PREGLED PISANJA STRANOG TISKA I EMISIJA STRANIH RADIO I TELEVIZIJSKIH POSTAJA

STRANIH RADIO I TELEVIZIJSKIH POSTAJA ZAGREB, 15. siječnja (Hina) BRITANSKI RADIO - BBC Pregled britanskog tiska Warren Christopher, čovjek koji će sljedećeg tjedna biti imenovan državnim tajnikom SAD, izjavio je da će nova Clintonova administracija poduprijeti uporabu sile, bude li to potrebno da se zaustavi agresija u bivšoj Jugoslaviji. Dok međunarodna zajednica čeka na odluku samoproglašene skupštine srpske bosanske republike o ženevskom mirovnom planu, Nevill Shack razmatra moguće pomake u američkoj politici prema sukobu u BiH, pa piše: "Otvoreno stajalište Warrena Christophera o mogućoj uporabi vojne sile posve sigurno ima posebno značenje, budući da naglašava da će se predsjednik Clinton zauzimati za učinkovitiju međunarodnu akciju uz moguću uporabu sile kako bi se Srbiju navelo da završi ratovanje u BiH. Primjedbe Warrena Christophera o uporabi vojne sile protiv, kako je rekao, srpske agresije navješćuju da će Clintonova administracija imati izravniji pristup tom problemu od Bushove. Tijekom posljednjih mjeseci Bush je bio izložen kritikama da ne čini dovoljno kako bi obustavio nasilje u BiH i stao na put agresoru.(...) Bill Clinton nije oklijevao da tijekom svoje predizborne kampanje osudi srpsku akciju etničkog čišćenja. Kako se sukob produžavao, vojni planeri Washingtona započeli su s razradom različitih mogućnosti za vojnu akciju koju bi SAD poduzele pod okriljem UN, uključujući tu i zračne napade na neke ciljeve u Srbiji. Ako samozvani parlament bosansko-hercegovačkih Srba idućega tjedna odbaci ženevski mirovni plan, nema dvojbe da će biti obnovljeni zahtjevi da međunarodna zajednica poduzme neku učinkovitiju akciju. U tom je kontekstu budući američki državni tajnik Warren Christopher već navijestio da njegova zemlja ozbiljno razmatra mogućnost uporabe sile u bivšoj Jugoslaviji", piše Shack. RADIO DEUTSCHE WELLE - RDW Pregled njemačkoga tiska Njemačke novine još se osvrću na rezultate Ženevske konferencije o Bosni. Pri tome Die Welt kritizira oportunističko držanje Zapada, koji je zadovoljan ako može prihvatiti kao navodnog 'anđela mira' čak i Miloševića. Piše: "Već danas se može reći da će ženevski kompromis nove tisuće ljudi u Bosni stajati života. Ali Slobodan Milošević, koji je srpsku naciju odveo u gospodarsku provaliju (životni standard iznosi danas 25 posto standarda iz g. 1987.), pokazao se kao stručnjak za proračunani sukob. On ide točno do one točke kad je oklijevajući Zapad pred odlukom da ipak udari šakom po stolu. Onda se malo povuče, a zapadni kritičari već utonu u svoje klupske fotelje, sretni što se ipak može pregovarati i ne mora se pucati. Srpska je strana točno prepoznala da Vanceov i Owenov plan za Bosnu sadrži tako puno materijala za pregovore i cjenjkanje da se godinama može vući od konferencije do konferencije. Tako, primjerice, tema teritorijalne podjele Bosne u Ženevi još nije ni dotaknuta. U međuvremenu bosanski pacijent umire i u rukama agresora, i u rukama zapadnih političara. Jednoga dana se o Bosni neće imati što pregovarati, jer Bosne neće biti", zaključuje list. Slično piše i uvodničar muenchenskog dnevnika Sueddeutsche Zeitung : "Nitko ne može vjerovati da je pred novoprojektiranom državom BiH mogućnost dugog života. Ona će i dalje biti izvrgnuta pritiscima Srbije, a i Hrvatske, i pri tome će mijenjati svoj izgled. Nitko to ne zna bolje od Miloševića, koji sad i otvoreno priznaje da njegova ruka upravlja zbivanjima u BiH. Ali to što on čini nije povlačenje nego promjena taktike. On mora uzeti u obzir da će Bill Clinton nakon ulaska u Bijelu kuću uvesti oštrije postupke prema krnjoj Jugoslaviji nego što je dopuštao njegov prethodnik George Bush. S obzirom na povećani američki interes