PREGLED PISANJA STRANOG TISKA I EMISIJA STRANIH RADIO I TV POSTAJA

ZAGREB, 1. veljače (Hina) SRBIJA - POLITIKA Ne žuriti u rat. Za novinara Ljubodraga Stojadinovića dilema treba li i hoće li SR Jugoslavija ući u rat u povodu agresije Hrvatske nije razriješena ni danas jer nedostaju uvjeti za definitivan odgovor. On drži da "pored izdašne pomoći u oružju i opremi koje dobiva sa strane, Hrvatska je i ekonomski i vojnički i biološki osiromašena do te mjere da su joj snage na izmaku ma kako se činilo da sve vrca od svježine i elena... Tuđmanovo oružano naprezanje je zapravo vojnička 'labudova pjesma' i osnovni je cilj da se iz te akcije izvuče ono što je najviše moguće. Prije svega, to bi bilo uvjerenje pučanstva da se nešto važno i odlučno čini, a zatim da Srbija proguta ratni mamac i ponovo dobije status agresora". Autor potom kritizira ponašanje OUN koja se sada muči zbog dvostrukih kriterija koje primjenjuje prema Hrvatskoj i Srbiji, pa predvođena sa SAD pokušava naći neko srednje rješenje, ali ono neće ubrzati balkanski rasplet. Ocjenjuje da je "odluka SRJ da se opasna ratna sjena prati suzdržano vojnički i odlučno diplomatski nešto najbolje što je danas moguće i za prostore matične zemlje i za Srbe u dijaspori... Brzopleto ulaženje u rat, ako ono ne bilo rezultat procjene da je svaka druga mogućnost iscrpljena, u ovom trenutku, kad se Hrvatska konačno nalazi pred diplomatskim slomom, bilo bi u svakom pogledu katastrofalno za srpski narod na Balkanu... Vojnu opciju kao opasnost nikako ne smijemo isključiti... Treba se naravno čuvati novih, neočekivanih poteza Tuđmana i njegovih savjetnika iz dijela svijeta... Možda je dobro za našu energiju, umjesto što je pretežito trošimo u traženju da Hrvatska bude kažnjena, usmjerimo u stvaranje uvjeta da nama kazna bude ukinuta", zaključuje Stojadinović. TV 5 U sklopu dužeg priloga francuske televizije posvećena zbivanjima u Republici Hrvatskoj te ženevskoj konferenciji, emitiran je i interview s albanskim predsjednikom Salijem Berishom. Na pitanje voditelja koliko ga zabrinjava stanje u bivšoj Jugoslaviji, s obzirom na to da na Kosovu živi 90 posto Albanaca, te što misli o toj "vrlo eksplozivnoj situaciji", g. Berisha je odgovorio kako je "riječ o vrlo opasnoj situaciji. Mislim da je uzrok ove tragedije na Balkanu Miloševićeva odluka da silom ostvari veliku Srbiju. Zamislili su da u nju uključe više od 40 posto nesrpskoga stanovništva. Što je još gore, odlučili su da te ljude 'pročiste'. Zato se koriste politikom etničkog čišćenja". Na pitanje voditelja je li Kosovo u izravnoj opasnosti, Berisha je naglasio kako nije u opasnosti samo Kosovo nego i Makedonija - "dio su scenarija koji je Milošević pripremio za stvaranje velike Srbije". "Osjećate li se kao predsjednik Albanije odgovornim za sve Albance na Kosovu i u Makedoniji", pitao je voditelj. "Vrlo sam zabrinut njihovom situacijom. Ali međunarodna zajednica, EZ, SAD i UN moraju štititi te ljude koji su bez ikakve zaštite i oružja prepušteni na milost i nemilost JA", rekao je na kraju interviewa Sali Berisha. (Prema emisiji HTV "Slikom na sliku", 31. siječnja i prema prijevodu HTV.) BRITANSKI RADIO - BBC Pregled tiska Izvjestitelj The Sunday Timesa iz Sinja piše da je, iako se čini da su hrvatski stručnjaci sigurni da brana neće popustiti, način izgradnje takav da bi nevidljiva puzajuća erozija mogla uzrokovati pucanje svakog trenutka. Najgora je šteta počinjena duboko unutar brane koja je sagrađena od kamena ispunjena glinom. Mike Long, inženjer iz sastava ekipe UN koja je pregledala branu prošlog rujna kaže: "Sudeći prema vodi koja izbija kroz hidroelektranu, čini se da su eksplozije razorile tunele ispod brane, a to je stvarno opasno. Iako se voda koja suklja preko prelivnice na vrhu brane doima dramatično, od nje ne prijeti opasnost. Gejzir koji izbija iz hidrocentrale u dolini ispod brane mnogo više zabrinjava. Ta voda se cijedi kroz stijene i prijeti da otplavi čitavu strukturu. Može se raditi o satima, može se raditi o danima", kaže Long, koji je vidio kako Srbi miniraju podzemnu galeriju unutar brane. The Sunday Telegraph objavio je opširan članak pod naslovom "Hrvatska taktika otkriva mrlje na operacijama UN". Dopisnik među inim piše: "Upravo je element iznenađenja omogućio dvjema komandoskim jedinicama