Autor knjige don Miho Demović kazao je kako zahvaljujući Dubrovniku Hrvatska danas ima kontinuitet glazbenih stilova, od monodije do moderne. Naglasio je kako je istraživanjem dokazao netočnom tvrdnju da je glazba u Dubrovniku bila zapostavljena te da nije imala jednakopravni status s ostalim granama umjetnosti.
„Dubrovnik je bio grad-država i nastojao je pratiti običaje s dvorova europskih vladara, pa i u pogledu glazbe. Već od 13. stoljeća Dubrovačka Republika izdržava kapelu glazbenika koja je potrajala sve do propasti Republike. Potom neko vrijeme nema glazbenog života, osim malobrojnih glazbenika austrijske vojske. Ali u posljednjih trideset godina austrijske vladavine glazba je u Dubrovniku toliko zaživjela da je nadvisila doba Republike“, istaknuo je Demović.
Posebno je naglasio razdoblje nakon 1918. godine, kad je živnula generacija mladih Dubrovčana, odgojenih u vrijeme austrijske vlasti.
"Ta je generacija osnovala mnoge glazbene ustanove, od kojih je biser bila Dubrovačka filharmonija, koja kvalitetom nije puno zaostajala za Zagrebačkom. U svijetu se pisalo o 'dubrovačkom zvuku' filharmonije“, rekao je Demović.
Urednica izdanja Ileana Grazio rekla je kako se prije Demovićeva istraživanja znalo samo za četiri dubrovačka skladatelja.
“Od 1969. godine, kad je Demović počeo objavljivati svoje radove, počeli smo saznavati nove spoznaje. Ovo je jedinstven, obiman i po najsuvremenijim metodama detaljno obrađen muzikološki primjer”, istaknula je Grazio.
Grazio je dodala kako je predstavljanje Demovićevog djela važno za dubrovačku i hrvatsku kulturu, jer nijedan grad u Hrvatskoj dosad nije imao glazbenu monografiju koja obuhvaća više stoljeća.
“Riječ je o izuzetnom pothvatu na preko dvije tisuće stranica kao rezultat pedesetogodišnjeg rada. Nadam se da će ovo biti poticaj mladim muzikolozima da nastave s istraživanjima”, izjavila je Grazio.
Potpredsjednik udruge Stara dubrovačka glazba Denis Ajduković istaknuo je kako je predstavljanje Demovićeve knjige jedno od najkapitalnijih trenutaka u povijesti glazbeničke struke.
“Ova četiri sveska naći će svoje mjesto u stručnim knjižnicama i glazbenim akademijama u Hrvatskoj i šire. Ovo je jedinstven primjer sublimacije cjelokupne dubrovačke glazbene povijesti, što nema niti jedan drugi grad u Hrvatskoj”, rekao je Ajduković.
O knjizi su govorili i fra Stipe Nosić, don Zlatko Pavetić te don Stjepan Šprajc.
Teologiju i Crkvenu glazbu Miho Demović je diplomirao u Zagrebu. Studij muzikologije i povijest umjetnosti magistrirao je u Ljubljani, a postdiplomske studije dovršio je na Sveučilištu „Albertus Magnus“ u Koelnu i Bonnu, gdje je i proglašen doktorom filozofije područja glazbenih znanosti.
Cijeli radni vijek službovao je kao Regens chori (kapelnik) najprije dubrovačke, a od 1965. godine zagrebačke katedrale. Uz to je istraživao hrvatsku srednjovjekovnu glazbenu prošlost, posebice u Dubrovačkoj Republici. Objavio je preko 200 znanstvenih radova i 30 zasebnih knjiga te slovi kao jedan od najplodnijih hrvatskih muzikologa.
U glazbenom dijelu promocije nastupili su Denis Ajduković, Mirjan Bukmir, Nena Čorak, Đive Franetović Kušelj, Marija Grazio, Stefani Grbić i Dubravka Hilje.