za događaje na Balkanu, on se mora pobrinuti da se sukob ne proširi. Miloševiću je stalo do toga da rat ukloni s naslovnih stranica, što bi se moglo postići već jednim primirjem. Onda on može rat nastaviti drugim sredstvima - politikom", smatra list. Muenchner Merkur također ne vidi bitne promjene u držanju Slobodana Miloševića i njegovih pristaša u Bosni. "Kako se brzo stvari mijenjaju! Namjesnik Srbije u Ženevi popusti, a da na kraju krajeva ne odstupi ni milimetra teritorija i već jedan čovjek kao Milošević, koji stotine tisuća ljudskih života ima na savjesti, biva slavljen kao spasitelj u nuždi. Nakon Karadžićeva prihvaćanja malo izmijenjenog mirovnog plana, jasno se moglo čuti olakšanje, osobito kod posredničkih blizanaca Vancea i Owena. No, oni nisu ostvarili ništa više od malog uspjeha u velikom pokeru u kojem Srbi i dalje diktiraju pravila igre. Milošević nije povukao uzicu na kojoj drži Karadžića. Taj psihijatar, prokušan u ophođenju s drugim taktičarima, i sam zna da je za dobivanje bitke potrebno uplanirati i povlačenje. On u Ženevi nije izgubio, nego dobio, posebice na vremenu. Zapadoeuropski miritelji su rješenje jugoslavenskog problema opet odgodili. I dalje se pregovara i taktizira, ali se ne djeluje", kritizira list. Rheinische Post piše: "Malo je vjerojatno da bi srpski vojnici na fronti mogli prihvatiti plan koji bi ih oslobodio dijela osvojenih teritorija. Područja koja su Vanceovom i Owenovom kartom dodijeljena Srbima međusobno nisu povezana, a Karadžić je već u prosincu g. 1991. pokazao novinarima na zemljovidu da će se zadovoljiti samo cjelovitom Srbijom koja se u širokom luku proteže od zapadne hrvatske granice, duž Save, sve do istočne srpske granice. Nema nikakvih osnova za velike nade da će prestati patnje ljudi na jugoistočnom rubu Europe". Stuttgarter Zeitung komentira: "Ratni huškač Milošević pokazao se odjednom na međunarodnoj pozornici kao političar svjestan svoje odgovornosti i zabrinut za mir, koji je vođu bosanskih Srba Karadžića postavio na mjesto koje mu pripada i tako otvorio put miru na Balkanu. Nažalost, istina je nešto drukčija. Jedino čega se u Ženevi odrekao vođa bosanskih Srba jest secesija srpskoga dijela Bosne, odrekao se pripajanja tog dijela Srbiji. I nakon uvjetnog prihvaćanja Vance-Owenova plana, pitanje je jesu li Srbi i bosanski Srbi odustali od stvaranja velike Srbije. Osim toga, Vanceov i Owenov plan upravo dokazuje da se agresija isplati i da su izrečene u vjetar zakletve Zapada da nikada neće priznati teritorijalna osvajanja i da će kazniti gruba kršenja ljudskih prava. Ženevska konferencija bila je i ostala za Zapad sredstvo da se skine s vrata teret rata na Balkanu, a da se pretjerano ne angažira. Ali još nije sigurno da će Srbi sudjelovati u toj igri. Naime, UN nemaju ni jedno sredstvo pritiska kojim bi nametnule planiranu regionalizaciju Bosne. Iz kojeg razloga bi se Srbi povukli s osvojenih teritorija, zašto bi Ujedinjenim narodima trebali predati teško naoružanje?!", pita se list. RADIO FRANCE INTERNATIONALE - RFI U prilogu "Ratni dnevnik iz Sarajeva" Đevad Sabljaković piše: "Sinoć, točno u ponoć strahovita eksplozija potresla je uži dio središta Sarajeva. Nije se bilo teško dosjetiti. To su topnici s brda označili početak srpske Nove godine. Balkanskom običaju i u mirnodopska vremena, da se trenuci slavlja i radosti obilježavaju pucnjima u nebo, rat je dodao nov image granatom među zgrade u kojima je možda bilo još onih koji su čekali Novu godinu po starom kalendaru. A na prvi dan te nove godine pukovnik Jovan Divjak, koji u odsutnosti glavnog zapovjednika S. Halilovića, kao njegov zamjenik, zapovijeda vojskom BiH, dao je interview listu Oslobođenje . Kao Srbin i Srbijanac, Divjak govori ekavski i Oslobođenje ga korektno interpretira. Na nužnu