PREDSTAVLJENA KNJIGA A. FINKIELKRAUTA "KAKO SE TO MOŽE BITI HRVAT?"

ZAGREB, 15. veljače (Hina) - Prodor turističkog duha u politiku onemogućava Europi razumjeti šta se stvarno događa u bivšim jugoslavenskim republikama, kazao je večeras na zagrebačkom Gornjem gradu francuski filozof i autor knjige "Kako se to može biti Hrvat?" Alain Finkielkraut kad su ga zamolili da nešto kaže u povodu predstavljanja te knjige. Prije toga, on je čin predstavljanja knjige nazvao pretjeranom ocijenivši da knjiga to ne zaslužuje. Međutim, ta uljepšana slika, koju su večeras stvorili Hrvati, po Finkielkrautu je posljedica europske i svjetske nepažnje prema domaćinima, stradalnicima. "Nisam se oporavio od pretjerane strasti koja me drži od pada Vukovara, a pišem o europskoj i francuskoj ravnodušnosti", kazao je profesor pariške Politehničke škole. U Francuskoj ipak nešto napreduje u odnosu na 1991. godinu, shvatili su tko je agresor, ali nisu mogli otrpjeti spominjanje Hrvatske u naslovu knjige. "Počinio sam komercijalnu grešku (ne mogu se više pojavljivati na francuskom radiju), ali i skandal, dignuvši ime Hrvatska na razinu europske svijesti", kazao je Finkielkraut. Osuditi Srbiju kao agresora, uspjelo je konačno Francuzima, ali je u francuskom javnom mnijenju nemoguće naći uporište za podržati nekoga u sukobu, dodao je on. Francuska danas vidi nacionalizam isključivo kao ksenofobiju, zaboravljajući da je De Gol, koji je Francuskoj vratio nacionalni osjećaj, bio u najmanju ruku patriot, ako ne i nacionalist, kazao je Finkielkraut, i zapitao se otkud to krivo pamćenje, i zašto danas Francuzi jedino gledaju bipolarno - "tolerancija/isključivost". Naklonost francuskog javnog mnijenja prema Sloveniji i Hrvatskoj stasala je kad je napadnuta Bosna. Tada je, naime, taj bipolarizam svoj negativni krak okrenuo prema Srbiji. Dok se u Vukovaru radilo o uništenju nacije, Francuzi nisu pokazivali simpatije. Naime, Bosna je idealno mjesto mješavine i tolerancije (ali, nažalost, taj duh ne djeluje unatarag, prema Vukovaru), Francuzi vjeruju da se u Bosni brani tolerancija i suživot. U Sarajevu, jedna uz drugu, stoje katolička i pravoslavna crkva te muslimanska džamija. "Ali, kako je moguće ne voljeti jednu od te tri tradicije, nego voljeti samo njihovu mješavinu s drugima", zapitao je Finkielkraut i dometnuo da suvremena postmodernistička svijest ne traži identitet, nego razlike koje nastaju u križanju i miješanju tih tradicija. "Ali, šta je razlika ako nije identitet? Ona može biti samo predmet široke potrošnje, ono što vole turisti", objasnio je autor knjige "Kako se to može biti Hrvat?" dodavši da suvremenog građanina, koji se sve više pretvara u turista, ne zanima identitet, nego folklor, šarenilo i pojavnost. Na stranicama knjige, autor to još jezgrovitije izlaže: "...zbog njihove dvostruke patnje (Hrvata), branio sam ih s još većim žarom. S jedne strane, što su napadnuti, i s druge strane, što se istina o njihovim patnjama niječe i kleveće". Na drugom mjestu četrdesettrogodišnji filozof židovskog podrijetla jetko objašnjava: "Mi, zapadnjaci, proslavili smo pobjedu naših vrijednosti, uvećavši hrvatsku nesreću". Knjiga "Kako se to može biti Hrvat?", čiji je urednik Dragutin Dumančić, pojavila se nedavno u privatnoj nakladi "Ceresa" iz Zagreba. Prevoditelji su Saša Sirovec i Višnja Machiedo. Sastoji se iz dva dijela i oko dvadeset priloga od kojih je neke autor autor objavljivao u francuskim medijima. Večerašnje predstavljanje je upriličio hrvatski P.E.N. centar, a njegov predsjednik Slobodan Prosperov Novak je kazao da je Finkielkraut "za nas prije drugih shvatio da je Hrvatskoj potrebno zaraditi vrijeme u okviru kojeg će unutar sebe moći mirnije pokrenuti dijalog, bez nacionalnog kiča, bez državnog platonizma, bez nostalgije za boljom prošlošću. On je shvatio bolje i prije od drugih da je Hrvatskoj potreban dijalog prema unutra i prema vani, i da joj je nasušan, pored slika krvi i stradanja. Da joj je potreban dijalog pravedan i katartičan". Ante Stamać je ocijenio da je francuski filozof na zapanjujući način pohvatao sve konce hrvatske tragedije, koju na zapadu olako svode na "jugoslavensku krizu". Dražen Katunarić je objasnio da Alain Finkielkraut zapravo pita Europu kako je moguće danas tamo biti mislilac nakon što su se u njoj dogodili Vukovar, Dubrovnik i drugi. "Europa je pokazala zakržljalost svoga duha, kojeg smo ovdje primili na najbolniji način", kazao je Katunarić. Branimir Donat je usporedio sudbine židovskog i hrvatskog naroda te našao bitne sličnosti. Upozorio je da Finkielkraut razumije Hrvatsku i kad je u pravu i kad griješi. Zamjenica predsjednika P.E.N. centra Željka Čorak obratila se publici na francuskom jeziku (bez prijevoda). Pred prepunom dvoranom Starogradske vijećnice autoru se zahvalio predsjednik Izvršnog vijeća Skupštine grada Ivan Parać, a predsjednik hrvatske zajednice u Francuskoj Neven Šimac je kazao da Hrvatska nije sama otkad je Alain Finkielkraut u listopadu 1991. godine prišao Hrvatima na jednom od pariških trgova i podržao ih u njihovoj borbi. "Prije toga podržavao je Sloveniju, a sada je prionuo braniti Bosnu: on brani ljudsku slobodu", kazao je Šimac. (Hina) mć 152137 MET feb 93