ČETIRI NOĆI DO SLOBODE

SPLIT, 12. ožujka (Hina) - Sarajevo ostaje bez svojih sportaša. Tijekom dosadašnje srpskočetničke opsade u tom gradu raspali su se skoro svi sportski kolektivi. Međutim, nogometni klub Sarajevo uspio se održati. Njegovi igrači svih proteklih 11 mjeseci preživljavali su sarajevsku ratnu dramu dijeleći tešku sudbinu svojih sugrađana. Ta sportska družina u kojoj je bilo 26 igrača, tri trenera i tri člana uprave, prije desetak dana po prvi put je izašla iz grada strave i užasa. Prema pričanju tehničkog direktora tog nogometnog kluba Mirsada Fazlagića izlazak je podsjećao na najopasnije prizore uzbudljivih trilera. Operacija prelaska piste sarajevskoga aerodroma, jedinoga prostora preko kojega se može doći do slobode, trajala je pune četiri noći. Neustrašivi nogometaši puzali su po brisanom prostoru prekrivenim snijegom, odakle su svega 50 metara udaljeni četnički bunkeri iz kojih se vide smrtonosne puščane cijevi. Patrolirajući vojnici UNPROFOR-a svake su noći uhitili i vratili više članova te "ekspedicije", koji su na novi pokušaj bijega iz grada morali čekati sljedeću noć. I sam Fazlagić, kako objašnjava, dva puta je tako bio uhićen i vraćen. Upornost mu se isplatila, te je treći pokušaj uspio. I napokon, kad su svi članovi ekipe prepuzali "pistu smrti" skupili su se u Hrasnici, odakle su hladnjačom preko Igmana prevezeni do Konjica. Zatim su autobusom odvezeni u Hrvatsku, gdje ih najprije splitski Hajduk, a zatim zagrebačka Croatia ugošćuju s po deset dana kompletno plaćenog boravka i treniranja. "I Hajduk i Croatia pružili su nam bratsku ruku pomoći kad nam je najteže i to nećemo nikada zaboraviti", ističu igrači NK Sarajevo, koji su nakon 11 mjeseci preživljavanja sarajevskoga pakla prvi put u Splitu obuli kopačke. Znaju da će biti žuljeva, ali u usporedbi s patnjama opsjednutih Sarajlija to je sitnica. Dok je većina sarajevskih sportaša napustila grad još prošloga ljeta, igrači i treneri ovoga kluba s puškom u ruci stali su u prve borbene redove braneći svoje Sarajevo. Četvorica su ih, kaže Fazlagić, poginula, a isto ih je toliko i ranjeno. U slobodno vrijeme ti neustrašivi momci trenirali su i tri puta tjedno u školskim dvoranama u raznim dijelovima Sarajeva. Često se dešavalo, kako priča živa legenda tog kluba i nekad slavni nogometaš, a sada jedan od trenera, Danijel Pirić, da su za vrijeme treninga četnici bombardirali dvorane. Najopasnije je bilo u Skenderiji kad je u vrijeme treniranja projektil prošao kroz zid susjedne prostorije, ali srećom nitko nije stradao. "Peta kolona je otkrivala neprijatelju mjesta naših treninga, pa smo se morali snalaziti", kaže on. U tom sportskom kolektivu nema više Srba. "Svi Srbi, deset igrača, i sedam članova uprave, napustili su Sarajevo još početkom rata", kaže Fazlagić. On ogorčeno priča i o političkim igrama glede nogometnog kluba Sarajevo: "S Liverpoolom smo trebali odigrati utakmicu, ali nas je ucijenio Cyrus Vance potpisavši dokument kojim se naše gostovanje u Engleskoj uvjetuje prethodnim odigravanjem utakmice sa Crvenom zvezdom u Manchesteru, što smo mi energično odbili, jer ne želimo igrati s momčadi iz agresorske zemlje", rekao je Fazlagić. U dosadašnjem ratu u Bosni i Hercegovini poginuo je sport. Podsjećajući kako je bosanskohercegovačka nogometna reprezentacija pozvana na ovogodišnje Mediteranske igre u Montpellieru, Mirsad Fazlagić, koji je ujedno i selektor reprezentacije, ističe: "Kad smo pokušali napraviti popis nogometaša za tu reprezentaciju uvidjeli smo da su svi kvalitetni igrači napustili BiH". (Hina) ii 120858 MET mar 93