FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

Najvažniji nastupi hrvatskih sportaša u 2018. (2) 

Autor: Ante Drpić

ZAGREB, 15. prosinca 2018. (Hina) - Nastavljamo s pregledom najvažnijih sportskih uspjeha u 2018. godini koja je po rezultatima bila jedna od najuspješnija od stjecanja nezavisnosti.  

NAJBOLJA GODINA U POVIJESTI HRVATSKOG TENISA

Godina na izmaku bila je rezultatski najbolja godina u povijesti hrvatskog tenisa, a kao kruna sezone u kojoj su naše tenisačice i tenisači ostvarivali sjajne pojedinačne rezultate na najvećim svjetskim turnirima, stigao je trijumf Davis Cup reprezentacije koja je 25. studenoga u Lilleu svladala Francusku sa 3-1 u posljednjem finalu igranom po originalnom, 118 godina starom formatu natjecanja.

Marin Čilić, Borna Ćorić, Ivan Dodig, Mate Pavić, Franko Škugor, Viktor Galović, Nikola Mektić i izbornik Željko Krajan podigli su veliki srebrni pehar i upisali se u povijest kao druga generacija hrvatskih tenisača koja je prošla stazom do jednog od najcjenjenijih momčadskih trofeja. Prije njih to su 2005. u Bratislavi po prvi put učinili Ivan Ljubičić, Mario Ančić, Ivo Karlović i Goran Ivanišević pod izborničkim vodstvom Nikole Pilića.

Za razliku od 2005. godine, u kojoj su Ljubičić i Ančić odigrali baš sve 'žive' mečeve, pojedinačno i u paru, uz trijumf hrvatskih tenisača u 2018. godini doista se može staviti predznak momčadski, a u glavnim ulogama izmjenjivali su se Marin Čilić i Borna Ćorić. Pobjednički niz, a time i put prema konačnom trijumfu na koji je ova generacija čekala još od 2016. godine i finalnog poraza protiv Argentine u zagrebačkoj Areni, započeo je još u rujnu 2017. godine, kad je u dvoboju za opstanak u Svjetskoj skupini Hrvatska na zemljanoj podlozi svladala Kolumbiju na gostovanju u Bogoti, bez tadašnjih 'odmetnika' Borne Ćorića i Mate Pavića, a ni Ivana Dodiga nije bilo u sastavu. Marin Čilić donio je dva pojedinačna boda i s Nikolom Mektićem sudjelovao u velikom preokretu u igri parova, u kojoj je naša kombinacija okrenula zaostatak od 0-2 u setovima.

Zemljana podloga bio je izbor naših tenisača za dvoboj 1. kola Svjetske skupine protiv Kanade, koji je odigran u Osijeku. U momčad su se za taj dvoboj vratili Borna Ćorić i Ivan Dodig, što se pokazalo presudnim u srazu sa žilavim Kanađanima koji su igrali bez svog najboljeg tenisača Miloša Raonića. No, i Željko Krajan je morao kombinirati sa sastavom zbog toga što je samo pet dana prije početka meča u Osijeku Marin Čilić igrao i u pet setova izgubio od Rogera Federera finalni obračun na Australian Openu u Melbourneu.

Tako su prvog dana u pojedinačnim mečevima priliku dobili Borna Ćorić i Viktor Galović. Ćorić je sa 3-6, 6-2, 6-3, 6-2 svladao Vaseka Pospisila, a Denis Shapovalov je donio bod gostima svladavši Galovića sa 6-4, 6-4, 6-2. Najdramatičniji dvoboj odigran je u subotu, kad je Krajan u igru uključio Marina Čilića spojivši ga s kumom Ivanom Dodigom. Veteran Daniel Nestor i Pospisil bili su u prva dva i pol seta bolji par što dokazuje i vodstvo 6-2, 6-3, 4-1 koje su Kanađani imali. No, tada su nošeni podrškom publike Čilić i Dodig kreirali jedan od najvećih preokreta u povijesti naše reprezentacije te slavili pobjedu u pet setova 2-6, 3-6, 6-4, 7-5, 6-2. U prvom nedjeljnom meču Borna Ćorić je učinio ono što se od njega i očekivalo. Održavši lekciju 19-godišnjem Kanađaninu svladao je Shapovalova sa 6-4, 6-4, 6-4 i odveo Hrvatsku u četvrtfinale.

