SERVIS POSEBNIH NASLOVA KEMIJSKO ORUŽJE

Nadnaslov:U Parizu svijet potpisuje zabranu kemijskog oružja Naslov: Sporazum napokon ugledao svjetlo dana Podnaslov:Dugogodišnji predmet međunarodnih pregovora o razoružanju, razorno kemijsko oružje će, nakon jednoglasne potpore UN, potpisivanjem Sporazuma o kemijskom oružju, biti uništeno ZAGREB - Multilateralni pregovori oko Sporazuma o kemijskom oružju zaključeni su u Ženevi 3.rujna. Konferencija o razoružanju Ujedinjenih naroda uputila je tekst prijedloga na prihvaćanje. Nakon što ga je Generalna Skupština UN-a usvojila konsenzusom, rezolucijom koju je podržalo 145 zemlja, Sporazum o kemijskom oružju bit će dan na potpisivanje u Parizu 13. siječnja 1993. godine. Većina odredaba Sporazuma predstavlja rezultat dugotrajnih pregovora 39 članica Konferencije o razoružanju koje su prijedlog i osmislile. Sporazum o kemijskom oružju sadrži odredbe kojima se zabranjuje: - razvoj, proizvodnja, nabava, držanje zaliha, iznajmljivanje i direktan ili indirektan transfer kemijskog oružja; - upotreba kemijskog oružja protiv bilo koga; - započinjanje bilo kakvih vojnih priprema koje bi uključivale upotrebu kemijskog oružja; - pomaganje, ohrabrivanje i navođenje bilo koga na djela koja su državama potpisnicama zabranjena. Sporazum nalaže da se svo kemijsko oružje prijavi, da se prijave uredno provjere, te da svo oružje bude uništeno u roku od deset godina. Zalihe kemijskog oružja i njihovo uništavanje podliježu inspekciji na licu mjesta. Sporazum također zahtijeva od države potpisnice da uništi i snosi troškove uništenja kemijskog oružja koje je ostavila na teritoriji druge države potpisnice. Nadalje, nalaže se prestanak svake proizvodnje kemijskog oružja, prijava svih pogona za njegovu proizvodnju kao i njihovo uništenje, uz provjere prestanka proizvodnje i uništenja pogona inspekcijama na licu mjesta. "Prijavljeni pogoni" uključuju sve državne pogone za proizvodnju kemijskog oružja kao i civilna postrojenja za potrebe kojih se koriste takva kemijska sredstva koja bi se mogla koristiti ili prilagoditi za izradu kemijskog oružja. Sporazum sadrži i odredbe kojima se zabranjuje upotreba omamljujućih sredstava te herbicida u vojne i ratne svrhe. Veoma je važno istaći da država u kojoj se provodi kontrola određuje opseg i način pristupa spornoj lokaciji. Ona će sa inspekcijskim timom pregovarati o slijedećem: o opsegu pristupa bilo kojem određenom mjestu ili mjestima unutar prostora gdje će se inspekcija izvršiti, o posebnim aktivnostima uključujući i uzimanje uzoraka, provođenju takvih aktivnosti od strane inspekcijskog tima kao i davanju određenih informacija od strane države koja je izložena kontroli. Međunaslov: Što se regulira Sporazmom NADGLEDANJE KEMIJSKE INDUSTRIJE - Kemijska sredstva su unutar Sporazuma podijeljena u tri kategorije prema rizičnosti u odnosu na njegove ciljeve. Pogoni koji proizvode, prerađuju i troše dotična sredstava podliježu inicijalnoj i godišnjoj prijavi i međunarodnom nadgledanju, uključujući i inspekcije na licu mjesta. Uz spomenute pogone i pogoni u kojima se utvrđena kemijska sredstva mogu proizvoditi, ali se ne proizvode, podliježu obvezi prijavljivanja i nadgledanja. Tu su uključene i mjere kojima je cilj da tijekom vršenja inspekcije štite povjerljive informacije nevezane za kemijsko oružje, zahtjev da se Sporazum sprovodi na način koji neće ugroziti gospodarski i tehnološki razvoj kao i zahtjev da se državama potpisnicama omogući što lakša razmjena kemijskih sredstava, opreme te znanstvenih i tehničkih informacija u dozvoljene svrhe. Sporazum sadržava i odredbe kojima se suzbija strah nekih zemalja u razvoju vezanih uz poteškoće utvrđivanja i otvorenosti za nadgledanje kemijskih industrija koje su u mogućnosti da proizvode nabrojena kemijska sredstva ali to sada ne rade. PROVJERA - Sporazum o kemijskom oružju sadrži dva mehanizma provjere kojima se povećava sigurnost država potpisnica te sprečava mogućnost tajne proizvodnje, uskladištavanja i upotrebe kemijskog oružja. Prvi predviđa