PISMO DR. NOBILA GLAVNOM TAJNIKU UN (12.II 93.) - KONAČNA INTEGRALNA VERZIJA

NEW YORK, 12. veljače (Hina) - U svezi s pismom koje je 12. veljače 1993. hrvatski veleposlanik pri Ujedinjenim narodima dr. Mario Nobilo poslao glavnom tajniku UN Butrosu Butrosu Galiju, Hina je iz Hrvatskog veleposlanstva pri UN u New Yorku dobila obavijest u kojoj stoji da "pismo koje je u hrvatskim medijima objavljeno 13. veljače ne odražava točan sadržaj službenog pisma koje je objavljeno kao dokument Vijeće sigurnosti pod oznakom S-25288 jer je hrvatskim medijima GREŠKOM dostavljen jedan od nacrta pisma, koje je u konačnoj verziji u nekim dijelovima sadržajno dotjerano. Integralni tekst pisma poslanog Butrosu Galiju glasi": "Vaša Ekselencijo, Republika Hrvatska cijeni plemenit i smion rad Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda i glavnog tajnika u njihovim naporima da se pronađu trajna rješenja za krizu na području bivše Jugoslavije. U tom pogledu hrvatska je Vlada spremna potpuno surađivati s Ujedinjenim narodima, radujući se mirnom rješenju i kraju neprijateljstava u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Međutim, što se tiče operacije UNPROFOR-a unutar Hrvatske, moramo istaknuti da Republika Hrvatska nastupa u tom procesu kao suverena zemlja članica Ujedinjenih naroda i zadržava pravo da sama odluči hoće li prihvatiti daljnju prisutnost vojnika UNPROFOR-a na svom teritoriju. Hrvatska pozdravlja prijedlog glavnog tajnika da postojeći mandat UNPROFOR-a bude produžen za privremeno razdoblje do 31. ožujka, kao što je uneseno u dokument S/25264. To će osigurati dovoljno vremena za bitne pregovore o produženju i određivanju mandata UNPROFOR-a i prihvaćanje nove rezolucije Vijeća sigurnosti koja se tiče tog predmeta. Mi bismo još jednom željeli naglasiti važnost poduzimanja odlučnih mjera u svrhu provođenja rezolucija Vijeća sigurnosti i Vanceova plana. Dosadašnje je iskustvo s operacijama UNPROFOR-a u Hrvatskoj dokazalo da se strateški ciljevi Vanceova plana ne mogu postići bez odlučnije politike svjetske zajednice. Predlažemo da dodatno razdoblje do 31. ožujka 1993. godine bude upotrijebljeno za razgovore s predstavnicima srpskog pučanstva u UNPA zonama - u okviru Konferencije o bivšoj Jugoslaviji u Ženevi - u kojima bi ih trebalo uvjeriti da prihvate jamstva koja im je dala Republika Hrvatska u pogledu njihovih ljudskih, etničkih i posebnih manjinskih prava koja su im priznata hrvatskim Ustavom i posebnim ustavnim Zakonom o ljudskim pravima i slobodama i pravima nacionalnih i etničkih zajednica i manjina u Republici Hrvatskoj (usvojenim 8. svibnja 1992. godine), i Zakonom o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i ratu protiv Republike Hrvatske (usvojenim 25. rujna 1992. godine). Te je zakone usvojio hrvatski parlament posebice da bi umanjio moguću zabrinutost srpskog pučanstva u pogledu njihova statusa, što su stručnjaci Europske zajednice pozitivno vrednovali. Hrvatska podržava rad supredsjedatelja Upravljačkog odbora Konferencije o bivšoj Jugoslaviji, i poziva ih da pomognu u tim razgovorima. Hrvatska će pozdraviti pozitivan ishod tih razgovora, i očekuje da će Ujedinjeni narodi upotrijebiti sav svoj utjecaj da osiguraju provedbu postignutih dogovora. Hrvatska je Vlada spremna produžiti mandat UNPROFOR-a, ali mi moramo uvjetovati našu konačnu