Našu reprezentaciju čekalo je novo domaćinstvo. Za dvoboj u travnju protiv Kazahstana ponovno je izbor pao na zemljanu podlogu, a Varaždin je izabran kao grad domaćin. Hrvatska je bila u sličnom sastavu, samo je Franka Škugora zamijenio Nikola Mektić. Prvog dana Marin Čilić je sa 6-2, 6-1, 6-2 nadigrao Dmitrija Popka, a Mihail Kukuškin je pokazao koliko opasan može biti svladavši Bornu Ćorića sa 3-6, 7-6 (5), 6-4, 6-2. Ivan Dodig i Nikola Mektić su udružili snage u paru te svladali Timura Habibulina i Aleksandra Nedovjesova sa 6-7 (2), 6-4, 6-4, 6-2. U prvom nedjeljnom meču Marin Čilić je sa 6-1, 6-1, 6-1 nadigrao Mihaila Kukuškina u jednoj od svojih najimpresivnijih predstava u Davis Cupu te tako odveo našu reprezentaciju do polufinala i novog meča na domaćem terenu.

Pobjede naše Davis Cup reprezentacije pratilo je turbulentno razdoblje unutar vodećih struktura Hrvatskog teniskog saveza započeto ostavkom, a kasnije i smjenom predsjednika Franje Lukovića. Smijenjeno vodstvo je prije prevrata odlučilo domaćinstvo polufinalnog dvoboja s reprezentacijom SAD-a povjeriti Splitu, a dvoboj je trebao biti odigran Žnjanu, gdje je trebao biti izgrađen privremeni montažni stadion.

Početkom srpnja Nikolina Babić je izabrana za Lukovićevu nasljednicu te tako postala prvom predsjednicom HTS-a. Iako je do dvoboja s Amerikancima ostalo tek nešto više od dva mjeseca, novo vodstvo odlučilo je domaćinstvo dodijeliti Zadru, gdje je u planirana izgradnja novog teniskog centra uz dvoranu Krešimira Ćosića na Višnjiku. Unatoč kratkom vremenskom roku, radovi su dovršeni na vrijeme, a za potrebe polufinalnog Davis Cup dvoboja izgrađen je montažni stadion na koji se moglo smjestiti oko 8000 gledatelja. Tako je ispoštovana želja naših reprezentativaca da ovaj meč bude odigran na zemljanoj podlozi, ali na vanjskom terenu, a utrošeni novac nije bačen, jer su iza Davis Cupa ostali tereni koji će biti sastavni dio budućeg teniskog centra.

Amerikanci su u Zadar stigli bez svog najboljeg igrača Johna Isnera, koji je baš u to vrijeme čekao prinovu u obitelji. S druge strane, Hrvatska je bila u najjačem mogućem sastavu, jer se po prvi put nakon 2014. godine u reprezentativno okruženje vratio Mate Pavić, jedan od najboljih igrača svijeta u paru. Odluka o igranju na vanjskom zemljanom terenu u petak se pokazala pravim izborom. Borna Ćorić je sa 6-4, 7-6 (4), 6-3 nadigrao Stevea Johnsona, najbolje rangiranog tenisača reprezentacije pod vodstvom Jima Couriera, a Marin Čilić je sa 6-1, 6-3, 7-6 (5) svladao debitanta Francesa Tiafoea. U subotu su Ivan Dodig i Mate Pavić bili u prilici odvesti Hrvatsku u finale, ali su Mike Bryan i Ryan Harrison u meču visoke kvalitete uspjeli spriječiti veliki preokret i povratak našeg para te su nakon četiri sata i 41 minutu igre slavili pobjedu 7-5, 7-6 (6), 1-6, 6-7 (5), 7-6 (5) kojom su održali goste u igri za plasman finale.