asocijaciju kako se kao Srbin bori protiv Srba, Divjak odgovara kako je to grubo i neadekvatno pitanje i da on, iako podrijetlom Srbin, kao državljanin BiH, građanin Sarajeva i čovjek iz vrha BiH-vojske brani svoju zemlju i svoj povijesni kozmopolitski grad. U interviewu uopće ne spominje skandal kad je prije oko mjesec dana bio pritvoren u Konjicu, optužen za teška krivična djela, kao što je šverc streljivom, pa čak i prodaja zarobljenika. O tom skandalu službeno ništa nije priopćeno, ali činjenica da se pukovnik Divjak vratio na svoju dužnost zamjenika načelnika stožera vrhovnog zapovjedništva vojske BiH govori sama za sebe. I to uhićenje treba dovesti u svezu s ponašanjem pojedinih naoružanih grupa i njihovih samozvanih zapovjednika dok se konstituira disciplinirana vojska BiH u skladu s kodeksom oružanih snaga. Vrijedno je zapažanja da su legalne vlasti, zajedno s vojnom policijom i tužilaštvom, odlučile svemu tome stati na put", tvrdi izvjestitelj i nadalje opisuje postupak vlasti oko rasvjetljavanja ubojstva Josipa Gogole, pri čemu je uhićeno devet osoba. "Svi su pripadali vojsci BiH", nastavlja izvjestitelj. "Zbog djelotvornog otkrivanja ubojica, sam član Predsjedništva BiH, koji je minirao javnost poslije tajanstvenog Gogolinog nestanka, odao je javno priznanje i vojnoj policiji i njenom zapovjedniku. Po noveliranom krivičnom zakonu, za sva krivična djela za koja su osumnjičena devetorica uhićenih slijedi i najstroža kazna. Po ovom zakonu smrtna kazna može se izreći ne samo za ubojstvo ili silovanje nego, primjerice, i ako netko tri puta ukrade automobil, a da je, posebno na početku rata bilo onih koji su to činili i više od tri puta, nema nikakve sumnje", piše Sabljaković. "Dok se analitičari muče dvojbom koliko Ženevska konferencija može pomoći razrješavanju bosanske krize i može li to uopće, gotovo svakodnevno pojavljuju se novi slojevi tog pitanja koje tako postaje još složenije", piše Marinko Čulić i nastavlja: "Uočava se, primjerice, da Ženeva, koja je odlučila učvrstiti, čak 'betonirati' odnos snaga među zaraćenim stranama BiH, naprotiv prilično dinamično utječe na njih iznutra. Tako je ovih dana većina oporbenih stranaka u Hrvatskoj odlučila odustati od bojkota izbora za Županijski dom Sabora. U obrazloženju te odluke ističe se nekoliko razloga, od kojih je većina očekivana, a neki su se mogli i unaprijed predvidjeti. Nije se, međutim, moglo predvidjeti, jer se prije nikada nije dogodilo, da oporba objašnjava odustajanje od bojkota složenim međunarodnim prilikama koje okružuju Hrvatsku, te potrebom da i oporba pazi da nekim svojim gestom ne dovede u pitanje državne interese zemlje. To objašenjenje čulo se prekjučer na konferenciji za novinare najveće oporbene stranke HSLS-a, koja je i prva obznanila da odustaje od planiranog zajedničkog bojkota oporbenih stranaka. U HSLS-u znaju da će to pomoći HDZ-u da lakše izdrži moguća iskušenja na izborima koji će se održati za mjesec dana, ali kažu da se to u ovom trenutku ne može izbjeći. Bolje je i da HDZ malo dobije, nego da Hrvatska puno izgubi, prepričano bi glasilo objašnjenje liberala. Ostale stranke uglavnom se slažu s tom argumentacijom, a uporan je ostao, kao više puta do sada, jedino Paraga, koji vlast HDZ-a smatra uzurpatorskom i ne pristaje joj dati ni najmanji popust. No, Paraga će ovim prije učvrstiti svoju osamljenu poziciju nego privući nekoga da mu se pridruži, a to znači da se cijela stranačka scena sada počinje okretati prema jednom naglašeno homogenom modelu. Što će to dugoročno značiti za pozicioniranje oporbe u hrvatskom političkom životu, još će se vidjeti, no ostat će zapamćeno da je ovih dana hrvatska oporba izrekla rečenicu: Nije vrijeme za kritiku, a za tu rečenicu se s razlogom smatra da ne bi smjela postojati u vokabularu