TRIBINA POSVEĆENA ANTUNU BONIFAČIĆU

ZAGREB, 28. veljače (Hina) - Tribina "Darovana riječ" u samostanu Otaca dominikanaca, bila je večeras posvećena uglednom hrvatskom pjesniku Antunu Bonifačiću, emigrantu rodom iz Punta na otoku Krku, koji je preminuo u Chicagu 1986. Akademik Dubravko Jelčić je govoreći o djelu Antuna Bonifačića, rekao kako je taj pisac, pjesnik prozaik i eseist izraziti primjer, da je hrvatska književnost nakon 1945. stvarana na dva kolosijeka, domovinska i iseljena književnost. Antun Bonifačić, napomenuo je, Dubravko Jelčić, poznat je po svoje tri zbirke pjesama iz 1926., 1932. i 1936. godine, s pjesmama koje u sebi nose izrazitu lirsku zgusnutost, s tragičnim dimenzijama, mitskim opredjeljenjima, u kojima Bonifačić iznosi svoje pjesničke slutnje, pjevajući o domovini, ljepoti, boli i uzvišenosti. Bonifačić se u svojim esejima, kazao je Jelčić, pozabavio i povijesnim smislom njegove Hrvatske, napomenuvši da Hrvatska ujedinjuje sve pozitivne vrijednosti europskog duha, da nema Hrvatske bez njezine slobode, te da je uporište Hrvatske u njezinoj kulturi i u pripadnosti Mediteranu i mediteranskom krugu. Ocjenjujući pjesništvo Antuna Bonifačića, Božidar Petrač je istaknuo da je zbog dosadašnjih političkih prilika ovo Bonifačićevo djelo 45 godina bilo zatomljeno i nepoznato hrvatskoj javnosti. "Uređujući antologiju u sjeni transcendencije zajedno s Nevenom Juricom uvrstio sam Bonifačićevo pjesništvo u ovu zbirku, te u drugu zbirku "Duša, duše hrvatske" promatrajući Bonifačića kao istaknutoga marijanskog pjesnika. Nema kod nas još književnoga kritičara i povjesničara koji bi se u koštac uhvatio s tom poezijom", kazao je Petrač. Tek su, nastavio je, 1974. godine u Chicagu štampane sabrane pjesme Antuna Bonifačića, oko 400 pjesama, pa je teško pronaći u hrvatskoj poeziji ovoga stoljeća tako znakovit opus. Godina 1945. ostavila je u Bonifačićevu stvaralaštvu posebno u njegovoj lirici, velikoga odjeka a pogotovu su to tragovi Bleiburga kroz koji pjesnik vidi etničko čišćenje svoga naroda, gorčinu, gdje je nazočan kao svjedok jedne tragedije što će dugo vremena biti njegova emigrantska tema. Bonifačićevi stihovi, kazao je Petrač, su stihovi vapaja i oproštaja od njegove domovine, ali to 'odvajanje' nije nikada potpuno. Pjesnik se uvijek vraća, rodnom otoku i moru, što mu daje krepost u trenucima emigrantske tuge i čežnje i želje za povratkom. To je osobito vidljivo u njegovoj antologijskoj poemi "Hrvatska sinfonija" u kojoj pjesnik iznosi pečalbu, bol, izgubljeni zavičaj i jedan osluh transcendencije, koja je i svojevrsna odrednica Bonifačićeva opusa. Ta tribina je, kazao je na svršetku Petrač, i zamišljena da bi predstavljala marijanske pjesnike. Izbor iz Bonifačićeve lirike večeras je kazivao Zlatko Crnković. (Hina) dd 282143 MET feb 93