GODINA HRVATSKE AFIRMACIJE

Nadnaslov: Hrvatsku do sada priznalo 97 država Naslov: Godina hrvatske afirmacije Podnaslov: Uz brojna priznanja država, Hrvatska je članica 62 međunarodne organizacije, otvorila je 16 veleposlanstava, šest misija, šest konzulata i osam inozemnih ureda. Također, u Hrvatskoj je otvoreno 19 veleposlanstava, a devet veleposlanika akreditirano je i djeluje iz Beča, odnosno Budimpešte. ZAGREB, 14. siječnja (Hina) - Samostalnost i suverenost Republike Hrvatske do danas je priznalo 97 država. Do priznanja Europske zajednice, 15. siječnja 1992. godine, Hrvatsku je priznalo devet država, a prva je bila Republika Slovenija 26. lipnja 1991. Priznanju EZ-a prethodilo je priznanje Savezne Republike Njemačke 19. prosinca 1991. i priznanje Svete stolice 13. siječnja 1992., a na sam dan priznanja EZ-a Hrvatsku je priznalo čak 19 država. Republika Hrvatska 15. je siječnja prošle godine uspostavila i prve diplomatske odnose i to sa Saveznom Republikom Njemačkom i Republikom Austrijom, a do sada je diplomatske odnose uspostavila sa 65 država, posljednje 1. siječnja 1993. s Republikom Češkom i Republikom Slovačkom. Hrvatska je danas članica 62 međunarodne organizacije. U članstvo UN primljena je 22. svibnja prošle godine, dok je u članstvo Konferencije o europskoj sigurnosti i suradnji primljena 24. ožujka 1992. "Afirmacija Republike Hrvatske, te uz oružanu, diplomatska obrana svakog njenog pedlja uz što manje žrtava", osnovni su ciljevi hrvatske vanjske politike", izjavio je hrvatski ministar vanjskih poslova dr. Zdenko Škrabalo. Podsjećajući na početke borbe za suverenost i samostalnost hrvatske države, on je istaknuo da Hrvatska tada "nikome nije trebala". "Samostalna Hrvatska bila je neželjena, od zapada do istoka. Trebalo je razbiti tu fazu da je Hrvatska neželjeni subjekt Europe i da nisu svi protiv nje." Kao trenutne prioritete hrvatske vanjske politike, ministar Škrabalo naveo je uspješno okončanje Ženevske konferencije, regionalno povezivanje radi spriječavanja širenja agresije na okolne zemlje, te gospodarsko povezivanje Hrvatske u okviru Jadransko-podunavske i Srednjeeuropske inicijative. "Hrvatska želi biti otvorena prema svima, i želi ući u sve međunarodne organizacije, kako gospodarske kao što je MMF, tako i u političke, a želimo ući i u Vijeće Europe i Europsku zajednicu", kazao je dr. Škrabalo. Međunaslov: Diplomatsko-konzularna mreža i MVP "Hrvatska diplomacija stvarala se ni iz čega", kazao je ministar Škrabalo, podsjećajući da je samo četiri posto diplomata bivše Jugoslavije bilo hrvatskog porijekla, od čega je dva posto pristupilo novoj hrvatskoj diplomaciji. Krajem prošle godine Ministarstvo je imalo 260 djelatnika, od čega 180 u domovini i 80 u inozemstvu. Veleposlanik Hrvatske u Austriji Ivan Brnelić prvi je hrvatski veleposlanik koji je 30. siječnja prošle godine predao vjerodajnice. Hrvatska je do sada osnovala 16 veleposlanstva u inozemstvu, šest konzulata i osam inozemnih ureda. Osnovala je i šest misija, i to dvije stalne misije pri UN u New Yorku i Ženevi, te misije pri KESS-u, EZ-u, Mirovnoj konferenciji o bivšoj SFRJ u Bruxellesu i pri Vijeću Europe. "Kako bi stvorili svoju diplomaciju organizirali smo tečajeve koje je do sada završilo oko 200 mladih ljudi. Najbolji od njih trenutno su na jednogodišnjem usavršavanju u inozemstvu", kazao je dr. Škrabalo. U Hrvatskoj su pak svoja veleposlanstva, istodobno s diplomatskim priznanjem, otvorile SR Njemačka i Republika Austrija, a njemački je veleposlanik Horst Weisel, 4. veljače 1992., prvi predao vjerodajnice hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu. U Hrvatskoj je do sada otvoreno 19 veleposlanstava, dok je šest veleposlanika za Hrvatsku akreditirano iz Budimpešte, a tri iz Beča. Otvoreno je i 12 konzulata, a Republika BiH otvorila je Ured u kolovozu 1992. Međunaslov: Međunarodni ugovori Republika Hrvatska kao samostalna i suverena država regulirala je sklapanje i izvršavanje međunarodnih ugovora Zakonom o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora. U skladu s tim Hrvatska je potpisala oko 30 dvostranih i nekoliko multilateralnih ugovora, od kojih su Sabor ili Vlada neke ratificirali i koji su objavljeni, dok je za ostale u tijeku postupak ratifikacije. Među potpisanim dvostranim ugovorima je i osam ugovora o gospodarskim odnosima i suradnji s Austrijom, BiH, Kinom, Mađarskom, Poljskom, Slovenijom, Ruskom Federacijom i Sudanom. Ustavnom odlukom