ni jedne oporbene stranke", tvrdi Čulić. Skelzen Maliqui javlja iz Prištine da se tijek ženevskih razgovora vrlo pomno prati na Kosovu jer su svi svjesni da će njihov ishod biti od velike važnosti za rješenje kosovske krize. Piše kako su među Albancima "vrlo podijeljena mišljenja odgovara li im i koliko dogovor koji je prekjučer postignut u Ženevi, naravno ako bude verificiran na Palama. Jedni smatraju da je sporazum oko podjele Bosne na deset provincija s jakom lokalnom upravom dobra osnova da se postigne trajan mir, a samim tim i za smanjivanje ratnih tenzija na Balkanu. Što se prije završi bosanska drama, to će se prije pozornost javnosti okrenuti ka Kosovu kao potencijalnom žarištu novog svebalkanskog rata. Srbija će biti snažno pritisnuta i prisiljena popustiti na Kosovu. Međutim, postoji druga, skeptičnija struja, koja drži da se Srbima ne može vjerovati i da je ženevski dogovor samo još jedan pokušaj da Srbi dobiju na vremenu. Oni također nisu zadovoljni ni sa sadržajem novog mirovnog plana, čiji je glavni arhitekt, kao i u slučaju mirovnoga plana u Hrvatskoj, Cyrus Vance. Smatra se, naime, da je u Bosni na neki način primijenjena nešto modificirana formula bivšeg jugoslavenskog ustava iz g. 1974. i da će se i na Kosovu rješenje tražiti u tim okvirima. Kao što mnogi bosanski Srbi ovih dana kažu da nikad više zajedno s 'tuđmanovcima' i Alijinim Muslimanima, tako i na Kosovu ima onih koji ne mogu zamisliti ponovni zajednički život sa Srbima u istoj državi koliko god ona bila decentralizirana. Ostaje, međutim, veoma otvorena indicija da se Srbija nakon popuštanja u Bosni možda sprema za oružanu pacifikaciju Kosova. Jučer i danas primijećen je izuzetno pojačan vojno-policijski nadzor prometnih čvorova i prilaza kosovskim gradovima, kao i transportna kolona teških vojnih kamiona s pratnjom i strogim nadzorom naoružanih odreda. Neslužbeno se doznaje da su srpska policija i vojska od jučer u najvišem stupnju pripravnosti za neposredno operativno djelovanje. Nagađa se da srpska vojska premješta pokretne raketne baze iz unutrašnjosti Srbije na Kosovo. S druge strane, albanska novinska agencija ATŠ javlja da je jučer u Tirani sklopljen američko-albanski vojni sporazum. Ministarstvo obrane Albanije i zapovjedništvo stožera američkih vojnih postrojbi u Europi utvrdile su tim sporazumum okvire djelovanja američke ekipe za međusobne vojne kontakte, što neki smatraju eufemizmom za neposredno angažiranje američkih vojnih stručnjaka u Albaniji", izvješćuje Maliqui. Pregled francuskoga tiska "Ne radi li se o unaprijed izrežiranoj igri kako bi se dobilo u vremenu i odbio Damoklov mač nad glavama bosanskih Srba?", pita se Christof Urbanović u Le Quotidien de Parisu , komentirajući ženevske razgovore. "Iznenađujući obrat predsjednika Srbije iznudila je katastrofalna gospodarksa situacija u njegovoj zemlji", ocjenjuje list. "Za Beograd plan Vance-Owen stiže u pravi trenutak jer zaleđuje situaciju u BiH", konstatira Le Figaro . "Gospodar iz Beograda gurnuo je vlastitu kreaturu, Radovana Karadžića, u kompromis i spasio konferenciju u posljednjem trenutku, moleći diskretno da se plan usvojen na njoj nikada ne ostvari". Zato je Milošević", po listu, "majstor blefa i manipulacije". "Ženevska magla" naslov je komentara L' Expressa . "Obećanja su obvezna samo za one koji u njih vjeruju, ne i za one koji ih daju", konstatira list. Dopisnica Liberationa iz Beograda ocjenjuje da su prijetnje Biljane Plavšić izolirana pojava i da SRNA pod nadzorom Karadžićevih ljudi već priprema teren za glasovanje idućeg tjedna, objavljujući uglavnom pozitivne reakcije lokalnih dužnosnika. SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST Christopher podupire oštre korake protiv Srba John M. Goshko izvješćuje da je Warren Christopher, imenovani