"Ako se njemački vojnici pod utjecajem droga u knjizi nazivaju 'teutonskim easy riderima', a za službeni pozdrav u Trećem Reichu kaže da bi mogao biti i 'Sieg high'' ili 'High Hitler', ne vidim zašto se u Hrvatskoj za Hitlera i njegove vojnike ne bi moglo reći da su bili 'za dop spremni'", kazao je Ohler u razgovoru za Hinu.
Njegova knjiga koja je odmah nakon objave na engleskom jeziku postala bestseler na uglednoj listi New York Timesa, detaljan je opis uloge narkotika u razvoju nacizma i Trećeg Reicha, ali i jezivo uznemirujući prikaz kako su se stvarale i koristile droge tijekom osvajačkih pohoda njemačke vojske (Wehrmachta), posebno u početnim fazama Drugog svjetskog rata.
'Metamfetamini kao narodna droga Trećeg Reicha'
No, i prije toga - Ohlerova knjiga ukazuje da je Njemačka u osvit Drugog svjetskog rata bila središte farmaceutske industrije, a preparati s kokainom i naročito metamfetaminom bili su dostupni kućanicima i tvorničkim radnicima, kao narodna droga u formi tableta Pervitina.
Kasnije je ta inačica današnjeg zloglasnog "kristalnog metha" bila dostupna i dijeljena milijunima njemačkih vojnika. Primjerice, samo u "kemijskom samozapaljenju" njemačkih snaga 1940. tijekom napada na Francusku vojnici Wermachta su kao "teutonski easy rideri" iskoristili čak 35 milijuna doza Pervitina.
Taj se preparat koristio tijekom cijelog rata i na svim bojišnicama kao droga čija je glavna prednost ležala u dugom održavanju budnim i, što je još važnije, stvaranju euforije i smanjenju razine straha.
No, iako je nacistički režim propovijedao arijevsku ideologiju tjelesne, mentalne i moralne čistoće, Ohler dokazuje da je Treći Reich bio zasićen i drugim drogama koje su kolale u njegovom političkom i vojnom vrhu.
Tijekom rata i glavna figura ove knjige, Adolf Hitler, postaje sve ovisnijim o bezbrojnim injekcijama koje mu je ubrizgavao njegov osobni liječnik Theodor Morell. I to ponajprije vitaminske ''koktele'' do 1941., a potom i steroide iz životinjskih hormona do 1943.
Nakon bitke kod Kurska i velikog poraza od sovjetske Crvene armije Hitlerov ''borbeni komplet'' upotpunjen je teškim drogama - Eukodalom, sintetiziranim iz opijuma, a nakon atentata 1944. i kokainskom otopinom.
Hitleru su droge pružale osjećaj sigurnosti
"Hitleru droge pružale osjećaj sigurnosti, a naročito Eukodal zbog kojeg se osjećao kao da je na krovu svijeta", ispričao je Ohler.
Kaže i da je Hitler od droga postajao euforičan, samopouzdan i sretan – čak i kad je gubio bitke, vjerovao je da će u velikom finalu sve dobro završiti. No, Ohler odbija pojednostavljenu tezu da je droga pomutila Hitlerov razum. Ističe da je razlog ipak bila njegova ideologija dok je droga bila samo stabilizirator tom ludilu te svojevrsni "kemijski bunker" u koji se zatvarao kako bi povratio osjećaj moći koji od vanjskog svijeta više nije dobivao.
"Premda su droge imale veliki utjecaj, ipak su Hitlerove loše strateške odluke Njemačku stajale pobjede. Rat u cijeloj Europi, napad na Sovjetski Savez i borba s Amerikancima i Englezima - to se jednostavno nije moglo dobiti bez obzira na vojno korištenje Pervitina. Izgubili bi i da su prestali koristiti droge što je, u konačnici, dobro za cijeli svije", zaključuje Ohler, čiji je publicistički hit već preveden na tridesetak jezika.
"Kod nas je ova knjiga, s obzirom na prilike, lako pronašla put do svojih čitatelja, a svakako je pripomogao i Ohlerov nedavni posjet riječkom festivalu književnosti. Knjiga je tiskana u 800 primjeraka, i nadam se da ćemo što prije ići u drugo izdanje", istaknuo je Neven Vulić, urednik u OceanMoru, nakladniku hrvatskog izdanja Ohlerove knjige.
Narkotici u Trećem Reichu i u filmskom izdanju
Vulić kaže da je historiografski značaj ove knjige već potvrdila struka, dok je interes pokazala i industrija zabave jer je prava na ovu priču kupio Paramount pa će se snimiti i film na temelju Ohlerove knjige.
"Kvalitetu našeg izdanja pohvalio je i sam autor. Osim sjajnog prijevoda Borisa Perića, treba naglasiti da je hrvatsko izdanje zasad jedino imalo stručnog recenzenta, uglednog hrvatskog povjesničara sa švedskog Sveučilišta u Uppsali, Gorana Miljana, koji nas je konzultirao u vezi određenih povijesno-terminoloških jezičnih detalja", rekao je Vulić.
Za alternativni hrvatski naslov "Narkotika u Trećem Reichu" prisjeća se da je postojao samo u njegovim privatnim prepiskama s prevoditeljem Borisom Perićem.
"Trebao sam radni naslov knjige, možda neku zanimljivu igru riječima, a Boris se, među ostalim, sjajno dovinuo podnaslova 'Za dop spremni!. Ali naravno, sve je to ostalo samo na razini anegdote", zaključio je Vulić.
Razgovarao: Miroslav Edvin Habek