Kako je izvijestio ured hrvatske predstavnice pred sudom u Strasbourgu ESLJP je utvrdio je da je "zahtjev (tužba) podnositelja g. Seražina, ratione materiae nespojiva sa odredbama Konvencije, te da mu postupanjem domaćih sudova nije povrijeđeno pravo da ne bude dva puta suđen ili kažnjen u istoj stvari (ne bis in idem)".
Prekršajni sud u Zagrebu ga je osudio radi višestrukih navijačkih izgreda te mu je uz kaznu izrekao i zaštitnu mjeru zabrane posjećivanja utakmica. Isti sud je naknadno, u dva navrata, podnositelju izrekao preventivnu mjeru zabrane posjećivanja nogometnih utakmica kluba Dinamo i Hrvatske nogometne reprezentacije na području Hrvatske i inozemstva, u trajanju od po godinu dana.
Podnositelj zahtjeva je smatrao da je za isto ponašanje dva puta suđen i kažnjen, prvo u prekršajnom postupku koji se vodio zbog optužbe na huliganizam, a zatim u postupku kojom mu je izrečena mjera zabrane sudjelovanja na sportskim natjecanjima.
Europski sud je, imajući pritom u vidu hrvatsko pravo i međunarodne konvencije koje se odnose na problematiku sprječavanja navijačkog nasilja, komparativno međunarodno pravo i stranu sudsku praksu, prihvatio argumentaciju države da mjera zabrane posjećivanja utakmica nije bila kaznenog karaktera, s obzirom da ne djeluje represivno i s ciljem kažnjavanja počinitelja, već preventivno radi sprječavanja mogućeg nasilja.
"Naime, ona se može primijeniti neovisno o prethodnom kaznenom/prekršajnom progonu i osudi, ne izriče se kao dopunska sankcija radi počinjenog prekršaja te nije potrebno zadovoljiti standard dokaza već se temelji na podacima policije o prethodnom protupravnom ponašanju izgrednika.
Europski sud je dodatno obrazložio da se preventivna mjera, sui generis, razlikuje od zaštitne mjere i po načinu primjene i vremenu trajanja, ne predviđa niti dodatno izricanje novčane kazne ili oduzimanje slobode, čime dakle nema kaznenopravnu konotaciju", izvijestio je Ured.