državni tajnik, "podupro oštrije mjere kojima bi se morala zaustaviti srbijanska agresija u balkanskom građanskom ratu, možda čak i uz uključivanje vojne sile, ali je dodao da nova administracija nije spremna najaviti pojedinosti svoje politike". Osim toga Christopher je Odboru za odnose s inozemstvom američkoga Senata rekao da novoizabrani predsjednik Clinton stoji "rame uz rame" s predsjednikom Bushom u njegovu sukobu s iračkim predsjednikom Husseinom. U priopćenju je Christopher napomenuo da Irak iskušava "volju i snagu međunarodne zajednice. Odlučno tvrdim da Saddam Hussein ne bi niti jedan trenutak smio sumnjati u to da će nova administracija odgovoriti na te kušnje". On je ponovio da Clinton zagovara akciju SAD i NATO kojom bi se prisilno nametnulo poštivanje zabrane nadlijetanja Bosne i Hercegovine. "Iznoseći glavne crte opće filozofije nove administracije u pogledu vanjske politike u razdoblju poslije hladnoga rata, naveo je etnički sukob u Bosni i drugim dijelovima raspadnute Jugoslavije kao možda najhitniji primjer dugo potiskivanoga regionalnog sukoba koji se mora staviti pod kontrolu. Ako se takve probleme ne riješi na djelotvoran način, rekao je, bit će se teško usredotočiti na ono što Clinton zove 'tri potpornja' njegove vanjske politike: gospodarski porast, vojna snaga i potpora demokracije", navodi Goshko. "Iako nema magične formule za donošenje takvih odluka, vjerujem da će diskretna i pažljiva upotreba sile u određenim okolnostima biti vrlo bitna za uspjeh naše diplomacije", rekao je Christopher. Dao je naslutiti, dodaje novinar, da bi Bosna mogla biti mjesto na kojem će Clintonova administracija pokušati primijeniti to načelo. "Uvjeravam vas da će ova administracija strogo provoditi zajedničku akciju s europskim saveznicima i međunarodnim tijelima kako bi se prekinuo pokolj u Bosni. Europa i svjetska zajednica općenito moraju izvršiti stvaran pritisak, gospodarski i vojni, na srbijansko vodstvo kako bi prekinulo ovu divlju politiku ubijanja, silovanja i etničkog čišćenja", dodao je Warren Christopher. Kad su članovi Odbora zatražili pojedinosti o tome što će Clinton učiniti, Christopher je rekao da se politika još razrađuje te da ne može komentirati moguće nove poteze. On je naveo oklijevanje saveznika da pokrenu određene oštre mjere kao primjer toga koliko je teško odrediti što bi moguća intervencija u Bosni morala postići. "Ne smijete pitati jedino što bi nam bio cilj u Bosni, nego i može li se postići", rekao je. Osim toga Christopher je naveo kao prioritet i nužnost da se pomogne američkom bussinesu da proširi svoje svjetsko tržište, da se pomogne u širenju demokracije i ekonomije slobodnog tržišta u svijetu u razvoju te da se osigura da američke inicijative u inozemstvu dobiju potporu američke javnosti koja je sve više zabrinuta zbog deficita i unutarnjih problema. Između ostaloga Christopher je istaknuo da je najvažnije "pomoći Rusiji da se demilitarizira, privatizira, ojača svoje gospodarstvo i razvije reprezentativne političke institucije". Zatražio je i očuvanje srednjoistočnoga mirovnoga procesa. Vance 'zahvalan' Miloševiću "Cyrus Vance je izjavio da se srbijanski predsjednik Slobodan Milošević 'trudio' i 'mnogo pridonio' mirovnim razgovorima o ratu u Bosni, dodajući da je 'zahvalan' srbijanskom vođi, iako ga ostali američki i zapadni diplomati smatraju ratnim zločincem", piše Blaine Harden iz Ženeve. Vance je u interviewu rekao da "bosanski Srbi ovoga tjedna 'vjerojatno ne bi prihvatili' kompromisan mirovni plan da nije bilo Miloševićeva pritiska". Harden ističe da je "Vanceova zahvalnost u suprotnosti s neprijateljskim i skeptičnim primjedbama koje su posljednjih mjeseci imali na Miloševića viši američki državnici". Eagleburger je prošlog mjeseca optužio Miloševića za