Courier je očekivano za prvi nedjeljni meč zamijenio Johnsona Samom Querreyjem, što se nije činilo važnim u trenutku kad je Marin Čilić poveo sa 6-1 u 'tie-breaku' drugog seta, prethodno osvojivši prvu dionicu meča. No, uslijedio je teško objašnjivi pad u igri našeg najboljeg tenisača, što je Querrey iskoristio za preokret i pobjedu 6-7 (2), 7-6 (6), 6-3, 6-4. Odluka o plasmanu u finale ostavljena je za peti meč i dvoboj predstavnika "nove generacije". Nije moglo biti dramatičnije. Pet setova punih preokreta, zaostatak našeg tenisača od 1-2 u setovima, više od četiri sata borbe i prijetnja prekidom zbog mraka učinili su dvoboj Borne Ćorića i Francesa Tiafoea jednim od onih koji će ostati zauvijek u sjećanju. Ćorić je na kraju svladao Francesa Tiafoea sa 6-7 (0), 6-1, 6-7 (11), 6-1, 6-3 i odveo Hrvatsku u treće finale Davis Cupa u povijesti.

Nakon tri domaćinstva naše je tenisače čekalo gostovanje u Lilleu protiv Francuza, koji su godinu prije na istom mjestu, pred više od 26.000 gledatelja na stadionu Pierre Mauroy, osvojili svoj deseti naslov. Domaćini su izabrali zemlju, iako nikada, otkako je 1981. godine ustanovljena Svjetska skupina, nisu uspjeli pred svojim navijačima osvojiti trofej na toj podlozi, a Hrvati bili u seriji od četiri pobjede baš na zemlji. Kad je Yannick Noah ostao bez ozlijeđenog Richarda Gasqueta, a izvan reprezentacije su ostali Gilles Simon i Gael Monfils, našoj je reprezentaciji dodijeljen status favorita, jer se tek oporavljeni Jo-Wilfried Tsonga, Lucas Pouille i Jeremy Chardy nisu činili sposobnima ravnopravno nositi s Marinom Čilićem i Bornom Ćorićem u pojedinačnim mečevima, a Nicolas Mahut i Pierre-Hugues Herbert su u paru mogli donijeti tek jedan bod.

Sva predviđenja uoči dvoboja na kraju su se obistinila. Yannick Noah je imao mnogo dvojbi, a Željko Krajan bio bezbrižan što se tiče nominacije. Francuski izbornik je iznenadio pretpostavivši u nominaciji Jeremyja Chardyja svom nominalno najboljem igraču Lucasu Pouilleu. No, naši su bili spremni na faktor iznenađenja kod Francuza. Već u prvom meču se događalo da oko 1500 hrvatskih navijača nadglasa više od 23 tisuće francuskih, koji su imali malo povoda za klicanje domaćim predstavnicima. Borna Ćorić je svladao Chardyja sa 6-2, 7-5, 6-4 bez da je ijednom izgubio servis, a to je ponovio i Marin Čilić u dvoboju sa Tsongom koji se pred kraj meča i ozlijedio. Naš je tenisač slavio sa 6-3, 7-5, 6-4 pa su opet Ivan Dodig i Mate Pavić dobili priliku donijeti ukupnu pobjedu i posljednji dan pretvoriti u ekshibiciju. Herbert i Mahut su se dokazali kao najjača komponenta domaće momčadi i svladavši Dodiga i Pavića sa 6-4, 6-4, 3-6, 7-6 (3) održali su nadu Francuzima da mogu postati druga reprezentacija u povijesti Davis Cupa koja će u finalu okrenuti zaostatak od 0-2 nakon prvog dana.

Očekivano, za meč protiv Marina Čilića domaći izbornik Noah je na teren poslao Lucasa Pouillea koji je set i pol pružao otpor sedmom tenisaču svijeta, ali to je bilo sve što je uspio napraviti. Marin Čilić je dobio i iskoristio priliku za iskupljenje, nakon što je u istoj situaciji u finalu 2016. godine u Zagrebu propustio vodstvo od 2-0 u setovima protiv Juana Martina del Potra. U Lilleu je Marin bio "naš dragi vođa", kako ga je Mate Pavić oslovio, te pobjedom 7-6 (3), 6-3, 6-3 protiv Pouillea odveo Hrvatsku u društvo deset nacija koje su više od jednom uspjele osvojiti Davis Cup. Pravda je zadovoljena, a slike iz Lillea ostat će vječno u uspomeni.