o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske od 25. lipnja 1991. i Odluke Sabora od 8. listopada 1991. o raskidu svih državno- pravnih sveza s bivšom Jugoslavijom, Hrvatska se smatra strankom svih međunarodnih ugovora koje je potpisala i ratificirala bivša Jugoslavija, ako ti ugovori nisu u suprotnosti s Ustavom i pravnim poretkom Hrvatske u skladu s odrebama međunarodnog prava o sukcesiji. "Samim time nije potrebno provoditi postupak ratifikacije takvih ugovora već se u pogledu mnogostranih međunarodnih ugovora kojih je stranka bila bivša SFRJ, notificira sukcesija Republike Hrvatske kao stranke spomenutih ugovora i to od 8. listopada 1991.", kazao je viši stručni savjetnik u Ministarstvu vanjskih poslova mr. Jakša Muljačić. Do sada je Republika Hrvatska notificirala sukcesiju stotinjak mnogostranih međunarodnih ugovora. Za 52 ugovora dobivene su potvrde depozitara, koji su o tome obavijestili druge stranke ugovora, a 36 ih je već objavljeno u "Narodnim novinama". Hrvatska je tako, između ostalog, notificirala Ženevske konvencije za poboljšanja položaja ranjenika i bolesnika u oružanim snagama u ratu, o postupanju s ratnim zarobljenicima, i o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata od 12. kolovoza 1949., kao i dva Dopunska protokola uz Ženevske konvencije o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba. Navedenim saborskim aktima i odlukama, Hrvatska se smatra strankom i svih bilateralnih ugovora koje je potpisala bivša Jugoslavija, a koji se odnose na Republiku Hrvatsku. "Međutim, za to je", napominje Muljačić, "potreban izričit ili prešutni prihvat druge strane, oko čega postoji različita praksa. Neke su države prilikom uspostave diplomatskih odnosa ili razmjene nota, prihvatile opći princip sukcesije, dok su druge sklone načelu tzv. parcijalne sukcesije, tj. priznanju sukcesije određenih ugovora ili njihovih dijelova, a za druge traže sklapanje novih ugovora." Načelo sukcesije, ističe Muljačić, ne odnosi se na tzv. radicirane ugovore, jer ti ugovori, zbog svog specifičnog odnosa prema određenom području, npr. ugovori o uređenju granica kao što su Osimski sporazumi, vrijede i dalje bez obzira na međunarodna pravila o sukcesiji ugovora. Međunaslov: Parlamentarna diplomacija "Priznanjem EZ-a nastupilo je novo razdoblje i u diplomatskim akcijama hrvatskog Sabora koji od tog trenutka nastupa s punim legitimitetom i pravom kako u međunarodnim organizacijama, tzv. multilaterali, tako i u bilateralnim odnosima", izjavio je potpredsjednik Sabora i predsjednik Odbora za vanjsku politiku Zastupničkog doma dr. Žarko Domljan. Hrvatska je danas punopravna članica Interparlamentarne unije (IPU), Parlamentarne Skupštine KESS-a, te Parlamentarne konferencije zemalja članica Srednjoeuropske inicijative (SEI), promatrač u Skupštini Zapadnoeuropske unije (WEU) i Sjevernoatlantskoj skupštini, te specijalni gost u Parlamentarnoj Skupštini Vijeća Europe. Sudjelovanje u tim organizacijama, kazao je Domljan, donosi i obveze kao što su plaćanje kvota i troškovi putovanja na razne skupove, komitete i sastanke. Teškoća je i što su hrvatske parlamentarne delegacije male, pa tako peteročlana delegacija u Vijeću Europe pokriva čak 13 komiteta, dok tročlana u Parlamentarnoj Skupštini KESS-a pokriva pet komiteta. Osvrćući se na razdoblje prije priznanja, dr. Domljan je kazao da smo "kao još nepriznata zemlja, ali sa potpuno legitimnim i demokratski izabranim Parlamentom morali prihvaćati sve oblike suradnje i sve prilike da se afirmiramo na međunarodnoj sceni". "U tom razdoblju aktivnost Sabora bila je veoma intenzivna jer se kroz parlamentarne kontakte, za razliku od vladinih, moglo mnogo neposrednije i ležernije uspostavljati kontakte, pa i iznositi politička stajališta i mišljenja, a mi smo to obilato i koristili", kazao je dr. Domljan, dodajući da su u tim kontaktima "na mnogo mjesta osjetili prijateljski odnos i podršku, čak i kad se ona nije mogla javno manifestirati". Prioriteti Sabora sada su, po riječima dr. Domljana, intenziviranje rada u Srednjoeuropskoj inicijativi, potpuno uključivanje u rad Vijeća Europe, te jačanje veza sa Sjevernoatlantskom skupštinom i Skupštinom WEU. Hrvatski će Sabor posebno razvijati i bilateralne odnose, dodao je, posebno ističući čileansko-hrvatsku parlamentarnu skupinu i međuparlamentarne skupine Hrvatska - Njemačka i Hrvatska - Mađarska. Pripremile: Nevenka Brčić Sanja Pucak (Hina) žb 140900 MET jan 93