ratne zločine, a Warren Zimmermann je Miloševića opisao kao nadarena lažljivca i "najvještijeg varalicu na Balkanu", navodi Harden. "Vance je međutim danas ustvrdio da pridobivanjem Miloševićeve pomoći na ženevskim razgovorima 'činimo ono što moramo kako bi se zaustavile borbe... O tome je li netko ratni zločinac, odlučit će sud a ne pregovarači. Jedan od njih (Milošević) jučer nam je mnogo pomogao i donio preokret'". "Miloševićeva prividna volja da podupre plan UN za mir u Bosni izazvala je veliki skepticizam među zapadnim diplomatima koji sumnjaju da se srbijanski vođa cinično koristi mirovnim razgovorima kako bi poboljšao svoj image i time odvratio sve snažnije zahtjeve za zapadnom vojnom intervencijom na tom području", upozorava Harden. U nastavku članka dopisnik opisuje što se sve događalo dok Karadžić nije prihvatio plan, to dodaje da to sada mora odobriti parlament Srba u Bosni. "Članovi tog tijela su ultranacionalistički Srbi koji bi, glasajući za mirovni plan glasovali protiv svoje samoproglašene države i time ostali bez posla. Osim toga, mnogi od njih su Srbi iz onih dijelova Bosne u kojima su Muslimani u većini, a koji će biti pod muslimanskim nadzorom, stupi li na snagu mirovni plan", ističe dopisnik. Diplomati vjeruju da "jedino Milošević može uvjeriti parlament u razboritost mirovnoga plana. Njegova je Srbija jedino uže za spas bosanskih Srba, koja njihovu odmetničku državu opskrbljuje gorivom, hranom, rezervnim dijelovima i streljivom", dodaje Harden. Uz članak je objavljena i agencijska vijest da je britanski vojnik iz sastava humanitarnih snaga UN "ubijen iz lakog oružja za vrijeme borbi između nominalno savezničkih muslimanskih i hrvatskih snaga u Gornjem Vakufu". NJEMAČKA FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG Tko je koga vukao za nos u Ženevi? "Navodni veliki preokret u stavu srpske strane u prvom je trenutku zaprepastio dvojicu posrednika, koja su prošle srijede priopćili da sada uopće ne žele vidjeti Karadžića. Naknadno je procurila informacija da je sporazum rezultat pregovora izaslanstva iz Srbije, Hrvatske te izaslanstva bosanskih Srba i Hrvata. Vance i lord Owen navodno su 'razmotrili' postignuti sporazum, napomenuvši naknadno da nisu pretjerano oduševljeni njime. (...) Slijede spekulacije zašto je nastupio taj iznenađujući preokret. Prema jednoj pretpostavci, Karadžić se 'uplašio vlastite hrabrosti' budući da se činilo da je nekoliko sati bio potpuno izoliran. (...) Moguće je također da je Karadžić samo odigrao smjelu, ali spretno predstavljenu igru. Njegov pristanak na jedan aspekt mirovnog plana trenutačno mu ne nameće nikakve obveze. Ne odobri li 'parlament' bosanskih Srba Karadžićevu politiku, on će pred međunarodnom zajednicom moći nastupiti u ulozi dobrog demokrata, koji nažalost nije dobio potporu za svoju mirovnu politiku. Među pobornicima teorije zavjere kružila je verzija prema kojoj u pozadini preokreta stoji Milošević. Srpski predsjednik, kojega su sami posrednici pozvali u Ženevu, ponašao se kao da ga se rat u Bosni i Hercegovini uopće ne tiče. (...) Šef srpske države može se zapravo osjećati stvarnim dobitnikom ženevskih razgovora - njegov ugled kod dijela zapadnih zemalja ponovo je porastao, a čini se da je uspio i donekle smanjiti pritisak međunarodne javnosti na svoju zemlju. Osim toga, ne treba isključiti mogućnost da će njegovi prijatelji uskoro zatražiti ublažavanje ili čak i ukidanje sankcija protiv Srbije. U ženevskoj zbrci, delegacija sarajevske vlade, koja je neposredno prije povratka Karadžića napustila konferencijsku zgradu, gotovo je pala u zaborav. Što od budućnosti trebaju očekivati vlada i bosanski Muslimani? Doduše, tema spora je ustav države u kojoj su oni nekada bili najveća etnička skupina. No, u gruboj političkoj i vojnoj stvarnosti