"Za mene je ovo posebno, jer sam član momčadi od 2006. godine, doživio sam puno toga, poraza i pobjeda, a sada se osjećam kao prvak svijeta. Ovo je za nas ostvarenje sna", rekao je Marin Čilić nakon jednog od najvećih trenutaka u karijeri.

Francuzi su se pokazali velikima u još jednom finalnom porazu na domaćem terenu. Cijela francuska momčad došla je u svlačionicu hrvatske reprezentacije kako bi čestitali našim tenisačima na velikom trijumfu, a i većina od 23 tisuće francuskih navijača ostali su u dvorani kako bi pozdravili svoje miljenike i zapljeskali posljednjim osvajačima Davis Cupa u formatu koji je s ovim finalom otišao u povijest. Već 2019. godine Madrid će biti domaćinom finalnog turnira 18 reprezentacija na kojem će Hrvatska formalno braniti naslov, iako se radi o potpuno novom formatu koje s izvornim Davis Cupom nema mnogo dodirnih točaka.

Uspon hrvatske Davis Cup reprezentacije na krov svijeta bila je kulminacija godine u kojoj se hrvatski tenis često nalazio u središtu pozornosti domaćih i svjetskih medija.

Na prvom Grand Slam turniru u sezoni Marin Čilić se probio do svog trećeg finala. Na putu do meča za naslov najbolji hrvatski tenisač pobijedio je Kanađanina Vaseka Pospisila, Portugalca Joaoa Sousu, Amerikanca Ryana Harrisona i Španjolca Pabla Carreno-Bustu prije nego što ga je u četvrtfinalu ždrijeb odveo na Rafaela Nadala. Marin je okrenuo 1-2 u setovima, a Nadal zbog ozljede predao meč pri vodstvu našeg tenisača 2-0 u petom setu. Preko Britanca Kylea Edmunda Čilić je stigao do finala u kojem ga je, baš kao i u srpnju 2017. u Wimbledonu čekao Roger Federer. Borba je trajala pet setova, a Švicarac je slavio sa 6–2, 6–7(5–7), 6–3, 3–6, 6–1, obranio naslov u Melbourneu i stigao do svog 20. Grand Slam trofeja.

U Melbourne Parku je punim sjajem zasjao Mate Pavić koji se s Australian Opena vratio s dva trofeja. U paru s Austrijancem Oliverom Marachom je do naslova stigao pobijedivši u finalu Kolumbijce Cabala i Faraha sa 6-4, 6-4. Drugi trofej je Splićanin osvojio u paru s Kanađankom Gabrielom Dabrowski u mješovitoj konkurenciji. U finalu su sa 2-6, 6-4, 11-9 bili bolji od Mađarice Timee Babos i Indijca Rohana Bopanne.

Marin Čilić je nakon Australian Opena prvi put u karijeri osvanuo na trećem mjestu pojedinačne ATP ljestvice, a ispred sebe je imao samo dvije legende, Nadala i Federera. Mate Pavić će samo četiri mjeseca poslije postati prvim hrvatskim tenisačem koji je zasjeo na čelno mjesto ATP ljestvice u konkurenciji parova.

Na Grand Slam turnirima hrvatskih predstavnika nije bilo u finalu samo u Wimbledonu, a osim Mate Pavića, pobjednički trofej osvojio je i Ivan Dodig. Međugorac je na Roland Garrosu u finalu mještovitih parova s Tajvankom Latishom Chan sa 6-1, 6-7 (5), 10-8 bio bolji baš od Pavića i Kanađanke Dabrowski. Na Roland Garrosu je Mate Pavić s Marachom bio na korak do naslova, ali su u finalu poraženi od Nicolasa Mahuta i Pierre-Huguesa Herberta sa 6-2, 7-6 (4).
Na US Openu je Nikola Mektić dogurao do svog prvog finala. Partnerica mu je bila Poljakinja Alicja Rosolska, a u finalu su poraženi od Amerikanke Bethanie Mattek-Sands i Britanca Jamieja Murrayja sa 2-6, 6-3, 11-9.

