STALNO IZBRANO SUDIŠTE PRI HGK RJEŠAVA TRGOVAČKE SPOROVE

ZAGREB, 19. veljače (Hina) - Stalno izbrano (arbitražno) sudište pri Hrvatskoj gospodarskoj komori u prošloj je godini odlučivalo u oko 40 trgovačkih sporova, pretežito među velikim poduzećima. To je nešto manje nego u mirnodopskim uvjetima kada je privredna aktivnost normalna, no već početak ove godine pokazuje da će posla za Sudište biti više, izjavili su za Hinu član Predsjedništva i tajnik Stalnog izbranog sudišta Nikola Radić i mr. Alan Uzelac. Naime, trgovački subjekti, odnosno privredna poduzeća, mogu ugovoriti da njihove međusobne sporove koji nastanu iz ugovora o gospodarskoj suradnji, umjesto državnog, rješava arbitražni sud, što je inače ovdje tradicija stara skoro stoljeće i pol, uz prekid poslije drugog svjetskog rata od dvadeset godina. Upitan zašto se poduzeća odlučuju za arbitražu a ne za redovne sudove, mr. Uzelac kao prednosti arbitražnog suda navodi to što strane u sporu mogu same izabrati arbitre (izbrane suce) u čiju stručnost imaju najviše povjerenja, a osim toga, postupak pred arbitražnim sudom traje znatno kraće od postupaka pred redovnim sudovima, pred kojima se nerijetko može otegnuti i na nekoliko godina. Skraćenju arbitražnog postupka pridonosi i to što protiv odluke arbitražnog suda nema prava žalbe, dakle odluka je pravomoćna i konačna već u času donošenja. Naravno, stranke su dužne izvršiti odluku bez odgađanja, a takva odluka je po svojim pravnim učincima izjednačena sa sudskom odlukom. Nadalje, arbitar je "bliži strankama" i uglavnom nastoji da se stranke nagode o predmetu spora, pa tako u 10 do 15 posto slučajeva sporovi i završavaju nagodbom. A jedna je od prednosti arbitražnog postupka i to što nije javan. Međunaslov: Povratak državnosti i u arbitražnom sudovanju Do osamostaljenja Republike Hrvatske međunarodne trgovačke sporove, rješavala je Vanjska trgovinska arbitraža u Beogradu. Stoga se, nakon osamostaljenja, HGK prihvatila ostvarivanja hrvatske neovisnosti i na području nedržavnog, arbitražnog sudovanja u već postojećem Stalnom izbranom (arbitražnom) sudištu, koje je do tada rješavalo samo trgovačke sporove između domaćih gospodarstvenika. Hrvatska gospodarska komora usvojila je zato prošle godine Pravilnik o rješavanju sporova s međunarodnim elementom pred Stalnim izbranim sudištem, kao i pravilnik o rješavanju "domaćih sporova". Nikola Radić ističe da je, mada u sastavu Hrvatske gospodarske komore, Stalno izbrano sudište potpuno neovisno u svom radu. Inače, osamostaljenjem Hrvatske dio dotadašnjih "domaćih sporova" postao je "međunarodnim sporovima", primjerice sporovi hrvatskih i slovenskih poduzeća. Valja napomenuti da su do nedavno arbitražno sudovanje mogla ugovoriti samo društvena poduzeća, a sada je to omogućeno svakom tko u tome vidi svoj interes. Uvjet za ugovaranje arbitraže je da se radi o pravima kojima stranke slobodno raspolažu te da nije zakonom propisana isključiva nadležnost državnog suda. Ipak, kaže mr. Uzelac, Stalno izbrano sudište ne bavi se sporovima male vrijednosti, a to se postiže time što najniži troškovi arbitražnog postupka, utvrđeni Odlukom o troškovima postupka a koji ovise o vrijednosti predmeta spora, iznose 500 DEM u dinarskoj protuvrijednosti i kreću se do osam tisuća DEM. Vrijednost predmeta sporova koji se javljaju pred Stalnim izbranim sudištem kreće se od nekoliko stotina do desetak milijuna njemačkih maraka. Međunaslov: Stranke slobodno biraju arbitre Stranke imaju punu slobodu u izboru arbitara koji sude u njihovom sporu, a Stalno izbrano sudište ima svoje liste arbitara s kojih stranke mogu, ali ne moraju, izabrati arbitre. Jedino predsjednik arbitražnog vijeća mora biti s te liste. Na listi za rješavanje u domaćim sporovima nalazi se oko 120, a na prijedlogu liste za međunarodne sporove 37 arbitara, uglavnom profesora Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, ali i drugih uglednih akademskih građana i gospodarstvenika. Osnovna pretpostavka za arbitražno sudovanje u međunarodnim sporovima jest da Republika Hrvatska notificira međunarodne konvencije koje uređuju međunarodno arbitražno pravo, što je, osim potrebe stvaranja ugleda Stalnog izbranog sudišta u inozemstvu, jedan od razloga što sudište za sada ne rješava u međunarodnim sporovima, kaže mr. Uzelac. Inače, najvažniju konvenciju s tog područja Slovenija je već notificirala. Mr. Uzelac je napomenuo kako je nacrtom Zakona o javnim bilježnicima predviđeno obvezno osiguranje bilježnika kod nekog osiguravajućeg društva za sve štete koje bi eventualno nanio stranci svojim nesavjesnim radom. A za rješavanje mogućih sporova između bilježnika i osiguravajućeg društva nacrt Zakona predlaže nadležnost institucionalne arbitraže. I pri pojedinim regionalnim gospodarskim komorama osnovani su stalni izbrani sudovi, ali mr. Uzelac smatra da je sudište pri Hrvatskoj gospodarskoj komori ipak u Hrvatskoj najznačajnije, posebice zbog svoje tradicije. (Hina) do 201700 MET feb 93