Muslimani su postupno potisnuti u pozadinu. Verbalni pristanak Karadžića pobudio je doduše prilično veliku pažnju. Ipak, prilično je dvojbeno hoće li on zaista pridonijeti miru u Bosni i Hercegovini. Činjenica je da rat u međuvremenu nije prekinut. Jednoga dana pregovori će biti nastavljeni. The show must go on. Posrednici će se već pobrinuti za to", zaključuje Peter Sturm svoj komentar o ženevskim pregovorima. AUSTRIJA DER STANDARD Namještaljka Slobodana Miloševića "Nakon što su supredsjednici konferencije o Jugoslaviji Vance i Owen prošlog utorka rezignirano izjavili da su pregovori u Ženevi završili neuspjehom, vođa bosanskih Srba Radovan Karadžić iznenada je prihvatio sporni mirovni plan, uz napomenu da ga mora prihvatiti i njegov parlament. Savezni predsjednik Ćosić i predsjednici Srbije i Crne Gore, Milošević i Bulatović, namjeravaju nastupiti pred tim tijelom i izložiti ga pritisku. Taj je potez neophodan budući da je Karadžićeva zamjenica Biljana Plavšić već naglasila da bosanski Srbi nikada neće odustati od vlastite države. Čini se da je zapravo riječ o namještaljki srpskog predsjednika, koji je u posljednjem trenutku oštro ukorio Karadžića te danas pred cijelim svijetom igra ulogu zagovornika mira. Pri odlasku iz Ženeve, Milošević je izjavio: 'Rekli smo na samom početku da ima razloga za optimizam'. On bi to trebao najbolje znati, budući da srpska republika Bosna i Hercegovina ne može preživjeti ni tjedan dana bez potpore Beograda. Područje u Hercegovini, na koje pravo polažu bosanski Hrvati, također je upućeno na tutora Hrvatsku; Muslimani ovise o potpori UN, organizacija za humanitarnu pomoć i islamskih zemalja. Iz navedenih razloga, mirovni plan koji predviđa deset samostalnih pokrajina u Bosni i Hercegovini ne može biti realiziran u ratom razorenoj zemlji. Čak ni u normalnim okolnostima, nijedna pokrajina nema gospodarske pretpostavke za samostalni život. Svoj posjet Ženevi Milošević je odlično kapitalizirao na unutarpolitičkoj sceni, budući da je stanovništvo Srbije, koje je pregovore pratilo u psihozi skore vojne intervencije, u njemu vidjelo svoga spasioca. Prema Miloševiću, opasnosti koje prijete novoj Jugoslaviji danas su 'neusporedivo manje'. Jedini rezultat ženevskih pregovora jest činjenica da će razgovori biti nastavljeni za tjedan dana te da je stvorena nada - kao što je izjavio savezni predsjednik Ćosić - da će uskoro zavladati mir. Novorasplamsale borbe na gotovo svim frontovima pokazuju da ta nada nije utemeljena u stvarnosti Bosne i Hercegovine", piše Andrej Ivanji. List objavljuje i kratak portret Karadžićeve zamjenice Biljane Plavšić: "Neposredno nakon što su sudionici ženevske konferencije o Jugoslavije, u prvom redu najvjerojatnije srpski predsjednik Slobodan Milošević, vođu bosanskih Srba Radovana Karadžića prisilili da prihvati mirovni plan UN/EZ, sporazumu se potpuno neočekivano usprotivio drugi član vodstva bosanskih Srba: Karadžićeva zamjenica Biljana Plavšić izjavila je da ne prihvaća elaborat Vancea i Owena i najavila crveno svjetlo poslanika parlamenta bosanskih Srba. (...) Poput svog oca, koji je studirao biologiju u Beču, Plavšićka je prošla politički put od žestoke antikomunistkinje do nacionalistkinje. Ona cijeni radikalnog Srbina Šešelja, ali njezin je idol vođa neregularnih snaga Arkan. (...) Glasine tvrde da je Plavšićkin odnos prema Miloševiću zasjenjen problemima. Ona tvrdi da ga ne poznaje dobro, dodajući da Milošević mora stupiti pred srpski narod, ispričati se i objaviti da se definitivno odriče svoje (komunističke) ideologije. (...) U ulozi političarke Plavšićka je prvi put nastupila na izborima u Bosni, održanim u studenom 1991. g. (...) Nakon odcjepljenja bosanskih Srba, šezdesetogodišnja Biljana Plavšić zadužena je za organizaciju humanitarne