Portsteffen je na predavanju „Raspelo iz crkve Gospe od Šunja na Lopudu“ istaknuo kako su se sa svakim korakom dugotrajne i zahtjevne restauracije raspela javljala iznenađenja i otvarala nova pitanja.
„Konzervatorsko-restauratorski radovi i istraživanja na raspelu izvedeni su od 2006. do 2014. godine na Međunarodnoj restauratorskoj radionici. Na raspelu, koje je bilo u dosta lošem stanju, prvo smo morali ukloniti moderni namaz boje, nanesen u 90-tim godinama, ispod kojeg se nalazio dobro očuvan izvorni polikromirani sloj. Bilo nam je čudno što je raspelo teško svega 10 kilograma i čak smo mislili da ga je crvotočina izjela. Međutim, CT snimak pokazao je da je unutrašnjost prazna, ali i da je raspelo rađeno od nekog čudnog materijala“, objasnio je Portsteffen.
Restauratori su uvidjeli drukčiji i za ovo podneblje netipični način izrade skulpture, koja nije bila drvena.
„Najprije smo mislili da je riječ o lokalnoj biljci koromačnici, ali danas znamo da je riječ o strukovima kukuruza iz Meksika. Priznajem da sam to trebao znati, ali nisam. Konzultirao sam španjolskog stručnjaka iz Meksika, koji mi je fotografijom potvrdio da je raspelo s Lopuda identično onom u katedrali u meksičkoj Puebli. Takvih raspela u Meksiku i Španjolskoj ima oko sto, a lopudsko seže u 16. stoljeće, u vrijeme kristijanizacije Nove Španjolske“, rekao je Portsteffen.
Po Portsteffenu, španjolski su konkvistadori sa sobom doveli svoje majstore, koji su u suradnji s najboljim astečkim majstorima radili sakralna djela.
„Montezumina 'kruna' i mitra prvog biskupa rađeni su istom tehnikom i od istog materijala, a znamo i zašto su koristili struk kukuruza. Chicome Coatl bio je astečki bog kukuruza pa im je taj materijal bio od svetog značaja“, napomenuo je Portsteffen te ponudio svoj odgovor na pitanje koja je poveznica Meksika i Lopuda.
„Pretpostavlja se da su u doticaj s Meksikom u svom životu došla dva Lopuđanina koja su živjela u 16. stoljeću. Vice Bune bio je savjetnik španjolskog kralja koji je redovito plovio u Novi svijet, dok je Miho Pracat kao trgovac najmanje triput posjetio Afriku i Amerike“, smatra Portsteffen.
Prvi spomen raspela pronađen je u testamentu iz 1576. godine u kojem redovnik Blaž Alegretto ostavlja 30 škuda za izgradnju oltara u crkvi Gospe od Šunja za tada već postojeće raspelo.
„Nevjerojatno je da je raspelo prošlo dug put brodom od Meksika preko španjolskih luka do Lopuda, i pritom ostalo očuvano. Možete biti zbilja ponosni na svoju kulturnu baštinu“, zaključio je Portsteffen.