Virtualni sastanak je već počeo sa zakašnjenjem, umjesto u 15 krenuo je oko 16.30 sati u utorak.
Nakon prvog kruga razgovora prekinut je, a nastavak je isprva bio najavljen za 21 sat, pa za 22, potom za 23 sata.
Ministri su tijekom noći razgovarali u manjim skupinama tražeći rješenje. Konferencija za novinare koja je najprije bila predviđena u utorak u 20 sati, sada je najavljena za 10 sati u srijedu.
Pitanje kolektivizacije dugova, odnosno uspostave instrumenta koji bi izdavao zajedničke obveznice, glavni je kamen spoticanja. Na tom se pitanju Europa ponovno podijelila na sjever i jug, kao i tijekom financijske i dužničke krize prije desetak godina.
Ovaj sastanak mnogi vide ključnim testom za jedinstvo Unije.
Ministri razgovaraju o tri elementa plana za gospodarski oporavak oko kojeg bi se mogao postići konsenzus.
Prvi je kreditna linija Europskog stabilizacijskog mehanizma (ESM), drugi je jamstveni fond Europske investicijske banke, a treći program potpore za skraćeno radno vrijeme (SURE) za koji će jamčiti sve zemlje članice i koji će pomoći tvrtkama u najteže pogođenim zemljama da zadrže radnike, a radnicima da zadrže primanja.
Međutim, skupina zemalja na čelu s Italijom koja je najpogođenija pandemijom, traži uspostavu instrumenta za zajedničko zaduživanje, koji bi izdavao eurobveznice, koje ponegdje nazivaju i koronaobveznice.
S druge strane, Njemačka, Nizozemska, Austrija i Finska snažno se tome protive.
Njemačka se zauzima za kreditnu liniju ESM-a, koji je kreiran 2012. u jeku krize eurozone kako bi se pomoglo članicama da mogu financirati svoje dugove budući da to nisu mogle na financijskim tržištima.
ESM ima kreditni kapacitet od 410 milijardi eura, a krediti koje članice mogu dobiti mogu biti u visini do najviše dva posto BDP-a.
Taj mehanizam je neka vrsta europskog MMF-a i tu se postavlja pitanje uvjeta za dodjelu kredita, oko čega su zemlje članice podijeljene.
ESM na jugu Europe ima vrlo negativnu reputaciju jer je povezan sa strogim nadzorom provedbe reformi koje su preduvjeti za dobivanje kredita.