pomoći. Doduše, svoju dužnost ona je protumačila kao podupiranje bosanskih Srba. Nakon što su Muslimani nakratko zarobili njezina brata, gospođa Plavšić zabranila je muslimanskoj djeci da opkoljeni glavni grad Bosne napuštaju preko teritorija pod nadzorom Srba", podsjeća Livia Klingl. SRBIJA POLITIKA Dvosmjerni put preko Drine Blagoje Komljenović drži da je ekonomsko okruženje provincija ponuđenih u ženevskim pregovorima napravljeno na štetu Srba jer su tri srpske provincije (Krajina, Semberija i istočna Hercegovina) međusobno presječene, ispresijecane i odsječene od SRJ. Između ostalog piše kako "najveća koncentracija hrvatskog življa u zapadnoj Hercegovini, srpskog u Krajini i Semberiji i muslimanskog u srednoj Bosni nije sporna, ali crtanje provincija uz rijeku Savu, Drinu i Neretvu je ono što zbunjuje i navodi na sumnju o dobronamjernosti i pravednosti autora zemljovida". Navodeći potom velik broj statističkih podataka iz raznih povijesnih razdoblja, autor zaključuje da su "bosanskim Muslimanima manje učinili Turci i Austrijanci kroz stoljeća nego poznata strahovlada Branka Mikulića i Hamdije Pozderca za nepuna dva desetljeća... kad je dvosmjerno vodio put preko Drine - Srba iz, a Muslimana u Bosnu. Te pridošle sandžaklije danas su čelnici agresivnih zelenih beretki". Komljenović zatim tvrdi: "Najbolji dokaz da su Srbi starosjedioci je njihova rasprostranjenost i katastarska pripadnost 64 posto ukupnog teritorija nekdašnje BiH". Zato su Vance i Owen imali muke iscrtati provincije za Hrvate i Muslimane budući da su Srbi gotovo svugdje većinski narod, piše Komljenović i dodaje: "Srbi žive pretežno na selu i bave se poljoprivredom... a većina Muslimana je u gradovima, što će reći da im je država osiguravala stanove i radna mjesta". Analizirajući postotke sva tri naroda, autor utvrđuje da "nigdje nema toliko anomalija kao u hrvatskoj posavskoj provinciji ... jer Hrvati čine većinu u samo dvije najmanje općine (Orašje i Odžak) ... i to je umjetna tvorevina s osnovnom namjerom da se presiječe srpski koridor između Semberije i Krajine", i zaključuje kako "malobrojniji Hrvati trebaju dobiti dominantnu vlast". SRBIJA BORBA Sve zavisi od blokade Bojana Jager bavi se makroekonomskom politikom SRJ u ovoj godini i u razgovoru sa savjetnikom u saveznoj vladi Stojanom Stamenkovićem konstatira da je svaka ekonomska računica uvjetovana jednom ključnom odrednicom - vremenom i oblikom ukidanja blokade: "U Saveznoj vladi sagledane su dvije granične opcije: da sankcije budu ukinute krajem prvog tromjesečja i da traju tijekom cijele 1993. U oba slučaja ova će godina biti završena s padom industrijske proizvodnje, ali u prvom je riječ o početku oporavka, a u drugom o nastavku privrednog sunovrata". 'Varijanta A' također podrazumijeva da će društveni proizvod biti na ništici odnosno istovjetan onom od prošle godine, da bi se morali prepoloviti materijalni proračunski rashodi, a pretpostavka je i "da se polako počne uspostavljati ekonomski život u Krajinama, i tako smanji odljev društvenog proizvoda, kao i da se troškovi za vojsku prilagode mirnodopskim uvjetima", procjenjuje autorica i nastavlja: "Ako sankcije budu trajale u cijeloj 1993., industrijska proizvodnja će pasti za više od 35 posto, a društveni proizvod će se smanjiti za 30 posto. Ono malo izvoza i uvoza koji bi se ostvarivao imao bi vrlo visoku cijenu, što predstavlja daljnji odljev društvenog proizvoda, standard dalje pada na rub ili ispod siromaštva, što znači da još nije dostignuto dno. U takvim prilikama uopće nema smisla govoriti o inflaciji (...) Ako se opet definitivno i na duže vrijeme posvađamo sa svijetom (...) prijeti nam višegodišnja blokada, a onda se napušta svaka ideja o tržištu i priprema se za bijedu", zaključuje Bojana Jager. (Hina) 150208 MET jan 93