. godini, dok je u Rumunjskoj pao sa 200 na 40 milijuna gledatelja tijekom istog razdoblja. Istočnoeuropski film žrtva je i jake konkurencije američkih i europskih filmova koji preplavljuju ekrane i prosječno predstavljaju više od 80 posto filmova prikazivanih u kino-dvoranama. Čak u Poljskoj gdje su subvencionirane dvorane obvezne prikazivati 70 posto poljskih filmova, samo 14 posto gledatelja gledalo je lokalne filmove u 1991. godini. Međutim, uspjeh mladih generacija poljskih redatelja iz legendarne škole Lodz, u kojoj su stvoreni Wajda i Polanski, objavljuje preporod, dok je više mađarskih i bugarskih filmova nagrađeno na europskim festivalima u 1991. i 1992. godini. Ti uspjesi ipak ostaju bez većeg značaja u usporedbi s uspjesima američkog i francuskog filma. Nakon nekoliko desetljeća tijekom kojih je bila osuđena slaviti komunističku ideologiju nauštrb umjetničkih vrijednosti, filmsku umjetnost Istočne Europe označava duboki pesimizam i očaj koji se često očituju bezgraničnim cinizmom i okrutnošću. Pakao totalitarizma, frustracije komunističkog razdoblja, okrutna i korumpirana svakodnevnica kao i tjeskoba nesigurne budućnosti ostaju lajtmotivi kinematografske inspiracije. "Le lit conjugal" Rumunja Miracea Danieluca i "Hotel de Luxe" njegovog sunarodnjaka Dana Pite posebno snažno ocrtavaju očaj koji obuzima filmske umjetnike Istočne Europe. "Ima stvari koje su nas ranile i te rane se ne mogu izbrisati", izajavljuje Pita. Siromaštvo i rezigancija koji se obaraju na nove demokracije temom su filma "Roulement de tambour" ( "Barabaniada"), nijemog filma Rusa Sergeja Ovčarova, jednog od posljednjih otkrića nedavnog festivala u Berlinu. (Hina)br 180009 MET mar 93