Poezija Antuna Branka Šimića, koji se smatra jednim od najvećih pjesnika hrvatskog modernizma, prevedena je na više svjetskih jezika, a Pablo Serr, autor prvog i jedinog prijevoda Šimićevih stihova na španjoljski, za Hinu kaže da je to bila ljubav na prvo čitanje.
Šimić je za vrijeme kratkoga života uspio 1920. objaviti svoju jedinu zbirku pjesama Preobraženja, koja je zahvaljujući upravo inicijativi argentinskog pjesnika i dramaturga Pabla Serra, 2015. godine prevedena na španjolski jezik.
Serr nema hrvatsko porijeklo, a hrvatski jezik počeo je učiti u argentinskom gradu Rosariju, gdje se prvi put susreće sa Šimićevom poezijom.
“Bila je to ljubav na prvo čitanje”, rekao je u razgovoru za Hinu.
Dodao je kako ga je univerzalnost Šimićevog izričaja nagnala da projekt prijevoda Preobraženja, uz pomoć profesorice hrvatskog jezika Ivane Glavaš Bakija koja mu je predavala i radila kao lektorica na argentinskom sveučilištu, prijavi za stipendiju ministarstva.
U Zagrebu je boravio dva puta i od tada se nije vraćao
Ministarstvo znanosti i obrazovanja stipendiju za učenje hrvatskoga jezika i boravak u Zagrebu dodijelilo mu je u dva navrata. U Zagreb je prvi put došao 2011. i pohađao tečaj hrvatskoga jezika s predznanjem koje je stekao u Rosariju.
“U tih šest mjeseci dane sam provodio u svakodnevnom učenju i prevođenju i napravio prve verzije prijevoda 48 pjesama iz zbirke Preobraženja”, rekao je.
Još uvijek čuva salvete i komade papira na kojima je u zagrebačkim knjižnicama, barovima, tramvajima i vlakovima ispisivao prijevode Šimićevih stihova.
Kaže kako je dnevno na prijevodu i inerpretaciji pjesama radio između četiri i šest sati.
“Bio je to ogroman posao, ali te su mi pjesme davale drugačiji, osobniji pogled na Zagreb, ljude i moj vlastiti život”, rekao je.
Dodao je kako se u Zagreb ponovo vratio 2014. godine. Te godine, kao uvertiru u svoj glavni prijevod, objavljuje prijevod Šimićevog kratkog ciklusa Siromasi u međunarodnom izdanju časopisa “Most/The Bridge” Društva hrvatskih književnika, nakon čega odlazi natrag u Argentinu.
Od tada se nije vratio u Hrvatsku, iako kaže da je ponekad “na dva mjesta istovremeno”.
Dvojezično izdanje Šimićeve zbirke pjesama, pod naslovom “Las metamorfosis/Preobraženja” objavljeno je 2015. godine, pod uredništvom Ivane Glavaš Bakija, kojoj je to bilo jedno od prvih izdanja izdavačkog projekta prijevoda hrvatskih autora na španjolski jezik.
Prevodi i druge hrvatske pjesnike, a uskoro objavljuje izbor Šimićevih pjesama
U Rosariju u vlastitoj, kako kaže, “skromnoj uredničkoj nakladi”, u sklopu projekta Varka, Serr objavljuje i prijevode Vesne Parun i Vlade Gotovca, a sudjeluje i u radu časopisa Cvrčak na ognjištu / El grillo del hogar, čiji je prvi broj, posvećen fotografkinji Slavki Pavić, objavljen ovoga tjedna.
Ovi su projekti, naglašava, ostvareni bez potpore ijedne institucije.
Pablo Serr objavio je do sada više zbirki poezije, 2016. godine dobio je stipendiju Nacionalnog fonda za umjetnost u Argentini, a te je godine za pjesmu iz istoimene zbirke Los puntos fatales dobio nagradu nacionalnog natječaja Baltasara Editora.
Smatra da se njegova i Šimićeva poezija razlikuju. “Barem je to tako bilo prije”, kaže i dodaje kako su bez sumnje i Šimićevi stihovi koji mu se uvijek motaju po glavi, s vremenom značajno utjecali na njegov pjesnički rad.
U pripremi je objava zbirke “Dia en Vukovar”, u kojoj se to najviše primijeti, a kaže kako će ona imati i prijevod na hrvatski jezik.
Trenutno radi na prijevodu novog izbora Šimićevih pjesama.
“Iako u mojoj obitelji nema hrvatske krvi, mislim da mi je bilo suđeno otkriti Šimićev rad, koji je od početka moja temeljna veza s hrvatskim jezikom i kulturom”, kaže.
Objašnjava kako sa sobom ima antologiju Šimićevih djela te da mu je cilj prevesti njegov cjelokupan književni rad, “barem sve njegove pjesme, eseje i dostupne zapise njegovih dnevnika”.
A. B. Šimić - najbolji pjesnik hrvatske avangarde
Antun Branko Šimić autor je koji se nerijetko smatra najboljim pjesnikom hrvatske avangarde, ako ne i hrvatskog pjesništva uopće.
Rođen je 18. studenoga 1898. godine u Drinovcima kod Gruda, a već je s 15 godina objavio svoju prvu pjesmu “Zimska pjesma” u časopisu Luč.
Njegove pjesme su u početku bile pejzažne i impresionističke, veoma slične Matoševim, da bi kasnije impresionističku formu zamijenio ekspresionističkom.
U pjesmama nastalim u ovoj fazi Šimić spominje motive i obrađuje teme koje odišu nemirom i očajem čovjeka u gradskoj sredini.
Šimić je bio veoma upućen u sva nova zbivanja i preokrete na pjesničkoj i umjetničkoj sceni Europe. Pokrenuo je nekoliko književnih časopisa. Bio je veoma oštar književni kritičar, a bavio se i prijevodom, pa je preveo roman “Blagoslov zemlje” Knuta Hamsuna.
Danas se najznačajnijom ostavštinom Antuna Branka Šimića smatra njegova zbirka pjesama “Preobraženja”, objavljena 1920., kada je Šimić imao tek 22 godine. To je zbirka koja se sastoji od samo 48 pjesama, među kojima su i neke njegove rane pjesme, ali prerađene.
Šimić u toj zbirci širi tematiku, pa se ona od motiva građanskog čovjeka, potištenog i u potrazi za novim odgovorima, nadograđuje motivima ljubavi, smrti i religijskim motivima, te motivima umjetnosti općenito.
Jedna od glavnih odlika pjesama u toj Šimićevoj zbirci bila je pojava slobodnog stiha, koji do tog trenutka nije bio prisutan u hrvatskom pjesništvu.
Preobraženja također predstavlja odmak od tradicije. Kao i mnogi drugi ekspresionistički pjesnici, tako i Šimić slobodnom formom i okrenutosti prema unutrašnjem negira tradiciju. Izraz mu je opisan kao škrt i racionalan koji odbacuje deskripciju.
Neke od najpoznatijih Šimićevih pjesama ove zbirke su “Utjeha očiju”, “Teški zrak”, “Otkupljenje”, “Budući”, “Prazno nebo”, “Nađeni bog”, “Smrt i ja” i mnoge druge.
Šimić je živio svega 27 godina. Umro je od tuberkuloze u Zagrebu 2. svibnja 1925. godine. Pokopan je na Mirogoju.
piše: Dubravka Grubišić