Dok Greenpeace smatra da Hrvatska po stanju okoliša „nije među najugroženijim zemljama Europe“, ali da može puno više i bolje učiniti, Eko Kvarner smatra da se „okoliš pa i životi ljudi smatraju prihvatljivom kolateralnom žrtvom“, te da se Ministarstvo „radikalno privatiziralo u korist energetike“.
Najveći okolišni grijesi
Zelena akcija u registar najvećih grijeha te politike ubraja nametanje LNG terminala na Krku unatoč protivljenju lokalne zajednice i lokalnih samouprava, planiranje produljenja vijeka 50 godina stare termoelektrane na ugljen Plomin 1 i to bez studije utjecaja na okoliš, te davanje novih koncesija za eksploataciju nafte i plina na jednoj trećini kopnene površine Hrvatske.
Zelena akcija navodi i oživljavanje 40 godina starog projekta izgradnje hidroelektrane Kosinj, koji predviđa potapanje naselja te raseljavanje stanovništva, zatim davanje zelenog svjetla „apartmanizaciji Srđa u Dubrovniku, bez nove studije i bez javne rasprave, a sve protivno pravomoćnim sudskim presudama“. Također, Zelena akcija upozorava na nepreuzimanje odgovornosti za ekološku katastrofu u Slavonskom Brodu zbog koje je sto tisuća ljudi ostalo bez pitke vode, kao i na kronično izbjegavanje gorućeg pitanja čistoće zraka u spomenutom gradu.
„Čini se kao da neke mjere zaštite okoliša i dalje primjenjujemo tek kad nas neki propisi ili direktive EU na to natjeraju, što nije dobro polazište“, smatra voditeljica kampanje i komunikacija Greenpeacea Marija Tomac.
Ministar Ćorić je kao čovjek izuzetno arogantan i bahat, ali to je njegov privatni problem. No, kao ministar on je Ministarstvo radikalno privatizirao u korist energetike, te gura promašeni sustav gospodarenja otpadom. Njegov mandat ćemo plaćati dosta dugo, kaže Vjeran Piršić iz Eko Kvarnera.
Predsjednica Zelene akcije Željka Leljak Gracin podsjeća da je zbog takve politike Zelena akcija već u lipnju prošle godine zatražila ostavku ministra Ćorića.
Daleki EU ciljevi
Udruge brine nedostatak volje hrvatske politike za ostvarenjima okolišnih ciljeva EU, osobito ciljeva na području klimatskih promjena i prilagodbi na klimatske promjene, te ciljeva upravljanja otpadom, posebno plastikom.
Nije se moguće oteti dojmu da ne postoji istinska volja da se promjene provedu kvalitetno i dugoročno korisno, kažu.
Kao najnoviji primjer Greenpeace i Eko Kvarenr ističu javnu raspravu za dugoočekivani strateški dokument Integrirani energetski i klimatski plan do 2030., čiji je prvi nacrt bez najave stavljen na javnu raspravu od 17. do 26. prosinca prošle godine.
To je samo šest radnih dana na samom koncu godine, od kojih je jedan Badnjak! Još jednom se ostavlja dojam da se krovni dokumenti donose bez istinske želje da se zaštita okoliša učini prioritetnom i da se Hrvatska ozbiljno priključi borbi protiv klimatskih promjena, ističe Marija Tomac.
Po Piršiću, to pokazuje da Ministarstvo ne shvaća ozbiljno svoj zadatak, nego tek kao „puko stavljanje kvačica na zadatak“.
Neće sunce nego fosilna goriva
Luka Tomac iz Zelene akcije upozorava da se na razini Europske unije pregovara o potpunom prestanku korištenja fosilnih goriva do 2050. godine, a da za to vrijeme njezina članica Hrvatska donosi odluke koje će je dugoročno vezati uz fosilna goriva i nakon tog razdoblja.
U prilog tvrdnji Luka Tomac navodi planirano produljenje rada termolektrane na ugljen Plomin 1, izgradnju LNG terminala za fosilno gorivo na Krku, te izdavanje novih koncesija za istraživanje pa onda i crpljenje nafte u Slavoniji i ostatku kopna.
Sve te odluke ukazuju da hrvatska politika zaštite okoliša ne uzima u obzir klimatske promjene, kaže potpredsjednik Zelene akcije.