Hrvatske vojske da ostvare brz uspjeh prošlog tjedna. Napali su od Zadra, zapadno, i s malog komada zemlje sjeverno od Maslenice, brzo se krećući u oklopnim vozilima, do kraja tjedna osvojili su ono za što bi im trebali mjeseci u vrijeme kad je srpsko-hrvatski sukob bio u zenitu prije više od godinu dana. Istina, to bi mogla biti prazna pobjeda. U selima se ne može živjeti. Maslenički je most davno razoren i neće se popravljati sve dok srpsko topništvo tuče iza horizonta. Zemunička pista, osvojena u oštrom topovskom dvoboju, beskorisna je za naciju bez zrakoplovnih snaga. A vjerojatno najveći trofej - brana Peruča, izgleda da će trebati godine popravka, ako se uopće bude mogla spasiti", piše dopisnik The Sunday Telegrapha. "Krajiški Srbi koji inače nisu poznati po tome da prihvaćaju skupe poraze ne iskalivši se zatim negdje na nekome, još uvijek imaju dosta oružja i boraca očvrslih u bitkama da teroriziraju jadransku obalu. Oni možda jesu demoralizirani, ali oni, baš kao njihovi zaštitnici u Beogradu, još imaju zube. Trećina Hrvatske ostaje pod srpskim nadzorom. Tu su uključene i neformalne ružičaste zone koje su davno morale biti vraćene Hrvatima, ali su ostale u srpskim rukama. Vanceov plan potpisan u siječnju 1991. predviđa razoružavanje i raspuštanje svih poluvojnih skupina, povratak izbjeglica protjeranih iz svojih domova, ponovnu izgradnju infrastruktura Republike i sazivanje pregovora između Zagreba i srpske manjine. Niti jedna od ovih točaka dosad nije ispunjena jer se do sada nitko nije suprotstavio srpskoj taktici ucjenjivanja. Hrvati, kojima je već prekipjelo, otkrili su da su neke od srpskih prijetnji samo pijano hvalisanje. Nakon što su osjetili okus pobjede, hrvatski borci još su gladni, a u tome nisu usamljeni. Bodar borbeni duh osjeća se u cijeloj Hrvatskoj. Ljudi iz cijeloga političkog spektra, oporbeni liberali, vladajući nacionalisti i neofašisti, nazdravljaju odluci predsjednika Tuđmana da krene u borbu sa srpskim gospodarima rata koji još vjeruju da je njihova osiromašena enklava zastrašujući istaknuti položaj velike Srbije", piše dopisnik The Sunday Telegrapha te zaključuje: "Ako UN smognu hrabrosti da zategnu uzde nad srpskim poluvojnim snagama i silom omoguće povratak onih srpskih teritorija koji nisu bili dio prvotnoga Vanceova plana, mirovni bi se proces mogao vratiti natrag na pravi put". Victoria Clark javlja se iz Zadra za Observer. Među inim piše: "Obilasci novooslobođene zemlje značajka su novog hrvatskog poretka. Prošli su oni dani kad su strani novinari posjećivali bojište u privatnim automobilima. Danas ima i stvari koje Hrvati žele sakriti. Dok njihovi političari inzistiraju da su borbe prestale i da je Hrvatska samo htjela osigurati most, još ima neobjašnjivih stupova dima. Na uzletištu Zemunik nije nam bilo dopušteno razgovarati s hrvatskim vojnicima koji su izgledali spremni za neposredno predstojeću akciju. Došli smo u jedno selo, samo da bi nas odatle premjestili zbog još više vojnika, a poslije smo doznali da je upravo u tijeku ofenziva. 'Istina je prva žrtva', kaže jedan viši dužnosnik UN. 'Laganje je vrlo dramatično, čak i na najvišoj razini', kaže on. Silno je uvrijeđen posljednjim hrvatskim napadom na branu Peruča, koji je izveden dok je u Zagrebu zapovjednik Hrvatske vojske general Janko Bobetko objašnjavao UN kako su borbe prestale. Ako su Hrvati naučili lagati", nastavlja Victoria Clark, "moglo bi to biti zato što su primijetili da je laganje izvrsno poslužilo Srbima. Ostatak svijeta pokazao se previše lakovjernim, a po muževnim balkanskim standardima i slabićem. Niti jedna strana u ovom ratu ne može shvatiti zašto tako dobro opremljeni vojnici UN automatski ne uzvrate vatru kad se na njih puca. Stvari su se promijenile od sredine 1991., kad su u jugoslavenskom sukobu postojale samo dvije strane. Dobra stara vremena dobrih i loših su prošla. Sad su i Hrvati loši", zaključuje dopisnica Observera i nastavlja: "Hrvati su ove posljednje borbe započeli u delikatnom trenutku za bosanske mirovne razgovore u Ženevi. Prošlih smo šest mjeseci bili svjedoci njihove okrutne bahatosti u dijelu Bosne koji nadziru Hrvati. Da li bi Hrvati sada bili ovako ratnički raspoloženi da ih je svijet spasio od srpske agresije u 1991", pita se Victoria Clark. (Hina) ia 010335 MET feb 93