O tome kakva je sezona iza hrvatskih tenisača dovoljno govori i podatak da su sa 15 osvojenih naslova u svim konkurencijama na Grand Slam i ATP turirima na diobi drugog mjesta sa Britancima, a iza Amerikanaca koji su najuspješniji sa 17 trofeja. Najviše su ih osvojili igrači u konkurenciji parova, čak 11, dok su po jedan pojedinačni trofej osvojili Marin Čilić i Borna Ćorić, obojica istoga dana, obojica na travnatoj podlozi.

Čilić je za drugi trijumf u Queen's Clubu u finalu svladao Novaka Đokovića sa 5-6, 7-6 (4), 6-3 i pritom spasio meč-loptu, a tako je nastavio niz osvajanja barem jednog naslova u sezoni započet još 2008. godine u New Havenu. Istog dana Borna Ćorić je u finalu turnira Halleu pobijedio Rogera Federera sa 7-6 (6), 3-6, 6-2 i spriječio Švicarca da osvoji 99. naslov u karijeri, a deseti u Halleu.

Osim prvog trijumfa na travi i na turnirima ATP serije 500, 22-godišnji Zagrepčanin je u prvoj sezoni menadžerske suradnje s Ivanom Ljubičićem, pod trenerskim vodstvom Riccarda Piattija i Kristijana Schneidera ostvario najbolje rezultate u karijeri: prvi put je došao do 40 pobjeda u sezoni, u Šangaju je stigao do prvog finala na turnirima Masters 1000 serije (poraz od Đokovića), a na US Openu prvi put došao do osmine finala Grand Slam turnira (poraz od Del Potra). Na početku 2018. godine Ćorić je bio 48. tenisač svijeta, a godinu je završio na 12. mjestu.

Hrvatske tenisačice nisu imale toliko uspjeha. Jedini WTA naslov osvojila je Zagrepčanka Darija Jurak u konkurenciji parova u San Joseu, a još je dvaput bila u finalu. Donna Vekić je bila na korak do naslova na turniru u Washingtonu (poražena od Kuznjecove), a Petra Martić je izgubila finale u Bukureštu (poražena od Sevastove). Martić je sezonu završila na 32. mjestu WTA ljestvice, a Vekić na 34. poziciji, što je za obje najbolji renking u karijeri.

 

PARAOLIMPIJCI NA ZOI USPJEŠNIJI OD OLIMPIJACA

Južnokorejski grad Pyeongchang početkom godine je bio domaćin XXIII. Zimskih olimpijskih igara (9-25. veljače), a potom i XII. Zimskih paraolimpijskih igra (9-18. ožujka).

Na ZOI je nastupilo 20 hrvatskih sportaša, a prvi put nakon Nagana 1998. godine nismo osvojili niti jednu medalju. U Salt Lake Cityju 2002. godine smo osvojili četiri medalje, u Torinu (2006) i Vancouver (2010) po tri medalje, a u Sočiju 2014. jedno odličje. Nažalost, natjecanja u Južnoj Koreji prošla su bez hrvatskih odličja. Na svečanosti otvaranja hrvatsku zastavu je nosio alpinac Natko Zrnčić-Dim, a na zatvaranju bobist Dražen Silić. Hrvatska je imala predstavnike u četiri sporta (alpsko i nordijsko skijanje, bob, sanjkanje). Najbolji rezultat od hrvatskih sportaša ostvario je Filip Zubčić koji je u kombinaciji osvojio 12. mjesto.

Nakon olimpijaca, Pyeongchang je ugostio i najbolje sportaše svijeta s invaliditetom. Hrvatske boje u Južnoj Koreji branilo je rekordnih sedam sportaša u tri sporta - alpskom i nordijskom skijanju te u snowboardu. Hrvatsku zastavu na svečanom otvaranju nosit će 17-godišnja slabovidna alpska skijašica Eva Goluža.

Hrvatska je na ZPOI u Pyeongchangu osvojila svoje prve medalje na zimskim paraolimpijskim igrama. Dino Sokolović je osvojio zlato u slalomu u konkurenciji sjedećih skijaša, dok je Bruno Bošnjak bio treći u snowboardu u banked slalomu.

 

 

(Hina) xdl/ggab yad

An unhandled error has occurred. Reload 🗙