Kemija, čelik, transport ... 'zeleni' ugljik, koji omogućuje pohranu i transport energije dobivene iz obnovljivih izvora, mogao bi dekarbonizirati mnoge gospodarske sektore u kojima je Njemačka predvodnica.
Vlada Angele Merkel je stoga prošle godine izdvojila 9 milijardi eura, u sklopu plana oporavka od pandemije, za razvoj te tehnologije.
Rezultati te strategije ocijenjeni su „pozitivnima” na sastanku vlade u srijedu, nekoliko dana prije parlamentarnih izbora u nedjelju kojima će zemlja dobiti novu vladu.
U više od godinu dana, Berlin je odobrio 62 investicijska projekta, u ukupnoj vrijednosti od 33 milijardi eura, od čega osam milijardi javnog novca.
„Tako potičemo zapošljavanje, rast i zaštitu klime”, istaknuo je ministar gospodarstva Peter Altmaier.
Korištenje vodika u industriji u cilju energetske tranzicije jedno je od pitanja oko kojeg se slažu svi glavni kandidati za novog njemačkog kancelara.
Zajamčiti opskrbu
Njemačka je u vremenskoj stisci: zemlja je nedavno morala podignuti svoje klimatske ciljeve i sada planira postati ugljično neutralna do 2045., umjesto 2050., nakon odluke Ustavnog suda koji je ocijenio da su vladine ambicije preslabe.
U deset godina, razvoj obnovljivih izvora energije je bio spektakularan: njihov udio u proizvodnji električne energije dosegao je 2020. prvi put 50 posto, po istraživačkom institutu Fraunhofer, dok je 2011. iznosio manje od 25 posto.
Ali velik problem je nestalnost obnovljivih izvora energije, što onemogućuje stabilnu opskrbu.
„Vodik bi omogućio puno učinkovitije korištenje obnovljivih energija”, rekao je Heinrich Klingenberg, stručnjak za to područje Grada Hamburga.
Taj lučki grad odredio je nedavno ambiciozan cilj da do 2025. postane europske središte za vodik, zahvaljujući izgradnji jednog od najvećih elektrolizatora na svijetu, na mjestu bivše termoelektrane na ugljen.
Vodik će se proizvoditi elektrolizom, pomoću električne energije proizvedene u solarnim elektranama i vjetroelektranama.
Projekt razvijaju britansko-nizozemska naftna i plinska grupa Shell, japanski proizvođač energetske opreme Mitsubishi Heavy Industries (MHI), švedska energetska grupa Vattenfall i njemačka toplinarska tvrtka Wärme Hamburg.
Goleme potrebe
Siemens, Thyssenkrupp, Daimler... njemački industrijski divovi natječu se u projektima za razvoj vodika, koje podupiru njemačka javna sredstva i sredstva EU-a.
Njemački proizvođači automobila također smatraju vodik tehnologijom budućnosti.
BMW i Audi razvijaju prototipove putničkih vozila na vodikove gorive ćelije, uz električne automobile na baterije.
No izazovi su golemi.
Bez eksponencijalnog rasta obnovljivih energija, „nećemo imati dovoljno kapaciteta za 'zeleni' vodik” da bi se moglo opskrbljivati svu industriju, rekla je Lilly Höhn, stručnjakinja BDI-a, njemačkog industrijskog lobija.
A „da to bude zaista gospodarski isplativo, trebat će za polovicu smanjiti aktualnu cijenu 'zelenog' vodika”, napomenuo je Heinrich Klingenberg.
Ako ga se ne proizvodi uz pomoć obnovljivih izvora energije nego fosilnih goriva, vodik se tada naziva 'sivim' i on sada čini veliku većinu svjetske proizvodnje.
Naime, po izvješću njemačkog parlamenta, cijena 'zelenog' vodika u Europi iznosi u prosjeku 16,5 euro centa po kWh, što je tri puta više od cijene 'sivoga', a cijena struje u Njemačkoj već je najviša u EU.
„'Zeleni' vodik... ostat će rijedak i skup resurs”, zaključilo je vijeće stručnjaka za klimu, javno tijelo pri njemačkom ministarstvu za okoliš.
Kratkoročno, Njemačka će morati uvoziti goleme količine vodika da bi pokrila svoje potrebe. Zemlja je predvidjela uložiti dvije milijarde eura u „partnerstva” u inozemstvu.
„Moramo brzo uspostaviti lance opskrbe 'zelenim' vodikom s našim stranim partnerima”, rekla je u srijedu ministrica za istraživanja, Anja Karliczek.
Berlin je bacio oko na sjevernu Afriku, koja ima značajan potencijal za iskorištavanje solarne energije. Potkraj 2020., vlada je izdvojila 90 milijuna eura za pomoć razvoju postrojenja u Maroku.
Ali za mnoge industrijske divove to neće biti dovoljno: oni pozivaju na razvoj 'plavog' vodika koji se proizvodi uz pomoć prirodnoga plina, uz primjenu postupaka hvatanja i pohrane ugljika. U takvoj proizvodnji ne dolazi do emisija stakleničkih plinova.
No vlada tu mogućnost još ne razmatra, jer je utjecaj te tehnologije na globalno zagrijavanje još uvijek kontroverzan.