Simpozij je prvi put održan 2001. i kontinuirano je stigao do svoga 18. izdanja, već tradicionalno održava se u mjesecu listopadu i na istome mjestu - Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog koja na Danima Orisa okupi više od dvije tisuće posjetitelja, pretežito arhitekata, iz Hrvatske, okolnih zemalja, i šire.
Osim predstavljanja svjetskih trendova u arhitekturi, simpozij je mjesto na kojemu se može puno čuti i o najnovijim kretanjima u urbanizmu i dizajnu. Istodobno, Dani Orisa prigoda su i za izravnu komunikaciju i interakciju arhitekata, projektanata i investitora, a na prostoru ispred ulaza u dvoranu, u kojoj se održavaju predavanja, predstavljaju se brojne tvrtke s proizvodima relevantnim za arhitekturu i dizajn.
Raznolikost - od Patrika Scumahera, japanskih arhitekata iz Atelijera Bow-Vow i slovenskog arhitekta Roka Žnidaršiča
Raznolikost kretanja u arhitekturi, a sukladno tomu i arhitektonskih djela, prvoga dana simpozija jasno se očitovala i u predavanjima gostiju iz Velike Britanije i Japana.
Tako je arhitekt Patrik Schumacher iz Velike Britanije, direktor Zaha Hadid Architects ureda, predstavio radove toga arhitektonskog ureda koji nastavlja na tragu svoje utemeljiteljice glasovite Zahe Hadid, koja je umrla prije dvije godine. I dok su to radovi za koje se čine da više pripadaju budućnosti nego sadašnjosti, japanski arhitekti Yoshiharu Tsukamoto i Momoyo Kaijima, osnivači Atelijera Bow-Wov, predstavili su arhitekturu za koju se, ako se sadržaj jako pojednostavi, može reći da je to arhitektura koja iz urbanih sredina 'odlazi' u ruralna područja gdje u suradnji s ljudima u potrebi oblikuje nove i kvalitetne sadržaje.
Jedan od tih primjera je stvaranje novoga životnog prostora za ljude stradale u katastrofalnome potresu i tsunamiju 2011. u Japanu u jednom ribarskom mjestu na poluotoku Oshika. Potres i tsunami potpuno su uništili kuće ribara koje su bile uz more, a mogućnost novih prirodnih katastrofa nalagala je potrebu da se pronađe nova lokacija na kojoj će ponovno zaživjeti zajednica. Kako su posvjedočili arhitekti, to je mjesto traženo i pronađeno u šumi koja je na okolnim brdima okruživala se uz aktivno sudjelovanje lokalnoga stanovništvom u raznovrsnim procesima - od razgovora preko edukacije za nova dodatna zanimanja do realizacije projekta.
Slovenski arhitekt Rok Žnidaršič, laureat dvije najznačajnije slovenske nagrade za arhitekturu - Plečnikove nagrade, u izlaganju je na primjerima obrazlagao svoje temeljno stajalište u arhitekturi - a to je kako se približiti etičkoj strani arhitekture. Objasnio je da su u toj zahtjevnoj zadaći primjenjuje nekoliko načela, među kojima su, ponovna uporaba starih dijelova u novoj funkciji što, podsjetio je, u slovenskoj arhitekturi ima dugu tradiciju, odnos prema strukturi i razumijavanje tradicije ljubljanske škole arhitekture, orijentacija i iskreno doživljavanje odnosa globalnoga i lokalnoga u arhitekturi.
O različitosti radova unutar jednog arhitektonskog ureda - Davor Mateković
Hrvatski arhitekt Davor Mateković osnivač i glavni projektant arhitektonskog ureda Proarh, iza kojega je već 25 godina rada, istaknuo je kako je osnovno načelo njihova rada da se kroz svaki novi projekt ponovno propituje arhitektura, odnosno da arhitektonski potpis nikako ne može biti jednoznačan.
To stajalište potkrijepio je na nekoliko primjera, među kojima su i njegova kuća za odmor Hiža u Zagorju, Stone House u Lukovu Šugarju i Issa Megaron na Visu, za koju je dobio priznanja i nagrade.
U sklopu individualnih stambenih projekata, Mateković je govorio i o projektu kuće Galeb (“The Seagull”) u Dubrovačko-neretvanskoj županiji s pogledom na Pelješac i Pelješki kanal. Kako je rekao, polazište za taj projekt bio je sam teren koji je arheološko nalazište s tumulima na koje slijeću galebovi.
Mladim kolegama arhitektima Mateković je preporučio da poslu pristupe sustavno i ozbiljno te postupno, kroz brojna iskustva, koja su nerijetko i loša, grade svoj specifični arhitektonski rukopis.
Inicijator toga međunarodnog događaja hrvatski arhitekt i idejni začetnik časopisa Oris i Oris-Kuće arhitekture Andrija Rusan, također je istaknuo raznolikost arhitektonskih pristupa i radova pa je tako rekao da je Patrik Schumacher govorio "o svijetu kojemu Hrvatska sigurno ne pripada, ali smo istodobno apsolutno fascinirani količinom tih inovativnih projekata i njihovom senzacionalnošću, ali to je druga strana arhitekture".
S druge strane, objasnio je, slovenski arhitekt Rok Žnidaršič pokazao je to "malo mjerilo" i radove koji zaista razmišljaju o čovjeku, a ne o samopromociji arhitekata, iako je naravno, svaki dobar projekt istodobno i promocija arhitekata. Kolege iz Japana su nam, dodao je, pak doista pokazali to posvećenje građenja arhitekture, ali i života i ponašanja za običnoga čovjeka.
Zato su, vjeruje Rusan, Dani Orisa i dobri jer prikazuju tako različite pristupe.