odluku nužnim bitnim promjenama u pristupu i operativnom okviru postojeće akcije UNPROFOR-a. Čvrsto je stajalište hrvatske Vlade da novi mandat operacije UN na teritoriju Republike Hrvatske mora biti utemeljen na bitnim načelima jedne aktivne mirotvorne operacije (peace-making). Buduće aktivnosti UNPROFOR-a trebaju stvoriti osnovne uvjete za podupiranje procesa stvaranja povjerenja nakon rata, utemeljenog na zaštiti manjina i ljudskih prava, punom poštivanju civilne države i njezinih zakona i postupnoj obnovi državnog autoriteta Republike Hrvatske na njezinu cjelokupnom teritoriju. Hrvatska naglašava važnost ispunjenja nekoliko osnovnih elemenata na kojima se mora temeljiti produženje mandata UNPROFOR-a u Republici Hrvatskoj. Čvrsto vjerujemo da provedba tih koraka mora biti određena posebnim rasporedom i krajnjim rokovima: 1. Potpuno i trenutno razoružanje svih paravojnih snaga i "milicija" u UNPA zonama i "ružičastim zonama" i uništavanje njihova teškog naoružanja, ili njihovo stavljanje pod strogu i djelotvornu kontrolu Ujedinjenih naroda, kao preduvjet za potpunu demilitarizaciju UNPA zona i postavljanje lokalnih policijskih snaga u skladu s općim načelima Vanceova plana. Ta će akcija stvoriti novo političko okruženje koje će omogućiti ljudima koji žive u tim područjima da se riješe ratnih vođa i drugih ekstremista i započnu s procesom stvaranja povjerenja nakon rata koji će utemeljiti suživot bez nasilja među ljudima koji tamo žive. To je također bitan korak koji će spriječiti namjeravanu "unifikaciju" teritorija koje su okupirali srpski pobunjenici u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini; 2. Dobrovoljan i bezuvjetan povratak izbjeglica i prognanika njihovim kućama u UNPA zonama, što je od najveće važnosti kao ključan korak u poništavanju procesa "etničkog čišćenja"; 3. Potpuna provedba rezolucije 769 (1992) Vijeća sigurnosti, kojom se nameće čvrsti nadzor snaga UNPROFOR-a nad određenim graničnim dijelovima u Hrvatskoj gdje se granice UNPA zona poklapaju s međunarodno priznatim granicama Republike Hrvatske. 4. Potvrda Vijeća sigurnosti za trenutno započinjanje procesa ponovne uspostave hrvatske vlasti u takozvanim "ružičastim zonama". Potpuno ponovno uključivanje tih područja u politički, društveni, ekonomski, fiskalni, prometni i pravni sustav Republike Hrvatske treba biti postignuto mirnim sredstvima i na način koji je u cijelosti suglasan s kriterijima Ujedinjenih naroda i KESS-a. Hrvatska namjerava održavati mir i red u "ružičastim zonama" samo sa svojim policijskim snagama. Najvažnijim korakom kojim će se ojačati mirovni proces na teritoriju Republike Hrvatske smatramo hitno započinjanje akcije koja će rezultirati potpunom demilitarizacijom UNPA zona. Hrvatska vojska će ostati izvan područja "ružičastih zona" i spremna je - kao znak dobre volje - povući svoje snage do 10 kilometara od sadašnjih UNPA granica. Kao odgovor, Hrvatska očekuje da se oružane snage SR Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) povuku 10 kilometara od Dunava i drugih dijelova hrvatske granice sa SR Jugoslavijom. Ljubazno vas molim da ovo pismo cirkulira kao dokument Vijeća sigurnosti. Primite, Vaša ekselencijo, izraze mog najdubljeg štovanja, dr. Mario Nobilo Stalni predstavnik Republike Hrvatske pri Ujedinjenim narodima" (Hina) dh 152142 MET feb 93