Hrvatska je zemlja čuda. Trenutno forsira projekte na plin, a napravili smo plinovod od Karlovca do Splita koji je potpuno neiskorišten, kaže Piršić i dodaje će tako biti i s LNG terminalom. Istodobno, ističe, Hrvatska je bogata suncem, ali je među zadnjima u Europi po korištenju sunca.
Niskougljična strategija, koja je predstavljena u HGK 2017, dokazuje da bi Hrvatska s prelaskom na niskougljično gospodarstvo godišnje dobila 10 milijuna eura i zaposlila barem dvije tisuće ljudi. Ali taj je dokument u ladici Ministarstva i čeka se nova strategija koja će promicati plin, smatra Piršić.
U politici gospodarenja otpadom šanse za postizanje ciljeva EU do 2020. gotovo su nikakve, ocjenjuje Marija Tomac i podsjeća na probleme „najezde plastike“. Stupila je na snagu odredba o naplati plastičnih vrećica za nošenje, a kreće i dvogodišnje razdoblje u kojem Hrvatska mora implementirati Direktivu o jednokratnoj plastici u nacionalno zakonodavstvo. Tu će također biti prilike da se vidi ima li se Hrvatska ambiciju uistinu suočiti s ovim problemima, kaže voditeljica kampanje Greenpeacea.
Za brz i snažan prelazak na obnovljive izvore
Kad bi bile na mjestu ministra, udruge bi, kažu, okrenule politiku prema ublažavanju klimatskih promjena i jačanju adaptacija na te promjene, što uključuje brz i snažan prelazak na obnovljive izvore energije.
Prema izvještaju međunarodnog panela za klimatske promjene, u sljedećih desetak godina moramo značajno smanjiti emisije stakleničkih plinova, a Vlada u nacrtu nove Energetske strategije i dalje uporno to odgađa, žale se u Zelenoj akciji.
Prvi korak je konačno usvajanje podzakonskih akata kojima bi se operacionalizirale odredbe Zakona o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji. Za povećanje broja malih solarnih elektrana instaliranih na krovovima stambenih objekata potrebno je maksimalno pojednostaviti proceduru ugradnje, spajanja na električnu mrežu, održiv sustav poticaja te ukidanje PDV-a na kupnju i ugradnju sustava, kaže Luka Tomac iz Zelene akcije.
Snažna i brza energetska tranzicija bi otvarala radna mjesta i učinila Hrvatsku nezavisnom od plaćanja plina Rusima i nafte Arapima, kaže Piršić. Važan aspekt tranzicije je poljoprivreda, naša autohtona ekološka poljoprivreda, i oslonac na održivi i odgovorni turizam. Hrvatska se s time može izvući iz kolapsa, smatra Piršić.
Krk prema 100 posto obnovljivoj energiji
Frontmen Eko Kvarnera podsjeća na rad docenta na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu Gorana Krajačića, kojim je dokazano da Hrvatska može imati 100 posto obnovljivu energiju. Mi smo 2012. napravili studiju kojom je dokazano kako otok Krk može biti 100 posto obnovljiv. Treba donijeti političku odluku hoće li to biti do 2030. ili do 2050. i želimo li da bude 80 ili 100 posto, kaže on.
Stječe se dojam da su ulaganju u ovaj “biznis budućnosti” spora jer se široki pristup obnovljivim izvorima energije brani i jer se kapaciteti čuvaju za povlaštene i velike “igrače”, smatra Luka Tomac. On podsjeća kako je u pojedinim državama EU vrlo razvijen koncept energetskih zadruga, u kojima grupe građana i građanki instaliraju solarne sustave ili vjetrenjače. Oni od viška proizvedene energije ostvaruju prihod te ga ulažu u nove održive projekte ili u javnu infrastrukturu poput vrtića i škola, kaže Tomac.
Na Krku gradimo komunalnu fotonaponsku elektranu od pet MW i sto manjih na krovovima kuća, čije je potrošnja na mjestu proizvodnje, a najveća potrošnja u vrijeme najveće proizvodnje – po ljeti. Ali, u ostatku Hrvatske se to sustavno od dolaska Ivan Vrdoljaka na čelo Ministarstva gospodarstva ubija, kaže Piršić i dodaje da je cilj toga da lobiji ugljena, nafte i plina i dalje drže svoj monopol, pa čak ostvaruju i ekstra profite.