rutinska promatranja i prijave, inicijalne posjete i sistematsku inspekciju uskladištenog kemijskog oružja, proizvodnje i uništenja pogona kao i važne kemijske industrije. Drugi način je režim inspekcije koji dozvoljava određenoj državi da zatraži i sprovede međunarodnu inspekciju bilo kojeg pogona ili lokacije u drugoj državi ne bi li se razjasnila i razriješila pitanja mogućeg odstupanja od Sporazuma. SPREČAVANJE ZLOUPOTREBE - U svrhu sprečavanja zloupotreba, Sporazum sadrži odredbe koje se odnose na državu koja je postavila zahtjev za inspekcijom kao i na državu koja je stavljena pod kontrolu te na mogućnost poduzimanja mjera protiv članice koja je zloupotrebu počinila. ZAŠTITA TIJEKOM INSPEKCIJE - Sporazum također podrazumijeva inspekcijske postupke koji državi pod kontrolom omogućuju zaštitu osjetljive lokacije, kao što je određeno vrijeme inspekcije, ograničenja promatračima i obveza da se inspekcija obavi pet dana nakon najave. ORGANIZACIJA I TROŠKOVI - Sporazumom se reguliraju i pitanja troškova njegova provođenja kao i srazmjernog sudjelovanja u organizacijskim tijelima, osobito u Izvršnom odboru. Raspoređivanje troškova izvršit će se prema skali UN-a, kako bi najveće troškove - troškove provjere uništenja - snosile zemlje koje posjeduju kemijsko oružje te se rasteretile manje kao i zemlje u razvoju. Posebnom odlukom uspostavlja se princip rotacije članstva u Izvršnom odboru te raspodjela mjesta po regionalnoj osnovi. ODREDBE O UNAPREĐIVANJU SPORAZUMA - Sporazum sadrži i odredbe kojima se omogućuje uvođenje tehničkih promjena kao i održavanje specijalnih i godišnjih konferencija glede provođenja sporazuma i drugih mogućih problema. Nakon potpisivanja Sporazuma pripremna komisija svih zemalja potpisnica početi će sa radom početkom veljače 1993. godine s ciljem daljnje razrade detaljnih postupaka i osnivanja Međunarodne organizacije za Sporazum o kemijskom oružju. Sastanak komisije održat će se u Den Haagu koji će biti sjedištem organizacije. Međunaslov: Važniji događaji koji su prethodili Sporazumu 15.kolovoz 1968. godine - Kemijsko je oružje na dnevnom redu Konferencije komiteta o razoružanju održanom u Ženevi. 18.travanj 1984. godine - Na Konferenciji o razoružanju (što je novi naziva za Komitet o razoružanju), tadašnji potpredsjednik SAD Bush iznosi nacrt ugovora koji se tiče zabrane razvoja, nabave, proizvodnje, uskladištavanja i upotrebe kemijskog oružja diljem svijeta. Ovaj nacrt postao je osnovicom za diskusiju ad hoc radne grupe Konferencije o razoružanju. 7.-9. veljače 1990. godine - Državni sekretar Baker i ministar vanjskih poslova Ševarnadze dogovaraju okosnicu akcije za ubrzanje pregovora o Sporazumu u okviru Komiteta o razoružanju. 1.lipanj 1990. godine - Na sastanku na vrhu u Washingtonu predsjednici Bush i Gorbačov potpisuju Američko-sovjetski sporazum o uništenju i neproizvođenju kemijskog oružja te mjerama koje će omogućiti postizanje multilateralnog Sporazuma. 19.ožujak 1990. godine - Australijski ministar vanjskih poslova Garth Evans iznosi prijedlog Sporazuma, s kompromisnim rješenjima otvorenih problema, kao temelj bržeg ostvarivanja pregovora o razoružanju. 22. lipanj 1992. godine - Predsjedavajući ad hoc komiteta za kemijsko oružje pri Konferenciji o razoružanju Nijemac Adolf Ritter von Wagner, u nastojanju da ubrza proces, daje na razmatranje nacrt "završnog" teksta. Ovaj nacrt je cjelovit tekst koji obuhvaća dogovorene kompromise kao i njegov vlastiti prijedlog o glavnim neriješenim pitanjima. 7. kolovoza 1992. godine - Predsjedavajući Wagner iznosi paket promjena na nacrt Sporazuma u nastojanjima da otkloni zabrinutost nekih članica Konferencije o razoružanju. 7. rujna 1992. godine - Konferencija o razoružanju upućuje Sporazum o kemijskom oružju Ujedinjenim narodima na prihvaćanje. 30. studenog 1992. godine - Ujedinjeni narodi prihvaćaju Sporazum konsenzusom 145 zemalja. 13. siječnja 1992. godine - Na ceremoniji u Parizu Sporazum o kemijskom oružju stavlja se na potpisivanje. (Hina) fs 122140 MET jan 93