Više od četiri milijuna europskih građana pogođeno je beskućništvom i broj beskućnika u EU-u navodno je porastao za više od 70 posto u zadnjih deset godina, navodi se u rezoluciji.
Parlament ističe da je pristup stanovanju temeljno ljudsko pravo i poziva Europsku komisiju i države članice da okončaju beskućništvo do 2030.
Beskućništvo je jedan od najozbiljnijih oblika siromaštva, a uzrokovano je kombinacijom strukturnih, institucionalnih i osobnih čimbenika.
Broj beskućnika raste zbog visokih cijena stanovanja, gospodarske krize, slabije socijalne zaštite i neodgovarajućih politika. Pandemija covida-19 i posljedična recesija, gubitak radnih mjesta i prihoda mogli bi dodatno pogoršati taj problem.
Beskućnici su često meta zločina iz mržnje i nasilja, uključujući društvenu stigmatizaciju. Profil beskućnika u Europi mijenja se i uključuje više mladih i djece, starijih osoba, migranata, Roma i drugih manjina, a žene i obitelji sve su izloženiji riziku od beskućništva, navodi Parlament.
„Beskućništvo je jedan od najozbiljnijih oblika siromaštva i oskudice koji treba ukinuti ciljanim i integriranim politikama na održiv način rješavanjem osobnih čimbenika rizika (kao što su pojedinačne ranjivosti) i strukturnih čimbenika rizika (kao što su stanovanje i nezaposlenost)”, naglašava Parlament.
Europska komisija trebala bi podržati države članice u borbi protiv beskućništva, poboljšati praćenje problema, nastaviti osiguravati financiranje i pripremiti europski okvir za nacionalne strategije za beskućništvo, poručili su europski zastupnici.
Države članice zastupnici su pozvali da dekriminaliziraju beskućništvo i da omoguće stalan i trajan pristup skloništima za slučaj nužde.
To bi, međutim, uvijek trebalo biti samo privremeno rješenje, a ne alternativa strukturnim rješenjima kao što su prevencija i osiguravanje odgovarajućeg stambenog prostora i socijalne potpore.
Osiguranje stalnog smještaja za beskućnike što je moguće prije trebalo bi biti prioritet, prije rješavanja drugih aspekata problema, naglasili su zastupnici.
Beskućnicima treba osigurati ravnopravan pristup javnim uslugama kao što su zdravstvena skrb, obrazovanje i socijalna skrb, te podupirati njihovu integraciju na tržište rada specijaliziranim programima pomoći, osposobljavanja i ciljanim shemama, poručili su.
EU nije izravno nadležan za stambenu politiku, ali može neizravno utjecati na uvjete stanovanja u državama članicama zakonodavstvom o državnim potporama, porezima i tržišnom natjecanju te mjerama kao što su preporuke i smjernice.